Na istočnoj međi Cetinske krajine uz državnu cestu Trilj – Imotski, na osunčanoj strani između uzvisina Jagodnjika i Kadnja, smjestili se Budimiri, jedno od 26 razasutih naselja Grada Trilja.
Iako putokazi vode do Ivančevića, Prelasa, Gunjača, Periša, Babića, Budića, Čikota, Rančića, Uvanovića, Vujčića, Mladina, Sliškovića i drugih zaseoka, ne čuju se ljudski razgovori, ne piva se, ne odjekuju zvona s vratova predvodnika stada. Nekako, tišina ispunjava sve i dominira cijelim područjem. Malo je i uzoranih njiva i uskopanih vinograda. Sve nam to kazuje kako knjiga života ovog pitomog kraja polako gubi svoje stranice, iz dana u dan. Iselili se Budimirčani iz ekonomskih i drugih razloga diljem Hrvatske i Europe.
U narečenim zaseocima živi malo ”čeljadi”, po zadnjem popisu stanovništva tek 124 duše i to starije životne dobi, pa ni dice za zaigrat na male branke nema.
Međutim, ovih nekoliko posljednjih godina pokušava se mijenjati slika ovog sela, prvenstveno zahvaljujući jednom mladom čovjeku, predsjedniku mjesnog odbora, hrvatskom branitelju, ocu trojice sinova, Damiru Ivančeviću.
"Uz grad Vrliku svoju nebesku zaštitnicu u nedjelju, 04.listopada 2020. obilježavamo i mi u našim lijepim Budimirima, našu nebesku zaštitnicu Gospu od Ružarja", kazao nam je Damir Ivančević. Misu i procesiju uz posvetu svetohraništa i oltara predvodit će splitski nadbiskup monsinjor Marin Barišić, a poslijepodne je pučko druženje uz propisane epidemiološke mjere...
"Inače, vikendom je to drugačije. Dođu ljudi iz Splita, Sinja, Trilja, selo onda malo živne. Napravili su ljudi vikendice, kuće s bazenima, popravili smo ulice i evo napokon doveli jaču struju zahvaljujući HEP-u, gradu Trilju, županiji i Vladi RH, kazuje nam prvi čovjek Budimira", želeći da jednog dana sagrade društveni dom na ljubav i radost svojih sumještana.
"Imamo mi realnih osnova da oživimo selo. Zona Čaporice udaljena je tri kilometra od sela, smješteni smo uz cestu Trilj-Imotski, most na Cetini i spoj s auto-cestom je nadomak mista, još poboljšati ovaj društveni život i ima nade za nas."
Vidjevši upornost i želju ovoga čovjeka u radu za svoje selo, ostaje nam nadati se kako ćemo uskoro opet biti pozvani na Budimire, ali kada se bude otvarao taj mali prostor za društvena okupljanja Budimirčana. Možda će i ovaj tekst nagnati mnoge da se pridruže Damiru i pomognu mu u radu za boljitak Budimira, sve kako bi se broj stanovnika vratio barem na onih 236 koliko ih je bilo na početku Domovinskog rata. Ako gledamo daleko u povijest, dolazimo do podatka kako su Budimiri imali najviše stanovnika davne 1921.
Sretno Budimiri!