U zadnje dvije godine bar nekoliko puta sam u sebi prozborio kako ne želim više pisati o bilo kome, a da nadnaslov počinje s In memoriam. Taj unutarnji govor, kao i mnogo puta do sada, evo na žalost kršim. Nitko mi nije dao zadatak. Ponekad bi to bilo tek tako da se zabilježi nečiji odlazak, neke osobe, nekog poznatog lica. Ovaj put pišem polako, teško i s istinskom tugom. Ne mogu tvrditi da sam baš ja bio prvi novinar koji je zabilježio velikim tekstom dolazak Amerikanke u Split.
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (66) – Cynthia Hansell Bakić: Shanandoha pod Marjanom
Ta neskromna hvalisavost nije mi potrebna i potpuno je nebitna ta tvrdnja u ovoj i bilo kojoj drugoj situaciji. Ali meni je tih godina i u toj mojoj (a i njenoj) mladosti jako značilo bilo upoznati jednu Amerikanku koja je odlučila pjevati u Splitu i da smo od tog prvog susreta razvili jedan lijepi topli, čisto prijateljski odnos. Vissi d'arte, vissi d'amore bio je njen moto, vodilja. I to je ostvarila svojim vrhunskim opernim kreacijama, svojim životom, pedagoškim djelovanjem.
Zadnji tekst o Cynthiji objavio sam na ovim stranicama 25. siječnja ove godine u Zapisima i sjećanjima pod naslovom Shanandoha pod Marjanom. Njen djed, kirurg – bio je vlasnik Shanandoha doline, goleme plantaže u Front Royalu. I pradjed je volio Shanandoha imanje, kućicu s nekih 38 soba, poslugom – kako i priliči veleposjednicima iz Virginije. Kad sam pisao svoj prvi tekst o njoj, u svom dvosobnom stanu (na pisaćem stroju!), to imanje mi se činilo nestvarnim. To sam mogao vidjeti samo u ondašnjim američkim filmovima. I ta Cynthia je sve to ostavila, a svu „krivnju“ pripisala svome Anti koji ju je osvojio.
Cynthia Hansell-Bakić usavršavala se na Julliard School of Music na majstorskim tečajevima velikih umjetnika poput Marije Callas, Birgit Nilsson i Elisabeth Schwarzkopf, stekla je sjajno obrazovanje. Ne potječe baš iz siromašne obitelji pa je bilo opravdano pitanje – Zašto i otkud baš Split?
– Slučajno sam ostala u Splitu. Ante je za sve kriv, ali meni nije žao. Zaljubila sam se u Antu i ostala ovdje da budem splitska žena.
Splitska žena! Kako je to sjajno i ljupko rekla operna primadona. Zna li Split za to, za tu njenu želju? Ne, ne bih ovom prigodom o Splitu. Ne bih ovom „prigodom“ ni o njenim ulogama, kreacijama i svemu onom što se već bilježi kad odlaze veliki umjetnici. Ali mi nekako pada na um ono što mi je rekla 1994:
- Ovaj grad je za mene dom. Ipak, osjećam kao da još nisam potpuno prihvaćena. Vidiš, ako čovjek dvadeset godina traži da sebe nađe u mentalitetu, stvori tu familiju, prigrli običaje, jezik, povijest, kulturu i ako im da svoju karijeru - onda mu se to treba vratiti ljudskim odnosom. Ja se mogu predstaviti samo u jednom poduzeću, a to je kazalište. Izmaknuta sam iz repertoara. Koju vjeru mogu dati mojim studentima kad oni vide da njihov profesor ne radi?
Tako je govorila Cynthia te 1994. Stvorila je je nešto što je vrijedno divljenja, ostavila trag kod brojnih studenata koji danas djeluju na mnogim opernim scenama. Ostavština za divljenje!
Ako se Cynthia željela vratiti u tu dolinu Shanandoha kao splitska žena i tamo pričati o Splitu, djeci, unucima, svome Anti... Ali ostavila je silnu tugu ovom gradu. I čast što ju je Split imao i što mu je bila darovana!
Adio Cynthia!
Nagrade
1980-81. Nagrada publike HNK-a Split za najgledaniju i najbolju opernu ulogu u sezoni (Tosca), 1992. Nagrada Grada Splita za istaknuta umjetnička postignuća i humanitarni rad, 2006. Strukovna nagrada HDGU “Milka Trnina” za izvrstan nastup u mono operi “La voix humaine” F. Poulenc, 2010. Nagrada “Salona Očić” za najbolji koncert u sezoni.
2012. Nagrada Grada Splita za Životno djelo umjetničkog-pedagoškog rada, 2012. ORDEN RH “Danica Hrvatske s likom Marka Marulića” – za izuzetna dostignuća u kulturi.
Iznimno je značenje Cynthije Hansell-Bakić u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Ne samo da je odbila poziv američkog tada konzulata da se iseli iz Hrvatske i očev poziv da se vrati u domovinu nego se istaknula kao promotor Hrvatske u svijetu, šireći istinu o ratu u Hrvatskoj. Objašnjavala je da je Hrvatska izvrgnuta agresiji i žrtva nasilja. Osnovala je 1992. hrvatsko-američko društvo „Demokracija za djecu“ – Democracy for children, nevladinu i izvanstranačku organizaciju, koja je okupljala brojne poznate umjetnike, veleposlanike i vjerske dužnosnike. Nastupala je na mnogim dobrotvornim koncertima. Od 1996. do 1997. bila je počasna predsjednica Hrvatske udruge prijatelja bijelog štapa „Homer“. U naponu umjetničke karijere podredila se višem cilju!
Cynthia Hansell-Bakić od 1990. docentica je na Odsjeku za pjevanje Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu te 1989, osnivač Odjela za solo pjevanje na područnom odjelu u Splitu. I danas je redoviti profesor u trajnom zvanju na Umjetničkoj akademiji u Splitu te dalje drži katedru solo pjevanja. Od 2000. stalni je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Izvodi nastavu Pjevanja kao glavnog predmeta te predaje i predmete: Komorna glazba, Metodika nastave pjevanja i Pedagoška praksa. Kolegij Metodika nastave pjevanja održava se kao hibridni kolegij uz primjenu e-učenja. Godine 2001. izabrana je reizborom u zvanje izvanrednog profesora, a 2008. u umjetničko-nastavno zvanje redovitog profesora na umjetničkom području glazbene umjetnosti, grana reprodukcija glazbe – pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2014. izabrana je u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Održava majstorske tečajeve.
