Azerbajdžan 2019.

VEZANI SADRŽAJ:

• ŽELJAN RAKELA KREĆE U NOVU MOTO AVANTURU
• AZERBAJDŽAN 2019. – DAN 1 “Krenuli smo iz Splita, a putem nam se pridružilo još sudionika”
• AZERBAJDŽAN 2019. – DANI 2 i 3 Turska: Zemlja kvalitetne spize i povoljnog smještaja. Posebna je “znanost” probiti se kroz gužve Istanbula
• AZERBAJDŽAN 2019. – DANI 4 i 5 “Od rafalne paljbe u predgrađu Ankare do Hrvata koji je u Kapadokiji umijećem šokirao tursku plesačicu”
• AZERBAJDŽAN 2019. – DANI 6 i 7 Motoriste oduševila skulptura ljubavi u Batumiju: Figure se kreću jedna prema drugoj bez da se dodirnu
• AZERBAJDŽAN 2019. (Dani 8 i 9) "Policajci su nas kažnjavali za najmanju sitnicu dok nisu shvatili da smo iz Hrvatske. Tada su vikali 'Luka Modrić'"

10. dan (0 km)

Po dogovoru, nakon doručka idemo posjetiti hrvatsko veleposlanstvo i gospodina Zebića koji trenutno tu radi. Ulazimo u urede našeg veleposlanstva i teoretski se nalazimo na hrvatskom teritoriju, ali bez obzira na to isto se ne smije pušiti u prostorijama veleposlanstva.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Na recepciji hotela smo primijetili slike Hrvatske pa nam je g. Zebić objasnio da je on osobno organizirao tu izložbu. Po njegovim saznanjima u cijelom Azerbajdžanu ima ukupno 19 osoba iz Hrvatske, a njih 17 se bavi naftnom industrijom.

U Bakuu su nekretnine tri puta jeftinije nego u Splitu, a Hrvatska iz Azerbajdžana godišnje uveze nafte u vrijednosti 245 milijuna $, što je 98% cjelokupne potrošnje u Hrvatskoj.

Nakon ugodnog razgovora sa g. Zebićem idemo u razgledavanje Bakua, šetamo šetnicom uz more na kojoj su posađena stabla i ostalo raslinje iz cijelog svijeta. Nakon toga nalazimo se s vodičem i idemo u obilazak starog grada, pa odlazimo na blatnjave vulkane, među ostalim dajemo i intervju za nacionalnu televiziju. Na kraju dana ponovno večera u Hard Rock Caffe Baku.

Danas nismo vozili motore nego cijeli dan potrošili na obilazak ovog predivnog grada. Sutra je u planu Mahackala u ruskoj pokrajini Degistan; do tamo imamo 380 km.

11. dan (380 km)

Na doručku smo zajedno sa g. Zebićem, on nas je otpratio do motora te sjeo u svoje vozilo kako bi nas izveo iz stravične gužve u Bakuu. Bila je super vožnja: ispred nas vozilo sa diplomatskim pločicama, a mi iza njega.

Vozimo cijelim putem uz Kaspijsko jezero na visini od -35 m, uz jak vjetar i pustinjski pijesak koji smanjuje vidljivost. Cesta između Azerbajdžana i Turske je u jako lošem stanju.

Dolazimo na rusku granicu: prvo dvojica otvore vrata i puštaju jednog po jednog, zatim ti daju jedan papir da ga ispuniš, kad ga ispuniš onda još jedan takav. Nakon toga u sljedeću sobu gdje ti daju jedan papir koji treba ispisati i to u dva primjerka, i još jedan samo u jedan primjerak. Nakon toga pretres, pa ponovno šalter 3, zatim još jedna provjera i napokon nakon 3 sata prolazimo granicu, pravac Mahackala.

Stajemo na prvoj pumpi. Nemamo još rubalja a prodavačica neće da uzme ni dolare ni eure, a ne može se plaćati karticom. Na moje iznenađenje donese mi bocu hladne vode i neće da naplati. Njen otac mi kaže kako muslimani trebaju pomoći svakom putniku i da ona to upravo radi.

Nastavljamo prema Mahackali. Ludilo od vožnje - ljudi stalno pretiču i prolaze nas u punom gasu. Napokon dolazimo u sami centar i spavamo u hotelu PUTNIK po preporuci mog prijatelja Misu Hromcika. Plaćamo sobu s doručkom 100-tinjak kn i odlazimo u restoran odmah do hotela, restoran izgleda urnebesno.

Nakon večere svi u krpe, sutra idemo za grad Elista koji je nešto posebno i o tome ubrzo, a do tamo imamo 550 km.