Kako život prolazi, sve više se čudimo kud nas prije dostižu godine, kud se prije izmjenjuju godišnja doba, nižu se Božići, Uskrsi, rođendani… nevjerojatnom brzinom, i čini nam se kako je slijed takvih brzina upravo neprekidan.
Tamo gdje je više radosti, gdje je svakodnevica duhu nezahtjevna, vrijeme najbrže prolazi.
No, postoje i usporivači protjeka vremena, gutači nutarnjeg spokoja i cijela postrojenja za stvaranje nemira koji se pojavi niotkud, nenajavljeno, neočekivano, neplanirano. Neželjeno. Tada nastupa ono toliko beskrajno vrijeme kad čekamo na ozdravljenje nekog koga neizmjerno volimo, za koga ne bi žalili svoj život, samo kad bi se moglo… Teče vrijeme kada noćima ne spavamo pokušavajući osmisliti što i kako dalje, kad dozivamo Gospodina i sve svece u pomoć, smišljamo rješenja, ali i plačemo pred zatvorenim vratima tragajući za tračkom svjetla s dalekog odškrinutog prozora kako bi svojeg voljenog što prije vratili u brzi, ali radosni životni tijek.
Nitko od nas nije osiguran od životnih promjena, bile one u smjeru kad se osjećamo najjadnijima ili, pak, to bile promjene koje nam u prsa natrpaju sav ushit postojanja. No, kako je radost veća dok se dijeli, tako je i vrijeme teškoća lakše prolaziti uz razumijevanje okoline, ali i njenu prijeko potrebnu pomoć jer je put k ozdravljenju ponekad uistinu dug, duhu, ali i materijalno nepojmljivo iscrpljujuć. Tko je “bio tamo”, taj itekako razumije…
Mi, Boljani, poznajemo situaciju Dragana Milosavljevića koji se od 6. siječnja bori s nezamislivim nedaćama kako bi svoje zdravlje doveo u sretan protjek vremena. Bori se Dragan, ali i njegova obitelj s njim.
Trenutačno je u Zagrebu gdje stručnjaci rade na opuštanju mišića jezika, ždrijela i vrata mu kako bi počeo normalno, samostalno gutati budući da hranu može primati isključivo putem sonde izravno u trbuh. I zahvaljujući naporu svih angažiranih, posredno i neposredno, jučer je Dragan prvi put samostalno uspio svladati jedan gutljaj!
I, evo, tu sad dolazi red na nas! Kako bi Dragan mogao napredovati, nužno je potrebno produžiti terapiju u Zagrebu. Sve ovo vrijeme bolesti, ali i izbivanje iz vlastitog mu doma, stoji jako puno novaca.
Njegovi prijatelji, neki baš dobri ljudi među nama, odlučili su pokrenuti akciju prikupljanja dobrovoljnih priloga na način što su u barovima “Marinero” i “Taverna” kao i u prodavaonici “Berica” uz velikodušnu suglasnost vlasnika objekata, postavili kutije u koje možete priložiti dio svoje dobre volje, svoje ljubavi prema potrebnom, u ovom slučaju za Dragana. Također, ukoliko vam je lakše, svoje priloge možete uplatiti i na račun Draganove supruge Marine u Splitskoj banci:
Marina Mićeli-Tomić
Obala Trifuna Bokanića 4
21412 Pučišća
IBAN: HR7523300033200146014