Izvor Glavaš, poznat i kao Milaševo vrelo, najveći je izvor Cetine. Radi se o potopljenom speleološkom objektu, do sada istraženom do 150 metara dubine. Danas ova lokacija ima status hidrogeološkog spomenika prirode "Vrela rijeke Cetine", a osim Glavaševa, u blizini je niz krških vrela, od kojih su tri glavna: Veliko vrilo, Vukovića vrilo i Batića vrilo.
Izvor Glavaš posebno je popularan zbog svog neobičnog izgleda - modrozelenog oka koje nazivaju i najljepšim okom Dalmacije.
Nedaleko izvora nalaze se kameni ostaci hrvatske crkve Svetog Spasa iz 9. stoljeća. Radi se o jednom od najbolje očuvanih spomenika ranosrednjovjekovnog sakralnog graditeljstva u Hrvatskoj.
Nešto dalje, tek 800 metara od izvora, nalazi se ulaz u Gospodsku špilju. Za ovu se špilju, zbog tragova baklji i dima na stropu i zidovima prednjeg dijela, pretpostavlja da je u prošlosti bila popularna izletnička destinacija gospode po čemu je i dobila ime.
Stotinjak metara od ulaza pronađen je natpis iz 1776. godine vjerojatno ugraviran nožem. Na istoj lokaciji, među sigama koje speleolozi zovu "Vrata", kao i po svim stijenama Glavnog kanala ima gomila natpisa, ali je jedan posebno zanimljiv jer ga je napisao dr. Jakov Chiudina, liječnik iz Vrlike. On je zajedno s imućnijom gospodom koja se iz Splita pred kolerom sklonila u Vrliku, posjetio špilju. I on je prošao cijeli Glavni kanal, spustio se niz 17 metara duboku okomicu, došao do sifona i vraćajući se zastao kod "Vrata", i tu ispisao "Del giovine animuso, serba o visulatare, grato ricordo" ili kako je sam poslije napisao u svojoj knjižici Vrlika "Pohodniče, smjela mladića sjećaj se prijatno".
U Gospodskoj špilji su pronađeni ostaci špiljskoga medvjeda, vuka, špiljske hijene, kao i artefakti koji govore da je bila nastanjena u paleolitiku. Unutrašnjost krije kilometarski splet kanala i labirinta, jezera i sifona te netaknutih špiljskih ukrasa, a dosad je istraženo nešto više od dva kilometra, uglavnom speleoronjenjem.
Iako je špilja pristupačna i u prednjem dijelu lako prohodna, nakon Glavnog kanala slijedi ponor dubine oko 17 metara koji je moguće svladati isključivo uz pomoć speleološke opreme, a dalje se nastavlja spletom labirinata u kojima se lako izgubiti, pa ukoliko namjeravate posjetiti ovu lokaciju, nemojte to činiti bez iskusnog speleologa.