Ovih dana poviše bistrog izvora Krenice u Gali u zaseoku Brčića pravo je slavljeničko raspoloženje. Sve je to u čast stotog rođendana Miljenka Brčića, svima znanog kao Mile. Proživjeti stoljeće na ovozemnom životu zaslužuje biti nedjeljna Feratina priča. Upravo danas 10. listopada spada taj dan, kada se 1921. u Gali rodio barba Mile. Njegovi su njemu u čast feštu organizirali dan ranije u subotu, kako bi se danas blagovalo i slavilo misno slavlje.
U to subotnje popodne pred kućom u kojoj se fešta desetak automobila, a iznutra čuje se jedna za drugom Thompsonova pjesma. Na sredini slavljeničkog prostora ispod prigodnog broja 100 ponosno sjedi okružen najmlađima slavljenik Mile.
Prepušta ta mladost mjesto potpisniku ovih redaka svoje mjesto i započnemo nakon čestitanja ugodno besjediti s barba Milom o njegovom životu.
‘Znaš, nije ti meni danas rođendan, sutra ti je to. Nije bilo lako kroz ovi moj život. Najgore od Drugog rata do devedesete godine. Vako ću ti reć. Nisan se ja ženio, a kako bi moga!? Proša san ti Križni put i nekako se vratio kući iz Bleiburga, a brat Ante osta zauvik na ton putu. Ostalo kući njegove osam dice, nevista mi, mater i ćaća. Tribalo se o tome brinut, a kako – samo dragi Bog zna’.
Priča nam barba Mile, razborito slaže rečenice bez puno ponavljanja, pa nastavlja o tom životu sa svoijma. Malo nam u ovoj priči pomažu u tim brojkama domaćini, pa kazuju kako od bratove mu šestero dice koji su imali familije (pet sinova i kćer), ima 14 unučadi, pa još 33 praunučadi, tu su i šukunčad.
Prošao je barba Mile svega u životu, ratove i vojske, pa o toj temi nakon malo odmora nastavi pričati:
‘Proša san ti puno vojski, njemačku, Pavelićevu, Titovu i Tuđmanovu. U ove me prve dizalo i gonilo, samo san u ovi naš Domovinski rat iša dobrovoljno. Bio san ti s ovin mojima iz familije – oni 18, a ja 70 godina – zajedno u gardi. Bio sam na stražama i onoj pozadini, kako se kaže logistici, iman ti i potvrdu za to. Nisan moga gledat kako tuču moj kraj, Sinj’.
Priča nam tako barba Mile o svom dragovoljačkom stažu u Domovinskom ratu.
‘Nisan ti ja od velikog pića, tog alkohola. Popijen čašu vina i ja već pijan, a i tlak je visok, triba se pazit. Vengo ti se ja dignen u sedan ujutro, popijen najčešće mlika ili čaja i stin dvi vrste keksa. Malo ti prošećen, iman ti malo čela vanka, to ti vidin. Onda ti je užina što je nevista Paulinka sprema. Meni ti spremi najviše lešo. Navečer ti isto lagano, e moran se pazit. I tako mi prolazi dan, a molin ti puno po danu. Ko bi sve ovo u životu izdrža da Boga nije. Bolje ti je to nego u svašta gledat u onin televizijan’.
Tako kazuje barba Mile, a taj naš ugodni razgovor prekidaju čestitari koji svako malo dolaze za naš stol. Lijepo je bilo vidjeti tu njegovu mladost, unuke, praunuke, kako ih on zove i oni njega ‘dide’. Na ponos jedni drugima i svojoj Gali.
Pozdravljajući se s ukućanima, domaćinima i prijateljem Mile i cijele familije, nekadašnjim glavarom sela Markom Mravkom, zaželjeli smo barba Mili još dosta zdravlja i života.
‘Sinko moj, ne odlučujen ti ja o tome. Ima oni gori koji će kazat, kad ću ja njemu. Namirio sam 100, ako Bog da bit će još koja’.
Tako je završio svoju priču za nedjeljnu Feratu barba Mile Brčić.