[D]a u vezama nedostaje poštovanja, to je opće poznato. Nekako smo postali sebični, i mislimo najviše na sebe. Sve bi odmah, i sad. Svi traže nešto normalno, iskreno, a kad na to naiđu, ne znaju šta bi sa tom osobom. Iskrenost i nije toliko divna koliko su mislili da je. Iskrenost je šiba čiji udarci bole. Nisu svi sposobni da tu istu istinu i čuju. Povrijedi im se ego, a on je danas uzdignut na pijedestal. Ondje gdje je ego, nema ljubavi. Jer, čovjek sa izraženim egom ne može voljeti, barem ne onako kako bi trebao. Sve te varijante ljubavi, sve su samo ne ljubav. Čini mi se da većina ima interes kad je s nekim. A ako se to u početku ne uoči, s vremenom se sve iskristalizira. Kad prođe onaj prvi zanos, otkrivamo lice druge osobe.
Daleko od savršenstva
Ponekad se iznenadimo, ali ne baš ugodno. Ja sam uvijek za ljubav, i naivno vjerujem da postoje dvoje ljudi koji se nesebično daju jedno drugom, i da uživaju u tom davanju i primanju. Rijetki su takvi primjeri, ali ih ima, a to je on što me tješi. Mogu reći da ne znam što je takva ljubav, ali znam što nije. Možda ja imam iskrivljenu viziju, a uopće se ne smatram osobom koja hoda po oblacima. Čvrsto stojim na zemlji po pitanju života, osjećaja, ljudi, srca. Da, to je istina. I te kako znam što je ispravno, a što nije. Ne radim ono što ne želim da mi netko radi, i to je temelj za zdrave ljudske odnose. Neki me vole, neki me mrze, ali mene to ni najmanje ne brine. Oko sebe nemam previše ljudi, tek nekolicinu, ali su njihove kvalitete neosporne. Ne zanima me što će tko misliti o meni. Ja se mogu pogledati u ogledalo, mirna mi je savjest, i mirno spavam. Što mislim, kažem, ponekad i što ne mislim, ali, sve ovisi koliko me je netko s druge strane povrijedio. To sam ja, daleko od savršenstva, iako se trudim da idem prema njemu.
.png)
Ne ovisim ni o kome, i ne trebam trpjeti ništa, ni u ime ljubavi, ni u ime bilo čega. Čim trpiš, to nije ljubav. Čim radiš ustupke koje te čine nesretnom, daleko je to od ljubavi. Ja sam sretna i sama, a kad bih bila s nekim, ta sreća bi trebala biti veća od ove koju trenutno osjećam. Ako nije, zašto bih sebe žrtvovala? Odavno su prošla ta vremena. Imam svoj stav od kojeg ne uzmičem, i ne radim ustupke. Tražim što dajem, ni manje ni više. Ako ti dam sve, a uzvratiš mrvicama, moj apetit nije toliko mali, a nije ni mozak, da bih na to pristala. Otići ću iz svakog takvog odnosa. Mogu voljeti do ludila, ali ću otići. Tu mi je ponos iznad svega.
Postupci, a ne riječi
Djelima branim ono u što vjerujem. Nikad ne bih molila za ljubav. Radije bih umrla. Nikad ne bih proganjala, i nametala se. Ondje gdje su mi vrata zalupljena pred nosom, ne vraćam se ja na ta vrata. Gdje nisam poželjna, tu me i nema. Ja nisam dijete kojeg se može zavarati. Možda sam nekom potpuno bezvrijedna, ali ja svoju vrijednost znam. Isto tako znam da zaslužujem više od mrvica. Ako je suđeno, bit će, ako nije neće. Amen. Mogu hodati na trepavicama, ako me netko neće, ne bi da bi moljakanje to promijenilo? Ljubav nije kad te ponize, nego kad uz nekog rasteš. Ako se smanjuješ, iziđi kroz vrata kroz koja si i ušla. Ovaj stav je produkt horora kojeg sam prošla, i svih razina poniženja. Podvučeš crtu do koje netko može ići, i ako je prijeđe, adios. Ljudi postupcima pokažu koliko im je stalo. Riječi odveć i ne računam, ako nisu pokrijepljene djelima.
Jer, svi oni koji su mi tepali, ti su me najviše povrijedili. Dušo moja, što bih ja bez tebe? Eto, može se bez svakog. Mora se. Život nije ono što mi želimo, nego ono što nam se događa. Istina je, molim, ali jedino Boga, ali ne i ljude. Umrijet ću, ali molit neću. Ja sam takva.
Život me je naučio da mogu bez svakog, ali ne i bez sebe. Gadila bih se samoj sebi kada bih pogazila ono što jesam, da bih bila ono što drugi žele. U svakom odnosu uzimam kartu u dva smjera. Za svaki slučaj. Tvrdoglava jesam, ali… Takva sam. Znam svoje vrline, ali i mane. Znam sebe.
