MIT, Oxford i Cambridge tri su najjača sveučilišta na svijetu u kojima studiraju ili su ga već završila, te pripremaju doktorat dva mlada splitska genijalca, fizičari i braća Borna i Domagoj Perković, mladići za primjer po svemu.
Mlađi brat Borna Perković student je najboljeg sveučilišta na svijetu, Massachusetts Institute of Technology ili kraće MIT u Bostonu. Iako se na njegovom sveučilištu po godini studiranja treba platiti 80 tisuća dolara dobio je punu stipendiju od sveučilišta koja pokriva školarinu, hranu i smještaj. Prije odlaska u SAD, kao učenik legendarne splitske 3. gimnazije MIOC sudjelovao je na brojnim olimpijadama iz fizike s kojih se vraćao ovjenčan nagradama. Da bi uopće uspio konkurirati na MIT-ju prolazio je proces dug godinu dana tijekom kojeg je morao položiti američku maturu.
Hrvatska matematika jača od američke
- Matematiku nisam trebao puno spremati jer sam sudjelovao na natjecanjima i olimpijadama. To mi je bio jednostavniji dio, dok mi je veći problem bio engleski jezik - pogotovo dio s čitanjem i puno teksta koji se mora riješiti u kratkom vremenu. Za zadatak sam dobio analizu nekog arhaičnog govora iz 18. stoljeća. Vježbao sam uglavnom preko online materijala. Za prijavu na sveučilišta trebao sam naučiti pisati i eseje jer je to njima jako bitno. Godinama sam prikupljao male detalje koji su jako bitni za prijavu. Naprimjer, jako su cijenjene govorne vještine pa sam ih odlučio razvijati u sklopu školskog debatnog kluba. Rok je bio 1. siječnja i sjećam se da sam te godine, kada sam se prijavljivao, cijele zimske praznike proveo pišući eseje. Kada je došao dan prijave, sve sam poslao i napokon digao noge u zrak, simpatično će Borna.
Kroz svoje je školovanje najviše briljirao u svojim najdražim predmetima, matematici i fizici. Na Svjetskoj Fizičkoj Olimpijadi dvaput je osvojio srebrnu medalju, na državnom natjecanju iz fizike prvo mjesto, a iz matematike četvrto. Nastavnici su mu davali potporu i dosta slobode s obzirom da je veliki dio sadržaja već ranije obradio, zbog čega se na nastavi spremao više nego što pokriva sami kurikulum.
Kada uspoređuje hrvatsku s američkom maturom, Borna kaže da mu je engleski na američkoj maturi bio teži, što i nije neuobičajeno s obzirom da mu engleski nije materinji jezik. Smatra kako je hrvatska matematika jača od američke, s tim da se Scholastic Aptitude Test ili SAT američka matura polaže samo iz matematike i engleskog. Po njegovim riječima, hrvatski jezik se ne može usporediti s onim što Amerikanci imaju jer je naš jezik na maturi puno teži nego engleski. Zaključno, hrvatska je matura teža i polaže se više predmeta nego u Americi.
Jedini studenti iz Hrvatske
Na MIT-ju su ga svi prihvatili, a to očekuje i za friško upisanog studenta iz Hrvatske. Njih dvoje jedini su studenti iz Hrvatske i rijetki Europljani na preddiplomskom sveučilištu koje broji deset posto internacionalaca, najviše iz Latinske Amerike i Azije.
Nakon pet godina studiranja namjerava se vratiti u Europu, doktorirati i nastaviti živjeti u jednoj od europskih zemalja, ali i dio godine provoditi u Hrvatskoj. Amerika ga za sada ne privlači za život jer se u godinu dana, koliko već tamo studira, uvjerio da su između ta dva kontinenta velike kulturološke razlike, a i nezgodna je velika udaljenost jer iz Europe može puno brže doći u Hrvatsku.
Pitamo ga kako se mladi zabavljaju u Americi, a on nam kaže da je velika razlika u odnosu na nas jer tamo nije običaj da ljudi odlaze na kavu i pričaju, tempo života je puno brži. S obzirom da su u Americi ljudi punoljetni tek s 21. godinom, sužene su mu mogućnosti za zabavu, no na kampusu mogu organizirati partyje. Prije toga moraju obavijestiti kampus policiju, a sve završava u jedan sat poslije ponoći kada tamošnji organi reda provjeravaju jesu li svi otišli.
Profesorica Nela Dželalija
Iako skromni Borna to nije želio reći, njegov brat Domagoj otkriva da je jedan od predmeta položio s najvišom ocjenom zbog čega ga je profesor pozvao da s njim radi na jednom projektu. Riječ je bila o predmetu s treće godine, a Borna je bio na prvoj i test je najbolje riješio od svih studenata.
Borna i on su u MIOC-u imali istu profesoricu iz fizike, Nelu Dželaliju. Obojica su ovjenčana brojnim medaljama koje su godinama donosili s natjecanja. Domagoj je bio višestruki državni prvak iz fizike i prvi hrvatski student koji je osvojio zlatnu medalju na Europskoj Fizičkoj Olimpijadi. Nakon srednje škole Domagoj je otišao studirati na Cambridge gdje je diplomirao fiziku, trenutačno radi doktorat iz teorijske fizike na Oxfordu, a bavi se kvantnom fizikom. Objašnjava da je to fizika na jako malim udaljenostima gdje klasična fizika prestaje funkcionirati.
Dok je studirao u Cambridgeu, bilo mu je odlično s obzirom da je tamo već bilo nekoliko njegovih prijatelja s natjecanja, a kako ima puno Hrvata, čak četrdesetak, imali su i svoje Hrvatsko društvo u čijem je osnivanju sudjelovao i neko vrijeme djelovao kao predsjednik društva. Nakon diplome se za doktorat prijavio na nekoliko mjesta. Dobio je ponudu iz Amerike da doktorira na Sveučilištu Cornell u studentskom gradiću u New York Stateu, te primamljive ponude sa Instituta Max Plancka u Dresdenu i Cambridgea, no njemu je Oxford bio atraktivniji.
- Bilo je više faktora koji su mi pomogli da donesem odluku za Oxford. Jedan od njih je profesor koji je odličan mentor i svjetski priznat stručnjak u svom području, a uz to je već iskusio i zavolio život u Britaniji. Tu imam dosta prijatelja, a najbolje od svega je da sam bliže Hrvatskoj, u koju mogu češće dolaziti. Sve mi je to pomoglo da donesem konačnu odluku, kaže Domagoj.
Budućnost su kvantna računala
Iako je dobio djelomičnu stipendiju za studiranje na Cambridgeu, Domagoj je podigao studentski kredit od 40 tisuća funti koji još otplaćuje. Iza njega su projekti s kvantnom tematikom zbog kojih je nekoliko mjeseci proveo u Njemačkoj na Institutu Max Plancka u Dresdenu i na sveučilištu Cornell u SAD-u. Otkriva da su trenutno jako velika stvar u fizici kvantna računala. Riječ je o računalima koja mogu računati na puno bržim eksponencijalnim skalama nego klasična. Zbog njihove potencijalne primjene mnoge tvrtke, među kojima je i Google, ulažu dosta novaca u njihov razvoj, te traže upravo fizičare. Ono što on trenutno radi indirektno je vezano za razvoj kvantnih računala.
- Ako uspijemo razviti efektivno kvantno računalo onda je to jako velika stvar za fiziku. To je nešto što se pokušava napraviti 20-ak godina i postignut je dosta dobar napredak, prisnažuje Domagoj.
Ljubav prema fizici braći Perković ugradio je nastavnik Željan Kutleša iz osnovne škole Lokve-Gripe koji ih je zainteresirao za to područje, a kada su krenuli na natjecanja osvijestili su svoju ljubav prema toj prirodnoj znanosti. Domagoj je već u drugom razredu srednje škole bio siguran da će studirati fiziku. Na Cambridgeu je imao odlične profesore koji su poticali studente tako da je svake godine bio među tri najbolja studenta iz fizike. Zbog toga je dobio i brojne nagrade, uključujući i Shuldham Plate. Riječ je o nagradi iz 1776. koja se dodjeljuje najboljem studentu na collegeu iz svih područja, nešto nalik dekanovoj nagradi.
Roditeljska podrška
Borna se također mlad zaljubio u fiziku, a njegovoj upornosti da je i upiše kumovale su brojne rasprave s bratom o zakonima prirode. Njih dvojica znala su za vrijeme ručka zbunjivati svoga oca Miljenka i majku Orjanu dok bi pričali o fizici. Obojica drže da veliki dio zasluga za njihove uspjehe pripada njihovim roditeljima. Iako se sami ne bave fizikom, oni su uvijek bili neiscrpan izvor podrške.
Braća Perković poručuju mladim ljudima da ustraju u svojim planovima unatoč zaprekama i podsjećaju da je za bilo kakav uspjeh potreban dugoročni rad koji je osnova svega, pogotovo u znanosti.