Bratimske večere (na kojim se dijeli bratimski kruh turta), održavale su se kroz povijest, a održavaju se i danas, ne samo u Bratovštini sv. Križa, nego i u Dubrovniku, jednom godišnje.
Pitamo Roka Delića, velikog suca Bratovštine sv. Križa, da nam kaže što se najčešće jede na tim večerama.
– Varoško jelo je uvijek bilo biži i janjetina, ono se ovdje kuha već stoljećima - odgovara nam Roko kao iz topa.
A riba?
– Ništa riba. Mi Varošani imamo samo jedan običaj, imamo Novenu, (više stoljeća staru božićnu devetnica, koja počinje 15. prosinca, a završava 23. prosinca).
Tada se devet dana pivaju pučke pisme za blagoslov, do 23., 24. prosinca, i onda bi se išlo na hodočašće na Marjan. U staroj crkvici Betlehem na Marjanu, bila bi prva polnoćka u 16 sati, pa bi se vraćali, druga polnoćka u drevnoj varoškoj crkvici Sv. Mikule u 22, a treća u župnoj crkvi Svetoga križa u 23.45 sati.
Zašto Vam ovo govorim, vezano uz Vaše pitanje o ribi? Naime, 15. prosinca bilo bi kušanje sušene ribe. Kako je ovdje bilo dosta ribara, riba se sušila, pa bi se onda 15. prosinca kušala. Koja bi po ocjeni Varošana bila najbolja, ta sušena riba bi se pripremila za Badnji dan. Danas više nema te sušene ribe, ali ima bakalara – pomalo će sjetno Roko Delić.
Kao da mu je tužno što nema dobrih starih dana u Velom Varošu.
Pa nam kaže kako se u XVII. stoljeću bratovština naziva - brašćina. Godine 1437. Marko Marulić upotrebljava taj naziv u "Skazanju od suda ognjenoga: Sveti Hjeronim odgovara svim brašćinama".
Prema navedenom od hrvatskog primorja pa do rijeke Cetine uobičajen je bio naziv brašćina. U Splitu se već u XVI. stoljeću nazivala tako bratovština u pismenim dokumentima, da je puk nazivao tako svoju bratovštinu odmah u početku njezina osnivanja.
Stvorili popis posjeda
Bratovštine, pa tako i Bratovština sv. Križa vodila je računa o svojim posjedima. Tako je crkva sv. Križa imala već 1462. godine popis svoga posjeda, iako je taj bio odsta malen. U to doba, pišu 1939. godine Ante Belas i Ljubo Karaman, crkva sv. Križa imala je je ove zemlje: na Brodarici jednu zemlju u površini od 5 vriti, na Pojišanu od 3 vrita, u Križici od 1 vrita, a 3 vrita u Žnjanu. Godine 1675. darovao je Grgur Garlić bratovštini dva komadića terena u predgrađu sa strane crkve sv. Frane. Margarita Halujević darovaala je godine 1680. u predgrađu zemljište od ¼ vrita. Iste godine darovao je Nikola Zlatović zemljište od ¼ vrita zapadno od grobišta.
Te je godine kaptol prepustio crkvi četvrti dio voska, koji je orimao pri pogrebima. Bratovština je sagradila godine 1692/93 bratsku kuću. Ta je radnja bila izvedena za župana Stipana Skovičića, sudaca Petra Perišića, Ivana Bakulića, prokuratora Jakova Cvitića i Mihe Masovčića, a gastalda Frane Ugrina i Mate Paića. Kuća je pak bila pokrivena 1695. godine, kad je na čelu bratovštine stajao župan Ivan Ugrin sa sucima Markom Hivkovićem i Petrom Perišićem, a prokuratorom Antom Radićem. Petar Koceić darovao je bratovštini 1714. godine jedan dio svoga vrta za gradnju kuhinje. Bratovština svetog Križa nije, kako se može razabrati iz navedenog, imala ni mnogo zemalja ni kuća, bila je zaista siromašna, kako je i izjavilo bratimsko starešinstvo u gradskoj kuriji 1744, godine".
Odlična suradnja s OŠ Marjan
– Inače, blagdan svetog Križa je nekad bio 7. svibnja, a svetog Duje 10. travnja, ali u 19. stoljeću su se odlučili za promjenu, i onda su se prebacili na naš dan, pa bi bila velika fešta u Varošu. To je sve napisano u knjizi 'Suze i smij starega Splita' pokojnog Ive Kovačića, koji je isto bio član Bratovštine – kazuje nam Roko Delić. A mi ga pitamo:
Kako to uspijevate prebaciti na mlađe, i je li uspijevate?
– Imali smo jedno vrijeme odličnu suradnju s OŠ Marjan i s tamošnjom profesoricom glazbenog, koja je naše pučko pjevanje čak djecu učila na satovima glazbenog odgoja, tako da su čak dieca nastupala ovdje na Fešti svetoga Križa.
Drago mi je kad nastavnici iz OŠ Marjan, ali i iz ostalih splitskih škola dovedu djecu u pećinu kraj crkvice svetog Jere i tu naprave izlet.
Crkvica svetog Jere
Nažalost, i dan danas ima stanovnika Splita koji ne znaju za crkvicu svetog Jere, tako da pokušavam s profesorima glazbenog ili povijesti, organizirati da dođu i posjete varoške crkvice – kaže Roko Delić, koji vodi Bratovštinu sv. Križa. Te dodaje:
– Imovina bratovština koje bi se gasile, dolazila bi pod nas, pod Bratovštinu sv. Križa. I mi bi onda to čuvali. Mi čuvamo te crkvice, ne gledamo vlasništvo niti nas je briga za to, niti idemo na to da prebacimo vlasništvo, iako većina tih crkvica nije više u vlasništvu župe sv. Križa, nego Crkve sv. Križa.
Kako nikad ne znaš što sutra može biti, te su crkvice temeljno crkvene. Mi smo sve do prije deset godina bili samo crkvena organizacija, i dan danas smo to, ali s obzirom na sve obveze i tendencije, i vlasništvo konkretno ovog prostora, mi smo se ipak morali registrirati kao udruga, s OIB-om, da bi neke stvari mogli riješiti na Bratovštinu. Jer, kad si crkvena organizacija, onda nisi kao državna, civilna, i onda smo se morali malo pomučiti da budemo i tu registrirani. Da se evidentiramo, da možemo komunicirati i s Gradom, i sa Županijom.
Je li komunicirate s Ministarstvom kulture?
– Da, komuniciramo, s njima radimo. Oni su nas proglasili čuvarima nematerijalne baštine. Danas surađujemo i s Muzejom Hrvatskih arheoloških spomenika, te Muzejom grada Splita – objašnjava Roko Delić. Pokazuje nam u prostoriji Bratovštine i Sliku Čudotvorne Gospe Velog Varoša, te kaže:
– Mi smo tu sliku posudili Kaštelanima kad je bila kuga.
Hoćete reći da je slika Čudotvorne Gospe Velog Varoša starija od slike Čudotvorne Gospe Sinjske?
– Ne znam točno, ali mislim da je. U svakom slučaju, mi smo mislili ovdje napraviti vitrine u našoj Bratovštini svetog Križa, staroj 582 godine. Recite mi, koja je udruga toliko izdržala? Mi smo najstarija udruga u Splitu, i to ne samo u našem gradu, nego na cilom području ovdje – izričit je Roko Delić.
U svemu je zanimljiva i priča o vezi sa Žrnovnicom. U knjizi Ante Belasa i Ljube Karamana "Bratovština sv. Križa u Velom Varošu u Splitu" iz 1939. godine stoji:
"U crkvi Sv. Križa u Velom Varošu naišao sam na trodijelnu veliku sliku Gospe Neoskrvljenoga Začeća, koja po svome trodijelnom rasporedu te po nekim detaljima kao naborima haljina mora da je starija od predgradnje crkve u 2. polovici XVII. vijeka i da je izrađena negdje nedaleko godine 1600.
Slika prikazuje u srednjem odjeljku Gospu s Isusom u naručju, uspravljenu nad polumjesecom i zmijom; u desnom odjeljku je Fabijan papa i Sebastijan mučenik, proboden strjelicama; u lijevom odjeljku je sveti Petar sa ključevima i sveti Mihovil koji tezujom vaga duše, a pod nogama mu je svladani sotona. Najzanimljiviji je na ovoj slici, koja inače po svojem kvalitetu ne prelazi karakter obrta, lik pobožnog darovatelja slike koji sklopljenih ruku, u lijevom uglu srednjeg odjeljka, adorira Mariju. To je živi portret bradatog težaka u starinskom kaparanu od tamnosmeđeg sukna.
Ova je slika pripadala bratovštini Gospe od Žrnovnice; priča se, da se je u Varoš bilo doselilo nekoliko Žrnovčana i da su tu sliku donijeli sobom iz Žrnovnice".
Župa UBDM Žrnovnica objavila je 11. kolovoza 2017. godine ovo:
"Zapisano je, a i njeguje se u usmenoj predaji, da su naši pradjedovi bili i ostali katolički Hrvati s ikavsko štokavskim narječjem. Prema popisu stanovništva iz 1725. godine Žrnovnica je imala 33 obitelji s ukupno 236 ljudi.
Za vrijeme Turaka Žrnovčani su odlazili u Split, pa su i u splitskim crkvama osnivali svoje bratovštine. Tako su u crkvi sv. Križa u Velom Varošu 1590. godine osnovali Bratovštinu sv. Martina, a 1624. godine u crkvi sv. Frane na obali Bratovštinu Gospe od Žrnovnice. Prema sadašnjim saznanjima Triptih Gospe Žrnovačke čuva se u crkvi Gospe od Pojišana.
Svaki pokušaj da se Triptih donese u Žrnovnicu za sada nije uspio. Prije otprilike 13 godina replika Triptiha Gospe Žrnovačke bila je izložena u našoj crkvi na blagdan Velike Gospe zahvaljujući župniku pokojnom don Ivanu Barišiću".
