Bol je malo mjesto kao izolirani gradić, jedini na južnoj obali otoka Brača. Cijelom svijetu Bol je poznat po toj čudesnoj plaži Zlatni rat koja se proteže kilometarski ponirući prema otoku Hvaru preko puta, a ne možete biti sigurni da ćete prepoznati Zlatni rat kad se vratite jer ovisno o vjetrovima, strujama, osekama i plimama, taj poluotočić od oblutaka, žala i pijeska mijenja se i prilagođava, kao da vrti svojim repićem na vršku, na rtiću, poput zastavice na krmi broda.
Iz Bola se do Zlatnog rata može i "na noge", a autom, okolnim putem na zapad, zaobilazi se nepregledne hotelske komplekse. Sam gradić je poput starog dalmatinskog stisnutog ribarskog mjesta, s malim portom za barke, ali vidi se povijest i kultura, na sve strane prekrasne palačice, samostan na istoku, stare crkve, kamene skaline do vremešnih širina i pjaca.
Bol je uistinu jedinstvena atrakcija kao usamljeni gradić do kojega se spuštate nepreglednim serpentinama niz strme padine južnih bračkih klifova ostavljajući za sobom inače temeljito naseljenu unutrašnjost otoka s pravim malim gradovima (Supetar, Postira, Pučišća, Povlja, Selca, Sumartin, Nerežišća, Milna, Bobovišće, Ložišće, Sutivan…) pa čak i s pustinjom Blaca ili krovom cijeloga Jadrana – Vidovom gorom na vrhu otoka.
Brojna svjetska priznanja
Doživljaj je neponovljiv. Pa sad zamislite kad se dovrše svi planirani projekti Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije u suradnji sa svim tim gradićima. Jer Bol će za ljeto ili dva imati lučke kapacitete za prihvaćanje i većih brodova iako, njegova je politika da nikad ne smije prerasti u nešto kao trajektno pristanište. Tim je projekt Bola i zahtjevniji. Mora se sačuvati njegove najveće draži, malog primorskog mjesta koje je otvoreno za svakoga putnika po moru.
Bol je hrvatski turistički oskarovac, osvajač svih mogućih turističkih nagrada i priznanja svijeta kroz desetljeća. Američki Los Angeles Times proglasio je Zlatni rat jednim od 40 najljepših mjesta na svijetu.
A prije turističke ere hvalili su se Boljani, sve skupa njih 1500 bez turista, da su u 18. stoljeću bili odmah iza Boke Kotorske i Lošinja po ugledu ribara i pomoraca. Iako, duhovito, u prošlosti su znali zvat upomoć Mlećane da bi se obranili od zloglasnih gusara iz Omiša. Kad se sve to danas zaboravi, onda vam je najbolje posjetiti galeriju Branislava Deškovića, prvog impresionista hrvatskog kiparstva, inače rodom iz kameno-klesarskih Pučišća.
Uskoro sasvim druga slika gradića
Pa danas u Bolu zaboravite sve imperative jer morali biste posjetiti i samostan, pa aerodrom na vrhu klifova iznad Bola, a nizbrdo se nižu vinogradi Bolskog plavca s povijesnom vinarijom dolje na Rivi. Pa pazite ako surfate na dasci što je tamo razglašeno po cijelome svijetu ali valovi nisu samo zabavni jer pod tim visovima i vrletima bura te zapadni vjetrovi poput maeštrala i tramuntane pušu tako da nema tako hrabrog pomorca koji ne digne sidro u tom slučaju i ne preseli se na obalu Hvara.
A već za ljeto ili dva Bol i Zlatni rat imat će sasvim drugu sliku gradića koji je već uznapredovao s nizom zahvata na rivi u smislu sigurnosti za nautičare. Bol je zbilja veliki izazov za projekte onoga koji brine o srednjoj Dalmaciji kao što je to županijska Lučka uprava.