Kada govorimo o demografiji Splita od sredine 16. stoljeća do današnjih dana možemo reći da nema značajnijih problema, temeljeći na zapisima Venecije, Austrije, Jugoslavije i Hrvatske. No odlazak dublje u povijest, ponajviše onih koje sam radi njihove averzije prema broju kvalificirao kao mrzitelje Pitagore (u osnovi svega je broj) generiralo je vrlo velike pogreške. Tako se govorilo da je Split u Marulovo vrijeme imao pet, pa i dest tisuća stanovnika, dok je prema jednom klasičaru u vrijeme prije velike kuge (1348.) imao više od deset tisuća stanovnika. U svojim knjigama od „Splićana u Zagrebu“ (2015.) do „Splitski plemići:
Prezime i etnos i drugi članci“ (2024.) ja sam se oštro suprotstavio iznesenim kvantifikacijama, koje nisu bile praćeni nikakvim argumentacijama. Ja sam konstatirao da je Split u Marulovo vrijeme imao 2750, a pred veliku kugu oko 2200 stanovnika. No kad sam pomislio da izneseni golemi promašaji pripadaju povijesti u Slobodnoj Dalmaciji od 18.04.2025. u članku o Andriji Alješiju pojavio se podatak prema kojem je Split 1500. godine imao oko 5000 stanovnika, dakako bez ikakve argumentacije.
U svojoj posljednjoj knjizi „Splitski plemići: Prezime i etnos i drugi članci „ (2024.) pokušao sam da udjelima stanovništva Splita u Europi (str. 199.) izložim kritici brojeve onih koji bez ikakve argumentacije iznose podatke onih koji su im prethodili, a kod kojih je također nedostajala argumentacija. U težnji cjelovitosti izlaganja ponovit ću navedenu stranicu.
| Godina | Stanovništvo Europe<br>(milijuna) | Stanovništvo Splita | Udio Splita u Europi | Indeks prema 1606. god. (=100) |
|---|---|---|---|---|
| 1000. | 47 | 1 500 | 0,00266 % | 63 |
| 1348. | 88 | 2 200 | 0,00250 % | 59 |
| 1500. | 75 | 2 750 | 0,00367 % | 87 |
| 1606. | 100 | 4 223 | 0,00422 % | 100 |
| 1725. | 146 | 4 172 | 0,00286 % | 68 |
| 1764. | 160 | 5 836 | 0,00365 % | 86 |
| 1832. | 230 | 7 000 | 0,00304 % | 72 |
| 1857. | 285 | 10 757 | 0,00377 % | 89 |
| 1910. | 428 | 21 407 | 0,00500 % | 118 |
Podaci o stanovništvu Splita iz 1857. i 1910. iz austrijskih su popisa, dok su podaci iz 1000., 1348., 1500. i 1832. godine moje vlastite procjene. Ostali podaci uzeti su iz „Povijesti Splita“ Grge Novaka. Stanovništvo Europe odredio sam prema knjizi Jakova Gela „Demografske promjene u Hrvtskoj“ ( str. 8 i 9 ). Iz tabele je vidljivo da je udjel Splita u stanovništvu Europe rastao do velike kuge 1607. godine, te da je istu razinu dosegao potkraj 19. stoljeća. Iz tabele je nadalje vidljivo da su kuga, ali i ostale okolnosti u razdoblju 1348-1500. imale znatno veći utjecaj u Europi nego u Splitu. Dok se broj stanovnika Europe smanjio za 15% u Split je u istom razdoblju porastao za 26%. Isto tako je evidentno da su kuge u 18. stoljeću ( zadnja 1784. godine ) djelovale ograničavajuće na porast stanovnika Splita.
Rekordni promašaji
Prihvaćanjem broja od 10000 stanovnika u 1348. slijedio bi zaključak da je Split imao 4,5 puta više žitelja, dok je broj od 5000 u 1500. značio da je Split tada imao gotovo dva puta žitelja više. Iz tabele je vidljivo da je Split dosegao 10000 stanovnika nakon cca 500 godina (1348-1848.), dok bi 5000 žitelja dosegao nakon cca 240 godina (1500-1740). Svako protivljenje iznesenim kvantifikacijama najbolje bi bilo prekriti velom sućuti. Bilo bi isto tako slikovito kad bi u Splitu, sljedniku mediteranskog humora, podsjetio na moj izmišljeni dijalog s babom Franinom u kojem bi ona na moj „sapienti sat“ (pametnom dovoljno) uzvratila: „je. a koće ji dat“.
I na kraju ne preostaje mi ništa nego da, dosljedan sebi, ne pokušam potražiti odgovor na pitanje na čemu se temelje rekordni promašaji broja stanovnika Splita 1358. i 1500. godine. Kopajući po povijesti Splita kao i onome što mu je prethodilo kao jedina referentna točka nudi se 60000 stanovnika Salone, temeljenih na krajnjoj površnosti (broj sjedišta u amfiteatru), promašaju koji uvelike nadilazi one iz Novog Vijeka, koje sam detaljno obrazložio u spomenutoj knjizi (str.188.,189.) u članku: Demografija Salone i Splita.
