Azerbajdžan 2019.

VEZANI SADRŽAJ:

• ŽELJAN RAKELA KREĆE U NOVU MOTO AVANTURU
• AZERBAJDŽAN 2019. – DAN 1 “Krenuli smo iz Splita, a putem nam se pridružilo još sudionika”
• AZERBAJDŽAN 2019. – DANI 2 i 3 Turska: Zemlja kvalitetne spize i povoljnog smještaja. Posebna je “znanost” probiti se kroz gužve Istanbula
• AZERBAJDŽAN 2019. – DANI 4 i 5 “Od rafalne paljbe u predgrađu Ankare do Hrvata koji je u Kapadokiji umijećem šokirao tursku plesačicu”
• AZERBAJDŽAN 2019. – DANI 6 i 7 Motoriste oduševila skulptura ljubavi u Batumiju: Figure se kreću jedna prema drugoj bez da se dodirnu

8. dan (600 km)

Ujutro nakon doručka krećemo prema Azerbajdžanu. Na cesti vlada totalna anarhija, moglo bi se reći za Gruziju da je zemlja krava i opasnih bijelih kombija. Kroz cijelu državu tisuće krava koje slobodno šetaju uz cestu i po cesti, a bijeli kombiji otvaraju treću traku i pretječu gdje izgleda nemoguće, motoriste doslovno guraju s ceste.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Probijamo se kroz to ludilo od prometa i već nakon samo stotinjak kilometara zaustavlja nas policija, svima alkotest i svi smo 00, ali svejedno nam pišu kaznu jer smo tobože prešli preko pune linije. Nemaju milosti, ali se isto fotografiraju s nama. Kaznu smo obećali platiti na granici i nastavljamo dalje. Nakon 30 km opet policija s istom pričom, ovaj put pokazujem sliku sa Mihailom Gorbačovom i kažem da smo kolege te pokazujem kaznu od prije. Odmah je mahnuo kolegi da je sve ok, pale rotaciju, gas i idu dalje. Nakon 10 km vidim kao zaustavljaju trojicu motorista i pišu im kazne.

Stajemo na benzinsku uliti gorivo. Dolaze dva Grka, kažu da su im isto napisali kaznu za nekakvo pretjecanje bez ikakvog objašnjenja, jer policajci ne pričaju engleski nego samo ruski.

Nastavljamo dalje i odjednom nepregledna kolona. Probijamo se do samog početka kolone, kad tamo oni isti motoristi kojima su policajci naplatili kaznu. Parkiram pored njih, pozdravim ih na engleskom, a jedan od njih kaže: “Pa bolan jes to ti Rakela, pročitao sam ti knjigu; super je, di se mi ovde sretnemo?” Ekipa, njih trojica iz BiH idu za Vladikavkaz pa dalje za Baku. Taman da ćemo se slikat, policija pusti promet i nastane metež. Svi trče prema vozilima i gas tko će prije.
Vozimo zaobilaznicom u izgradnji oko grada Tbilisija, užas veliki. Ogromna prašina i borba kamiona i kombija tko će koga preteći kroz teški makadam, opet totalna anarhija. Sve je puno prašine, slaba vidljivost a kamioni oko nas na sve strane... horor.

Dolazimo na granicu i na Azerbajdžanskoj stojimo sat i pol, trebaju nam poslikati motore odstraga radi tablice, pa ne znaju to napraviti, po tri puta nas vraćaju a taman počela kiša.
Vozimo prema Gänci uz malu kišicu i mrak, svakih 20 km radari. U hotel dolazimo oko 22 h, presvlačimo se i idemo na večeru. Pije se pivo i sav drugi alkohol bez obzira što je ramazan, a cijene su pristupačne.

Ujutro planiramo prije polaska za Baku razgledati grad i poslikati i posnimiti park njihovog pokojnog predsjednika Heydara Aliyeva.

9. dan (380 km)

Ujutro nakon doručka krećemo u obilazak grada Gäncä, tražimo trg predsjednika Heydara Aliyeva, ali slabo se snalazimo jer je grad cijeli prekopan i u radovima. Na semaforu nalazim lokalca u crnom mercedesu i zamolim ga da nas odvede do te lokacije, on sav sretan prihvaća zamolbu, pali sva četiri i pun gas, a  mi svi za njim i u par minuta dovede nas na željenu lokaciju.

Napravimo par fotografija ispred velikog slavoluka i odmah dođu 3 policajca koji nas upozoravaju da ne možemo tu parkirat. Kad su saznali da smo iz Hrvatske njihov šef odmah počne vikati „Luka Modrić!“ i sve nam je odjednom dozvoljeno. Čak je naredio jednom policajcu da nam čuva motore i stvari dok smo u obilasku ovog predivnog kompleksa.

Tu sam bio 2014. kad sam organizirao overland turu i posjetio ovaj kompleks. Upisao sam se u knjigu gostiju na prvoj stranici jer smo mi bili prvi gosti. Sad upitam zaposlenicu imaju li još uvijek veliku bijelu knjigu gdje se gosti upisuju, a ona odgovori kako je to knjiga utisaka gdje su se upisali mnogi svjetski državnici, generali, ministri... Donese ona knjigu, ja otvorim prvu stranicu i tamo moj potpis i ekipe koju sam vodio 2014. god. Svi smo bili oduševljeni te smo se na istu stranicu potpisali sada nakon pet godina nas sedmorica. Zaposlenici su nas odveli u posebnu prostoriju za vip goste, gdje su nam pustili film o izgradnji kompleksa koji možete pogledati ovdje:

Nakon razgledavanja i lijepe dobrodošlice, vozimo za Baku. Tamo nas dočekuje hrvatski veleposlanik Branko Zebić, čiji kontakt mi je dao prijatelj Ivan Merćep. G. Zebić nas je dočekao ispred hotela gdje je i naše veleposlanstvo. U hotelu The Lendmark rezervirao nam je sobe koje izgledaju očaravajuće, u videu pogledajte moj predsjednički apartman.
Nakon tuširanja i raspakiranja odlazimo u Hard Rock Cafe Baku gdje smo uživali u muzici, hrani i piću.

Sada se nalazimo na zadnjoj, najudaljenijoj točki ovog putovanja, nekakvih 5.000 km od kuće. Sutra cijeli dan idemo u razgledavanje grada i onda slijedi povratak kući.

Danas je temperatura bila do 36°C, a najniža točka je bila -38 m nadmorske visine. Grad je predivan, čist i imate osjećaj da ste u nekom europskom velegradu. Sutra doručak pa se u 10 sati nalazimo s hrvatskim veleposlanikom g. Zebićem i onda obilazak.