Prošlu je srijedu, a mi javljamo ovako kasno, jer je trebalo da se emocije slegnu, u Domu kulture u Blatu održan cabaret u čast književnika i novinara; Momčila Popadića.
Povodom 30 godina Općine Blato, u organizaciji Blatskih fižula ustanove u kulturi, prošlu je srijedu, 19. 4., izveden cabaret "Ča je život...". Složit ćemo se s onim što je Momin prijatelj iz djetinstva Ivko Savo, po završetku cabareta kazao: " Došli su svi koji su ga voljeli...".
Zbilja, došli su i imali sreću da budu unutar tijesne i omalene dvorane srećkovići, dok su oni manje sreće izvrsnu izvedbu Teatra Erato, nažalost, morali slušati pred ulazom, kroz otvorena vrata. Simpatično je bilo gledati kako se publika na drvenim vratima ciklički mijena i kako svako malo, jer se kod Blaćana red zna, izviruje i napaja se Momom netko drugi.
A ono što su oni koji su Momu voljeli i još uvijek vole, imali prošle srijede priliku slušati, netko je nespretno nazvao cabaretom. Uglavnom, večer posvećena velikom blatskom književniku i novinaru bi bilo točnije klasificirati kao erupciju smijeha i suza, ukratko, bio bi to kušin kojim se u ditinstvo plovi. Stoga je svaki drugi vid klasifikacije ovog fantastičnog scenskog nastupa glumačkog trojca suvišan.
Da sada ističemo kako je Brajčić izvrsno podijelio uloge i kako Banić Nejašmić prolazi jednako dobro u ulozi muškarca ili žene i kako glasom i mimikom bezobrazno udara na emocije, dok mu kvalitetom kontrira fantastični izvorni govornik Momina idioma jezika; Salečić, bilo bi sve, nego prikladno. Kako je u suštini nebitno i periferno tko Momin kušin više od ove trojice emocijama gužva, mi ćemo gledateljima ostaviti na odabir tko izvedbi daje bolji šug.
Samo se nadamo da je ova, šesta po redu, izvedba Mominih stihova i proze tek odskočna daska i podstreh spomenutim glumcima da ustraju, ali će rijetko koje mjesto doživjeti toliku eksploziju emocija, kao što se u Blatu zadnje srijede doživjelo, pogotovo kada je u prvom redu sjedila njegova Tonka.