Teško čovjek može ostati ravnodušan kada posjeti splitski 'Maestral'. Od glave do pete vas preplave emocije, a u božićnom vremenu taj osjećaj još je izražajniji i produbljeniji. Naime, Dalmacija Danas i ove godine je nastavila svoju tradiciju i odlučili smo posjetiti institucije koje skrbe o najranjivijim skupinama društva. Upravo zbog tog razloga smo odabrali Dom za djecu 'Maestral'. Riječ je, naime o ustanovi socijalne skrbi koja zbrinjava djecu bez roditelja i djecu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja.
"Dijete koje izgubi svog volontera, izgubilo je još jednu 'svoju osobu'"
Djeca smještena u ovoj instituciji uglavnom dolaze su iz nefunkcionalnih obitelji u kojima su bila odgojno i emocionalno zanemarivana, zlostavljana i imaju negativna iskustva iz obiteljskog života. Nesretna sudbina ih je dovela u Dom 'Maestral', gdje svakodnevno dobivaju ono što im je u obiteljskom domu nedostajalo - ljubav, toplinu, sreću, a jednog dana će se spremno suočiti sa svim izazovima koji ih čekaju na njihovom životnom putu.
Kada smo uoči Božića odlučili posjetiti ustanove koje skrbe o potrebitima na području Splita, 'Maestral' se našao visoko na listi prioriteta. Posjetili smo ih te smo iz prve ruke doznali kako će 'Maestralići' provesti najradosnije dane u godini.
Djelatnici te skromna i dobronamjerna djeca puno toga su nam otkrili, a Ivana Tabak, vrijedna zaposlenica koja radi kao psihologinja na dječjem odjelu (od 0 do 7. godina) tvrdi nam da im se svakodnevno nudi pomoć od strane brojnih volontera. No, otkrila je i jednu tamnu stranu kod onih koji se ne drže osnovnog volonterskog postulata.
"Puno volontera nam se javlja i nude nam svoju pomoć. Mi zaista ne moramo tražiti volontere i to nam puno znači. Istaknula bih i određen problem s volonterima, a taj je da pojedinci krenu ambiciozno, a onda sve rjeđe dolaze te onda djeca budu razočarana. Naime, dijete koje izgubi svog volontera, izgubilo je još jednu 'svoju osobu', a taj gubitak vrlo emotivno doživljavaju. No, kad sve ovo stavimo po strani stvarno imamo krasne volontere koji nam svakodnevno pomažu u našem djelovanju i oni uistinu daju sve od sebe. Većinom nam se javljaju mlađi volonteri, pretežito studenti, ali imamo volontera svih životnih dobi, pa i umirovljenika", govori nam u početku razgovora Tabak.
U svom radnom vijeku čula je puno tužnih priča, ali i dalje djecu izvodi na pravi životni put unatoč brojnim nedaćama s kojima se njihovi 'Maestralići' susreću.
"Mi u Centru radimo dosta dinamičan posao, puno komuniciramo, ponajviše s djecom, ali i roditeljima, udomiteljima te brojnim drugim suradnicima. Trudimo se biti djeci na raspolaganju, prepoznati njihove potrebe, emocije i stanja te adekvatno odgovarati na njih. Učimo ih da prihvaćaju i vole sebe, kako nisu nemoćni, kako je normalno da doživljavaju i izražavaju različite emocije te ih učimo da iste mogu iskazati na drugačije načine. Želimo biti prisutni u njihovim životima i pomoći im da se lakše nose sa svojom teškom životnom pričom. Mnogo tužnih priča čujemo, ali nastojimo im ukazati da su oni jedno, a njihovi roditelji drugo te kako je svaki pojedinac odgovoran za ono što radi", jasno ističe.
Priznaje da joj je najveća želja da svako dijete što manje vremena provede u njihovoj instituciji.
"Najveća želja nam je da djeca budu sretna i da uvide kako može biti bolje, da je ispred njih ljepši život, onakav kakav i zaslužuju. Unatoč svoj ljubavi i pažnji jasno nam je da ustanova nije obitelj, a naša je želja da djeca što kraće budu smještena u našoj ustanovi te da iz nje odlaze u obitelj, bilo primarnu, udomiteljsku ili posvojiteljsku", priznaje Ivana Tabak.
"Mi se trudimo uz stručni rad razveseliti ih s brojnim aktivnostima"
Slično razmišlja i socijalna radnica Mila Đikić koja radi s malo starijom djecomm maloljetnicima, ali i mlađim punoljetnicima. Naime, njezino svakodnevno veselo društvo su malo starija djeca i već odrasli mladi ljudi, i to u rasponu od sedme do 21. godine života.
"Radim uglavnom s djecom školske dobe, ali i mladima u našim stanovima. Imamo djecu koja već sada rade ili se dodatno školuju. Moj rad u domu je nešto drugačiji, najviše surađujem s nadležnim područnim uredima HZSR koji su zaduženi za pojedino dijete, sudovima, policijom, sa školama te provodim razgovore s djecom, ali i njihovim roditeljima. Dinamičan je radni dan, puno komuniciramo i stalna koordinacija s ostalim stručnim radnicima i djecom je vrlo važna u ovom poslu. Također, i s institucijama imamo vrlo dobre i korektne odnose, puno nam pomažu i na tome im hvala", pojašnjava nam simpatična socijalna radnica.
Kaže da djeca u njihovom domu imaju sve što im je potrebno za život. No, shvaća njihovu tugu i bol zbog prave obiteljske ljubavi koja im nedostaje.
"Mislim da naša djeca kada dođu budu duboko tužna u sebi, ali mi se trudimo uz stručni rad razveseliti ih s brojnim aktivnostima, predstavama, božićnim poklonima… Kod nas imaju sve, ali smo svjesni da su duboko u sebi tužni jer znaju da s njima i uz njih nije ona prava obitelj, njihova obitelj i njihovi roditelji, ili udomiteljska obitelj koja bi potpuno brinula o njima", govori za Dalmaciju Danas.
"Svako dijete ima svoju tužnu priču i proživljava je na svoj način"
Možemo reći da su na 'prvoj crti' s djecom njihove odgajateljice. Zasigurno, svi djelatnici 'Maestrala' prolaze i lijepe i loše trenutke s njihovim plemenitom korisnicima, ali odgajateljice žive svaki trenutak s najmlađim 'Maestralićima'. Petra Jelovčić radi kao odgajateljica na dječjem odjelu (od 7. do 21. godine) u Domu Maestral.
"Mi odgajatelji ovoj djeci nastojimo pružiti toplinu i sigurnost, pravu radost obiteljskog doma. Želimo da su djeca svaki dan nasmijana, trudimo se svim silama da im ništa ne nedostaje. Konstantno smo u suradnji sa svim službama doma i ja mislim da radimo jedan veliki posao za ovu djecu, a sigurna sam da su i oni toga svjesni", emotivno nam kazuje Petra i nadodaje da odgajateljice uđu u dubinu duše svakog djeteta.
"Svako dijete ima svoju tužnu priču i proživljava je na svoj način. Nastojimo se svakom djetetu približiti i želimo maksimalno doprijeti do svakog našeg djeteta. Ovo sve je izazovno i teško, ali mi dajemo sve od sebe i dobro nam ide, baš sam zadovoljna. Uđemo u dubinu duše svog našeg djeteta iako to nije lako, jako je teško i izazovno, ali uspijevamo. Volim ovaj posao, plemenit je i divan. Dajem zadnji atom snage da pomognem svakom našem korisniku, moramo ih usmjeravati i rušiti sve barijere", ponosna je Petra Jelovčić, a u nizu plemenitih i prekrasnih ljudi u Domu 'Maestral' naletjeli smo i na Maju Đolongu, magistru psihologije zaposlenu u mobilnom timu Dječjeg doma 'Maestral'.
"Roditelji prihvaćaju naše savjete i puno im znači naša pomoć"
Kazuje nam da radi izuzetno dinamičan i zanimljiv posao koji je svakodnevno ispunjava.
"Rad u mobilnom timu i obiteljskom savjetovalištu dinamičan je i zanimljiv, ali prvenstveno ispunjavajući. Cilj usluge psihosocijalne podrške koju mi pružamo je spriječiti dolazak djece u dom iz disfunkcionalne obitelji tako da se pomogne roditeljima savjetovanjem, osnaživanjem i usmjeravanjem u odgoju djece. Radimo s biološkim, udomiteljskim i usvojiteljskim obiteljima. Niti jedan naš radni dan nije isti pa tako socijalna radnica mobilnog tima i ja dio vremena odlazimo na teren i radimo s obiteljima u riziku na geografskom području od Omiša do Marine, pa i dalmatinskog zaleđa", ističe Đolonga.
Nadalje, naglašava da su im korisnici najbitniji, a glavni cilj im je sačuvati cjelovitost i funkcionalnost obitelji.
"Dio radnog dana provedemo u obiteljskom savjetovalištu u Kaštel Starome gdje nam dolaze korisnici na individualno ili obiteljsko savjetovanje. To su najčešće djeca školske dobi i njihovi roditelji. U radu s djecom provodimo psihologijsku procjenu, savjetovanje te primjenjujemo terapiju igrom. Surađujemo s više zavoda za socijalni rad na području Splitsko-dalmatinske županije te s drugim institucijama poput npr. školama koje pohađaju naši korisnici, udrugama za prevenciju ovisnosti i sl. Ova usluga je dobrovoljna, što znači da je većina naših korisnika motivirana na suradnju s nama te dobro prihvaćaju nas i naše sugestije za poboljšanje obiteljske situacije. No, ponekad prilikom odlaska na teren doista ne znate što će vas dočekati jer neki naši korisnici imaju ozbiljnih psihičkih poteškoća i nisu svjesni ozbiljnosti situacije. Također, ponekad se susrećemo i sa situacijama koje zahtijevaju žuran smještaj djece u dom što možda najbolje pokazuje koliko je ova usluga važna. Naši korisnici su nam jako bitni, iskreno im želimo pomoći, želimo sačuvati obitelj na okupu bez odvajanja djece i oni to osjete. Roditelji prihvaćaju naše savjete i puno im znači naša pomoć", naglašava magistra psihologije iz 'Maestrala'.
Kako bi naš boravak kod 'Maestralića' bio potpun, odlučili smo popričati i s ravnateljicom Jelenom Burazin, ali i s veselim, plemenitim i vrijednim korisnicima. Burazin nam otkriva da svake godine primaju sve više zahtjeva, a korisnici im pristižu iz cijele Hrvatske.
"U Splitu trenutno na smještaju imamo 60 djece i još 20-ak onih koji dolaze na poludnevni boravak. Sve skupa na naših deset lokacija živi 105 djece, 52 na usluzi poludnevnog boravka i još 80-ak obitelji kojoj pružamo usluge psiho socijalne podrške. Najviše nas žalosti veliki broj djece na smještaju. Imamo sve više zahtjeva, a isti pristižu iz cijele Hrvatske. Primjećujemo porast broja korisnika, ali imamo sukladno tome porast broja zaposlenika koji skrbe o njima", zabrinuto govori.
"Mali heroji čiji roditelji imaju velike propuste"
Tvrdi da u njihovu ustanovu dolaze djeca koja imaju ozbiljne životne probleme.
"Svjedoci smo porasta nasilja u obitelji, ovisnosti, teškoća mentalnog zdravlja među članovima obitelji djece koja su nam povjerena. Važno je naglasiti da u 'Maestral' ne dolaze djeca zbog nekog sitnog propusta u obitelji, kod naše djece je riječ o jako ozbiljnim obiteljskim problemima i djeca do dolaska dožive traume u svojim obiteljima. Naše bebe imaju roditelje, ali neki roditelji pokazuju interes za njih, neki uopće nemaju interesa za svoje dijete", naglašava Burazin.
Osim toga, priznaje da se djeca najviše raduju obitelji i smatra da svako dijete zaslužuje obiteljsku ljubav i toplinu doma.
"Naši djelatnici daju sve od sebe za skrb o povjerenoj nam djeci, ali uvijek apeliramo na suradnike u područnim uredima Zavoda za socijalni rad da traže adekvatne udomiteljske obitelji ili posvojiteljske obitelji, ako za to postoje pretpostavke. U svakom slučaju, ustanova je krajnje rješenje za svako dijete i važno je naglasiti da u našu ustanovu ne dolaze djeca koja su 'bila loša' nego mali heroji čiji roditelji imaju velike propuste u skrbi o njima. Naša djeca se najviše raduju kada dobiju obitelj, osobe samo za sebe i stvarno vjerujemo da svako dijete zaslužuje imati obitelj koja mu može pružiti dovoljno ljubavi, pažnje, posvećenja, što uistinu u ustanovi nije moguće u mjeri u kojoj djeca to zaslužuju", emotivna je ravnateljica. Podsjeća da često imaju posjete, a korisnici redovito odlaze na predstave i kulturno se obogaćuju.
"Već nam je puno gostiju bilo, nekoliko predstava se održalo u našim blagovaonicama u Splitu i Kaštelima, a nerijetko idemo i u Loru, HNK, Kazalište lutaka… Nastojimo da su naša djeca pravi aktivni građani koji sudjeluju u svim događanjima u gradu koja ih mogu izgraditi. Imamo još nekoliko najavljenih predstava, darivanja, posjeta učenika sa svojim učiteljicama, DVD društva, dolaze naši otočani, 'stari' donatori, ali i puno novih i to nas sve raduje i zahvalni smo. Ljudi darivaju svoja znanja, vještine, ali i materijalne stvari", kazala je za Dalmaciju Danas te je nadodala:
"Djeca ovdje u sjedištu u Splitu, ali i ona u Kaštelima pripremaju predstavu za sve naše djelatnike, volontere, donatore tako da se rade kostimi, vježbaju tekstovi... Njihove predstave budu predivne i uvijek nas oduševe koliko imaju potencijala i samo ih mi odrasli moramo poticati da razvijaju te potencijale", ponosno će Burazin.
"Jako se raduju zimovanju i već se priprema oprema"
Dalmacija Danas još ranije je pisala o splitskim stanovima u kojima borave njihovi korisnici. Ravnateljica sa zadovoljstvom naglašava da se takav oblik skrbi pokazao kao onaj pravi, kako se kaže – pun pogodak! Osim toga, najavila je i nešto novo.
"U utorak ćemo imati završnu konferenciju europskog projekta 'Kuća, prijatelj djece, mladih i obitelji' zahvaljujući kojim smo potpuno preuredili naših šest lokacija za pružanje izvaninstitucionalnih usluga u Imotskom, Kaštelima i Splitu i omogućili širenje usluga u zajednici. Naši stanovi su izvrsna opcija za naše mlade iz 'Maestrala'. Oni su potpuno samostalni i kako se kaže: spremni su za život. Ali ipak imaju i kontrolu i pomoć odgajateljice. Imamo četiri stana za naše mlade i predivno je vidjeti mlade momke i djevojke, prekrasno i emotivno nam je vidjeti kako se naši korisnici u tim stanovima slažu te kako lakoćom obavljaju najvažnije životne obveze. Mnogi naši korisnici su se izgradili u prave, vrijedne članove društva i jako smo ponosni na njih. Znaju svratiti u dom sa svojim obiteljima i to budu posebno emotivni trenuci", otkrila je Jelena Burazin za Dalmaciju Danas te je u istom dahu nastavila:
"Već desetak godina 'Maestral' pruža usluge u dva stana, organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku u kojima šest djece žive uz stalnu skrb odgajatelja i takav oblik skrbi je najsličniji obitelji", ustvrdila je.
Najavila je i razne izlete, ali i zimovanja. Maleni korisnici uskoro će posjetiti i susjednu Bosnu i Hercegovinu.
"Uskoro djeca idu na zimovanje! Naime, grupa iz Kaštela će putovati u Vitez (BiH) kod naših prijatelja koji su ovo ljeto bili u Kaštelima i organizirali smo dramske radionice s našom djecom. Jedna ekipa iz Splita će ići u Tuzlu što je novi projekt suradnje s njihovim domom za djecu. Jako se raduju zimovanju i već se priprema oprema. Volimo djeci omogućiti najbolje i priuštiti im najljepše uspomene. Naša djeca imaju sve što im je materijalno potrebno, osobito u ovim danima dobiju puno poklona, a najvažnije nam je da dožive lijepe trenutke, one trenutke koji će im ostati urezani do kraja života. Ono oko čega se posebno trudimo je da naša djeca budu prihvaćena u zajednici, u školi, vrtiću, društvu, a ne želimo da ih ne stigmatizira. U 'Maestral' dolaze dobra djeca čiji roditelji nisu baš najbolji. Oni su kao i sva druga djeca, ne trebate ih žaliti, samo ih prihvatite i poštujte jer oni jesu mali i veliki junaci", vidno je ponosna i emotivna.
Na samom kraju razgovora uputila je važnu poruku svima onima koji žele na neki način pomoći i donirati Dječji dom 'Maestral'.
"Što se tiče donacija, molimo uvijek da nas se kontaktira i provjeri treba li nam neka vrsta donacija. Sve što koristi našoj djeci i što nam je u tom trenutku potrebno rado ćemo primiti, ali za gomilanje nepotrebnih stvari nemamo uvjete. Hvala Dalmaciji Danas i svim pojedincima, obiteljima, firmama koji su izabrali 'Maestral' u ovo najljepše vrijeme u godini za darivanje. Sretan Božić i lijepu novu godinu žele vam Maestralići", zaključila je za Dalmaciju Danas Jelena Burazin, ravnateljica Doma 'Maestral'.
"Najviše mi nedostaje majka… Super je ovdje, ali nemam tu majčinu ljubav"
No, kako otići iz plemenite ustanove pune srčanih ljudi, a ne popričati s malenim, ali i malo većim korisnicima doma. Prišla nam je jedna djevojčica. Ushićena i sretna odlučila je dati izjavu Dalmaciji Danas te nam je u kratkim crticama ispričala ono što joj je na duši. Bila je vrlo kratka i jasna…
"Trenutno sam na odjelu za srednjoškolce. Boravim u sobi sa svojom cimericom i lijepo mi je, sobe su sasvim pristojne i ugodne za život. Već smo dobili određene poklone, donatori često dolaze kod nas, svašta nam donose. Najviše mi nedostaje majka… Super je ovdje, ali nemam tu majčinu ljubav, a to mi najviše nedostaje. Također, lijepo mi je u školi, ravnateljica je super, uvijek za zagrljaj, nasmijana je i vesela. Sve u svemu, zadovoljna sam i ne mogu se požaliti", priznala nam je djevojčica koja je prije nekoliko mjeseci stigla u Dom 'Maestral'. Odmah nakon nje do nas je potrčala veća grupa veselih i razigranih mlađi i malo starijih osnovnoškolaca.
I oni su nam otvorili dušu. Redala se izjava za izjavom. Rekli su da ih u božićnom vremenu preplave emocije, ali da su sretni i veseli jer kako kažu – život je pred njima, a Božić mora biti vrijeme veselja, ljubavi, sreće i naravno, poklona.
"Bitno da smo sretni, tužni ne smijemo biti! To je zabranjeno. Imamo nekih želja, nedostaju nam određene društvene igre, ali svega ostalog imamo i na pretek. Veselimo se ovom božićnom vremenu, pokloni nas uvijek razvesele. Uz to, svaki dan nam netko nešto donese i to nas raduje, istinski nas raduju ljudi koji nam žele pomoći i nešto pokloniti. Često nas preplave emocije u ovim danima, ali onda nas pokloni i naše tete utješe, pa nam bude dobro. Također, ovdje imamo dosta prijatelja i kolega, a često idemo i na izlete koji nas razvesele", rekla su nam razgovorljiva i simpatična djeca.
Najljepši osmijesi…
Za kraj, posjetili smo i odjel u kojem borave bebe. Teško nam je nešto posebno izdvojiti jer bebe još ne mogu govoriti, malene su… No, samo jedno znamo, mi smo u toj prostoriji zanijemili, vrtjeli su nam se razni životni filmovi, ali bebe su se smiješile i samo su se smiješile i širokim osmijehom su nas pozdravile. To je vjerojatno najveseliji osmijesi koje smo ikad vidjeli. Upravo osmijesi beba iz Dječjeg doma 'Maestral'.
U nastavku pročitajte i druge ovogodišnje božićne priče Dalmacije Danas:
