Mnogim Bračanima još je uvijek u sjećanju restoran „Jastog“ kojeg su pokrenuli roditelji Vinke Maričić Landeka. Ova bračka poduzetnica pomagala im je od malih nogu, a zatim je nakon udaje, zajedno sa suprugom, preuzela posao. Jednostavno, kao da je bilo predodređeno čime će se u životu baviti. Ugostiteljstvo je jednostavno bilo njezin prirodan životni put, a koliko se daje poslu prepoznalo je i Udruženje obrtnika Brač koje ju je nagradilo nagradom za životno djelo za dugogodišnji izniman doprinos razvoju bračkog obrtništva. Nagradom za životno djelo nagradila ju je i Obrtnička komora Splitsko-dalmatinske županije.
„Roditelji su vodili jedan mali restoran (samo ljeti) koji smo ja i suprug preuzeli 1975. Radili smo do 1993. Usporedno smo i 1992. otvorili kafić u centru Supetra… Odustali smo od restorana jer je 1992. i 1993. (rat) bilo teško naći radnu snagu pa smo nastavili raditi samo sa kafićem. Na mjestu gdje je bio restoran sagradili smo kuću sa stanovima, nešto za prodaju, a nešto za iznajmljivanje“, kaže nam uvodno Vinka.
Zanimalo nas je - je li ikada razmišljala o nekom drugom poslu? Čime bi se bavila da nije ugostitelj?
„Nisam nikad razmišljala o tome šta bi bila da nisam ugostitelj, odgojila sam se u restoranu i odrasla sam tu.. isto tako i moja djeca.. i svi smo nekim prirodnim tokom u tom poslu“, kaže nam sugovornica.
Nije lako pokrenuti vlastiti posao.
„Uvijek je teško pokrenuti posao, treba bit uporan i znati da se plodovi tog rada vraćaju tek za nekoliko godina kad se posao uhoda.
Mladi danas nakon nekoliko mjeseci odustaju jer očekuju da će se odmah obogatiti.
Ponekad je lakše raditi za drugog, imaš radno vrijeme i u dva sata si doma, miran bez obaveza. Bez da se misliš oćeš li imati za dat plaće? Oće li biti posla?
Niko te ne zove, ništa ne moraš popravljati, nikoga ne moraš mijenjati jer je bolestan…“, kaže nam sugovornica.
Danas Vinka s obitelji vodi slastičarnicu u Supetru.
„Uvijek sam volila raditi kolače i torte pa kad smo se odlučili proširiti ponudu u kafiću sa sladoledom i slasticama u tome sam se pronašla“, pojašnjava nam otkud ideja da prošire posao na slastice.
Kao što je već uvodno spomenuto, Vinka je tijekom godina primila i vrijedne nagrade. Zanimalo nas je koliko joj znače takva priznanja.
„Dobila sam dosta priznanja tijekom godina. Nagradu za životno djelo Obrtničke komore Brač i Obrtničke komore Splitsko-dalmatinske županije. Nagrade i priznanja mi znače mnogo jer je to potvrda od ostalih ljudi da je netko osim moje obitelji i prijatelja primijetio da dobro radim…“, kazuje nam.
Danas nije lako naći radnu snagu. Mnogi vlasnici ugostiteljskih objekata muku muče s pronalaskom radnika.
„Dosta je teško naći kvalitetnu radnu snagu. Imamo radnike koje rade kroz cijelu godinu, ljeti se taj broj udvostruči. Imamo radnike koji godinama dolaze za sezonu. Uz mene i supruga u kafiću radi kćerka i tri unuka.. oni će naslijediti od nas posao i nastaviti raditi kao šta smo ja i suprug od svojih roditelja nastavili posao“, Vinka će.
Život na otoku drugačiji je od onoga na kopnu, a sigurno je da ni obrtnici nisu u istoj situaciji na otoku i na kopnu.
„Stvarno ne znam kako je obrtnicima na kopnu, možda jedina razlika je šta je na kopnu lakše dostupno sve, ima više izbora u svemu.
Nama ako se šta pokvari čekamo nekoliko dana da to dođe na otok, isto tako je i sa meštrima.
Svima je teško doći na otok i nije isplativo jer je veliki trošak. Tako da je u startu nama sve skuplje. Otok i kopno imaju svoje prednosti i mane. I iskreno ne bi za ništa minjala svoj otok i odselila se sa njega.
Ni ja ni moja djeca, nadam se ni moji praunuci“, kaže nam za kraj ova vrijedna Bračanka.