Solinjanin Antonio Plazibat prije 10ak dana gostovao je u popularnom Podcast Inkubatoru nakon meča s Kevinom Tariq Osariom. Plazibat je izgubio tehničkim knockoutom, a borio se sa slomljenom podlakticom lijeve ruke.
U gotovo trosatnom podkastu koju je uključivao i pitanja publike, jedno je od pitanja bilo što se dogodilo s Mirom Kukanjcem, vlasnikom trogirskog restorana Coccolo.
„Ljude sve zanima. Situacija je takva da je dogovor koji smo mi imali i kako je sve to bilo, meni je on k'o menadžer, nije bila ni blizu onoga što je dogovoreno. To je sve bilo daleko od dogovora i svega i tu je par kapi koje su prelile čašu. Ja sam reka' da to više ne može tako. Od samog početka sami dogovor koji smo mi imali nije bija takav. Sve šta nadalje želin reć' svim borcima je to da ako potpisujete s menadžerom ili bilo šta potpišete, menadžer vama mora davat'.
On vama mora osigurat' neke stvari da bi vi potpisali za njega. Ne možete vi samo činit' stvari za njega da to bude tako. Pazite da menadžer, ako vas je uzea ako ste dobar borac, a uzet će vas ako ste dobar borac, mora biti stvari koje on garantira. Nemojte gledat' na to k'o šta san ja gleda' ka' „Budi sritan šta dobiješ“. Moraš dobit' stvari koje ste dogovorili. Ja san to sve ka' „dobro je, dobro je“ i to ništa na kraju nije bilo tako. Bilo, prošlo, hvala Bogu, 'ajde dalje i gotovo'", kazao je Plazibat u podcastu koji u cijelosti možete pogledati tu:
Miro Kukunjac je na svome Facebooku komentirao izrečeno od strane Plazibata, a za Dalmaciju Danas dao je opširniji komentar.
"Bio sam mu kao otac"
Njegovo ponašanje i njegovo izlaženje s nekim stavkama jednostavno se ne podudara s time što je govorio u te četiri godine da bi sada izjavio ovako nešto. Ne boli me ništa, ali frustrira me ponašanje pojedinaca, pogotovo profesionalnih sportaša. I ja sam sām profesionalni sportaš tako da ne vidim kojom se razinom čovjek služi. Njemu je postavljeno pitanje o našoj suradnji, mogao je jednostavno reći da zaštiti sebe, a ne mene, da je naša suradnja došla do kraja i da je svatko išao svojim putem i da on želi Miru sreću ili ja želim Antoniju, a ne spominjati da ja nisam ispoštovao svoj dio ugovora. Mi nismo imali nikakav ugovor, ja sam mu bio kao otac, nikakav menadžer. Više kao savjetnik i psiholog te priprema za njegove mečeve, gdje će njegova cura izjaviti, da se ona brine o njemu. Svaki meč koji je imao, dva se mjeseca prije hranio kod mene u kancelariji, dolazio na ručkove, večere, prije i poslije treninga, jeo zdravu hranu... S njim bih razgovarao kao otac, a ne kao menadžer, da ne govorim koliko je to financijski koštalo. On nije završio sa mnom priču nego ja s njim.
Sve je počelo 2018.
Dobio sam preko 1500 komentara, ali ukratko ću sažeti priču između mene i njega. Upoznali smo se preko Matinija Sršena koji drži boksački klub Marjan. On me pozvao 2018. na turnir K1 u Ljubuškom. Tu je bio Robert Plazibat, Antonijev otac kojeg nisam znao. Međutim, ta se priča dogodila nakon njegove pobjede u Ljubuškome, da taj momak ima talent i da nema što raditi u Splitu, već da ide sa mnom u Amsterdam. Rekao sam mu da ga ne mogu dovesti u Amsterdam dok ne stupim u kontakt s Mikeom kako bih vidio što će on reći. Mike je u to vrijeme bio u Americi i napisao mi je poruku da se vidimo kad se dođe. Ja sam Antonija zvao u Coccola u međuvremenu dok je trajalo to s Mikeom da se dogovorimo. Zvao sam baš njegovu majku Irenu i njegova oca Roberta baš nakon 4 i pol godine da ne bi bilo da izmišljam i lažem i da nešto nije kako bi trebalo biti. Taj je momak trebao dobiti status življenja, da mu bude plaćen smještaj, trebao je dobiti transport do treninga i mjesečnu naknadu od 1000€ od mene. To je bio cijeli usmeni dogovor koji mogu potvrditi i njegov otac i njegova majka. Dalje od toga ne odstupam jer sam dao sve od sebe, sve od srca jer sam tog momka zavolio i vidio sam da je teška situacija. Došla je korona, bilo je kako je bio, ja sam davao šakom i kapom. Što bi bilo kad bi bilo, idemo dalje.
Kroz mjesec dana rekao sam mu da očekujem da će Mike dati pozitivno mišljenje i da idemo dalje u suradnju, s time da ja ništa ne potpisujem, više pomažem. Dobio sam pozitivan odgovor od Mikea, Plazibat je 10. siječnja, 2019. došao u Amsterdam i došao je trenirati kod Mikea. Osobno se upoznao s njime i trenirao je kod njega, ali Mike mu nije davao nikakvu posebnu pažnju iduća dva mjeseca iz jednostavnog razloga: gdje bi Mike bio kad bi svakome davao pažnju od prvog dana – poludio bi. Antonio mi je u ta dva mjeseca rekao da je tako mogao i trenirati u Splitu i onda sam mu objasnio Mikeovu psihologiju i fizionomiju. Tu ćeš raditi i grist ćeš, bit će sve onako kako smo se dogovorili. Međutim, dogodio se susret turnira u Parizu na kojem je on uskočio kao zamjena i dogodila se pobjeda. Sve što je on zamislio u svojoj glavi kao profesionalni sportaš trebalo je doći u svoje vrijeme. Možda je mojom krivicom to sve išlo u krivom smjeru jer sam mu dao BMW 750. Možda je moja krivica što sam mu sponzorirao stil života pa i skupe proteine na mjesečnoj bazi...
"Vidio sam da ne pripadam tom klubu"
Antonio je nakon cijele zavrzlame zbog korone i teškog uzdisaja što nije bilo evenata ili borbi, kad je cijela ta korona prošla, stasao kako treba, ali „popravio mu se apetit“. Nisam mu bio nikakav menadžer niti sam ugovarao borbe za njega niti sam dijelio novce. Kada si menadžer, od svake borbe uzimaš 30%. Rekao sam mu kakav se marketing plasira na tržište i što prolazi, ali on je krenuo meni to raditi iza leđa, i rukavice i sve... To sve može zahvaliti meni. Onaj logo koji nosi izmislio sam ja, a ne on, kako govori. Tu je došlo do turbulencija, vidio sam da ne pripadam tom klubu i suradnja je s moje strane došla do kraja i da više neće ići dalje.
Došao je na razgovor na kojem je dobio odbijenicu, dignuo se i otišao je da bi me nakon osam mjeseci prozvao da ja nešto lažem i da sam mu nešto obećao ili da to što sam obećao nisam ispunio. Znaju svi ljudi u konobi kako je momak došao ovdje, kakav je bio kad je došao, kako se ponašao, koga je respektirao da bi nakon četiri godine izjavio neku glupost. Sve što sam radio, radio sam srcem i dušom. Svi ljudi koji me poznaju i koji su sjedili za stolom od davne 2019. znaju što je Antonio dobivao, a koliko mu je bilo dano i obećano. Suvišno je da momak ide na televiziju i da govori to. Doslovce notorna laž što čovjek govori u Podcast Inkubatoru.
"Cro Cop je pravi primjer sportaša"
Mogao je samo završiti priču jer je to bilo između nas, bilo nam je lijepo, nismo se posvađali. Čovjek ovako pali vatru kako bi bio medijska ličnost. To se tako ne radi. Ja sam mu bio čovjek koji mu je omogućio sve što mu je bilo potrebno u dobi u kojoj je sada. Spojio sam ga sa svijetom koji nije poznavao. Bio je sportaš, ali ne kao danas. Mirko Filipović CRO COP je pravi primjer sportaša, a ne kodeks ulice. Davao sam mu sve, a nisam mu uzimao ništa. Menadžer nije samo tu kako bi davao onima koji potpišu, menadžer uzme svoj dio kada potpišeš nešto, kao primjerice Don King Mikeu Tysonu.
Ja sam Antoniju rekao da to dajem od sebe i da mi ne treba nikakav ugovor, kad osjetim da više ne pripadam ovom klubu, ti ćeš najviše izgubiti. Meni ne treba nikakav papir ili nešto, a on sigurno ne bi došao do Mikea da nije moja riječ bila tu i dan danas se čujem s njim. Dok si ti sportaš i dok se tučeš, ja od tebe ne tražim nikakav novac, ali kad krene marketing ili profit, tu bi trebalo doći do ugovora.
"On je bio posljednji kojem sam ovoliko pomogao"
On nije osporavao potpisivanje, međutim, gospodin Antonio je pokazao svoje zube, svoje oči, svoju snalažljivost prije nego li je ugovor došao na stol. U nekim sam stvarima šutio. Kada sam prestao sa šutnjom, sve je puknulo, naišao sam na zid i naša je suradnja prekinuta s moje strane. Za sve imam dokaz, trebam samo upaliti kompjuter, otvoriti njegovu mapu i isprintati sva događanja u 3-4 godine. Svugdje piše datum, što, kako, zbog čega. Mislim da bi mi samo trebao reći: „Hvala, kako si me zvao, Ćaća, četiri godine. Nismo se posvađali, ja idem drugim putem.“ Pomogao sam drugima, on je bio posljednji kojem sam ovoliko pomogao. Ja nisam tražio nikakav imidž što stojim u njegovu kutu, samo sam jedan put od sedam borbi izostao jer sam bio bolestan. Jedan jedini put da nisam bio u kutu i on je tu borbu izgubio.
