Nedavno je u Žrnovnici je održana podjela (iako je možda redundancija, svejedno naglasimo da je bila besplatna) žrnovačke jabuke, a interes građana je bio praktički nezabilježen! Možda i dvije tisuće ljudi iskazalo je zanimanje za preuzimanje sadnica ove autohtone voćke, prave bombe zdravlja o kojoj smo pisali, a nas je zbog toga zainteresirao odgovor na pitanje koliko se posljednjih godina ljudi okreću vlastitom vrtlarstvu, pače voćarstvu. Onako na prvu, reklo bi se prilično, no dobar puls naroda osjećaju u firmi Botanički vrh koja u plastenicima upravo u Žrnovnici uzgaja voće i začinsko bilje, tvrtki koja je jedan od sudionika u podjeli žrnovačke jabuke – oni su naime osigurali 500-tinjak sadnica te voćke.
INTERES NADIŠAO NAJOPTIMISTIČNIJA OČEKIVANJA Besplatno podijeljeno 500 sadnica žrnovačje jabuke
- Pa donekle i jest bilo iznenađenje da se javilo toliko ljudi, makar smo mi dijelili sadnice i prošlih godina kada smo se bazirali prvenstveno na mještane Korešnice i Žrnovnice. Ove godine smo prvi put proširili priču na sve zainteresirane pa su dolazili ljudi, recimo, iz Zadra, Trogira, Kaštela. To je vrsta koja je ovdje egzistirala prije stotinjak godina, a mi smo je relativno nedavno revitalizirali, vratili u život.
- Mira Radunić, djelatnica Instituta za jadranske kulture te Frane Strikić i njihova ekipa su radili analizu koja nam je dobro došla. Usporedili su pet domaćih sorti koje uobičajeno kupujemo i ustanovili da ova ima najviše polifenola, flavonoida, praktički da je najzdravija. Splićani su je odavno prepoznali, još prije koje desetljeće kad se mogla kupiti na splitskom pazaru skužili su da je vrhunska za štrudel, jer ima slatko-kiselkasti okus... Što se tiče uvjeta u kojima prosperira, ono što su ispitivali Mira Radunić i znanstvenici s Instituta, utvrdili su da joj idealno odgovara zrak koji se spušta s brda, spoj morskog i planinskog zraka, poput ovdje u Žrnovnici s Mosora ili u Kaštelima ispod Kozjaka, pa čak područje oko Makarske, to su joj top lokacije gdje se ponaša bolje nego recimo u Slavoniji gdje inače postoje hektari jabuka.
Iako je žrnovačka jabuka hit, sadnice maslina čine gro posla Botaničkog vrha, a uglavnom preferiraju autohtone sorte. Zanimljivu priču iz svijeta flore i faune nam otkriva Siniša Miličić, vlasnik i glavni radnik Botaničkog vrha.
Prirodni neprijatelji maslinove muhe
- Levantinka je najtraženija, ona je zakon za svaki maslinik u Dalmaciji. Naši stari su do sada sadili oblicu, ali nije bilo oprašivača. Onda je prije 40-50 godina došla levantinka, navodno su je donijeli iz Grčke, pokazala se vrhunski oprašivač za oblicu! Ona je najrodnija od maslina na dalmatinskom području, rodi svake godine bez greške. Moram naglasiti koliko je korisno u masliniku posaditi žižulu, jednu bodljikavu biljku, ili buhač i kapar. To troje se sadi u masliniku jer na njihov plod odnosno cvijet dolazi jedna osica koja je prirodni neprijatelj maslinove muhe koja uništava plodove masline! Kapar cvijeta u vrijeme kad se stvara plod od masline – svaki dan je kod kapara novi cvijet, ako ne ubereš bobicu koja se stavlja u kvasinu za začin, imaš cvijet i na taj cvijet – a kapara 'baca' novi cvijet svaki dan – dolazi druga vrsta osice koja također jede maslinovu muhu. - govori nam o prirodnoj simbiozi biljaka naš sugovornik.
Nije tu kraj zanimljivostima...
- Buhač (tri eura sadnica, ali Miličić naglašava da je prilično teška uopće dobiti je u sadnici) je pak najveći izvozni proizvod Dalmacije prije sto godina! Sve je išlo u Ameriku jer njegov plod sadrži piretrin, od njega se radio DDT... Onaj bijeli insekticid s čim se i danas posipa protiv mrava u kućanstvima dolazi od buhača. A mi ga imamo u izobilju samo ga ne znamo iskoristiti. Ljudi ipak polako 'dolaze k sebi' kroz neke ekološke udruge pa znaju da je super učinkovit protiv komaraca, maslinove muhe te druge nametnike, a nije štetan ni ljudima ni pčelama. - nama pomalo šokantne informacije otkriva vlasnik Botaničkog vrha, dodajući kako je danas primat preuzela Kenija koja ipak ima više sunčanih sati godišnje. Priča o buhaču nas je podsjetila na nedavni incident kod Čakovca kad je tisuće pčela nastradalo zbog pogrešno tempiranog susjedovog tretiranja polja industrijskim insekticidima.
Što je sve u ponudi Botaničkog Vrha, što se najviše traži?
- Nastavljamo tradiciju tvrtke mog pokojnog punca koja je trajala 40 godina, a on je započeo s prvim sadnicama kivija koji je tad bio teška egzotika, jedan plod se prodavao za jednu marku pa su ljudi krenuli saditi prave plantaže da bi onda voda naglo poskupjela i sve je stalo... Od ovoga što nudimo moram istaknuti veliku potražnju za sadnicama masline, levantinke, oblice, predivnu lastovku, ali dosta se sade autohtone sorte smokve (petrovaču i zamorčicu), šipci su popularni, trešnje tugarke, višnje marasku, šljive, bajami pogotovo zadnjih godina.
Također, ljudi teže agrumima posljednjih godina, zahvaljujući našoj klimi. Nema praktički vrta ili okućnice pa čak ni terase koja nema svoj agrum koji gleda na jug, na sunce. A imamo i jednu zanimljivost, od stabla naše matične banane koja daje plodove već desetak godina uspjeli smo presaditi mlade sadnice musa banane, praktički autohtona dalmatinska banana. - malu, gotovo bizarnost, ističe Miličić.
Dojam je kako sve više ljudi interesira uzgoj voća i biljaka općenito, primjećujete li Vi to kroz poslovanje?
Intenziviranje sadnje
- Na ova poskupljenja promjenom kune u eura došlo je do znatnog poskupljenja, a vidimo to i u Britaniji recimo gdje se već pome, paprike, kukumari..., kupuju na komade, došli smo u situaciju da su ljudi vidjeli da kroz svoje voće i povrće ne ovise o nikome, jer je to postala velika stavka u troškovima građana. Tako da svatko s malo mogućnosti kreće u sadnju svog voća, svog povrća, a ljudi se vraćaju na djedovinu. Sada su započeli polako obrađivati tu zemlju, što prije nije bio trend. Mladi, od 30-ak godina ili nešto manje, imaju velikog interesa za naše sadnice. To je pogotovo značajno posljednjih godina, a nekad bi nam dolazili uglavnom ljudi pred mirovinu... Držim da će se ovaj trend proizvodnje voća, začina, ukrasnog bilja pa i povrća, samo nastaviti.
Vjerojatno mnogo ljudi nije upoznato s bitnim stvarima kod uzgoja bilja, makar i na balkonima. Pitaju li vas o detaljima ili dolaze već iskusni poljoprivrednici?
- Imamo dvije krajnosti. Mladi s OPG-ovima koji imaju bogate resurse, desetke tisuća kvadrata zemljišta, koji su uglavnom dobro informirani. Oni su prepoznali da se mogu prijaviti na poticaje EU i oni participiraju s kupovinom sadnica te pripremom zemljišta, ali to im se sve vrati kroz te poticaje koji mogu biti od 15 do 50 tisuća eura po OPG-u. To je s jedne strane gdje je dosta mladih, a s druge strane su opet mladi koji imaju nešto skromnije uvjete, ali vidim da sade dvije trešnje, dvije šljive, višnju, limun i malo povrća i oni su s tim zadovoljni. Sada je stvarno postao trend 'zeleni' ili ekološki ili kako ga već zovemo, da svoj proizvod donesemo kući, a ne kupovati uvozni. Vidimo to na primjeru kivija: kad ga ljudi imaju za okućnicu ili pergolu, jer je on idealan za odrinu, daje jako dobar plod, a kada ga idete kupiti košta 25 kuna kilogram. Da ne govorim o jagodama ili trešnjama... Dakle, uvijek se isplati imati svoje, a mi se trudimo pratiti trendove i ponuditi ono što se traži. Naravno, svim našim kupcima ili potencijalnim pružamo pomoć odnosno informacije, poput koja je zemlja najbolja za određenu sadnicu, vrsta dohrane, količina vode, orijentiranost svjetlu, zaštita od vjetra,...
CIJENE, SADNICA MASLINE OD SEDAM EURA
[maxbutton id="4" text="Siniša Miličić nam nabraja cijene, koje naravno ovise o veličini biljke u sadnici, ali i o težini njenog uzgoja. - Začinsko bilje, grmovi lavande, kadulje, ružmarina, bosiljka, timijana, artičoke, vriska, buhača kreću od tri eura pa nešto više za malo veće sadnice istih biljaka, dok je recimo sadnica kapara koja je teža za napraviti, sedam eura. Masline su sve vrste sedam eura osim levantinke koja je najskuplja jer se na jednoj njenoj sadnici radi tri godine i ona košta 14 eura. To su početne cijene, imamo starije sadnice od 20 eura pa naviše. Sadnice agruma su od osam eura, a tu spadaju limun, naranča, mandarina, klementina dok je kumkvat kao malo egzotičnije voće je 27 eura za ovu malo veću sadnicu. Žrnovske jabuke su dosta tražene, a kao i sve druge voćke višnja, trešnja, marelica, breskva su oko sedam eura, dok su smokva i šipak nešto jeftiniji, oko šest eura. Takve su cijene u nas posljednjih pet godina, mislim da su prihvatljive. Veće sadnice, praktički debla recimo maslina za nekakve vile ili ugostiteljske objekte koji žele u svom vrtu imati odraslu maslinu, ona kreću cijenom od 200 eura, a imamo takvih većih pinusa i čempresa, od sto do 200 eura također." ]
HAJDUKOVA MURVA NA - POLJUDU?
[maxbutton id="4" text="Zaintrigirao nas je natpis na jednom stabalcu, još mladom, malom, ali naizgled žilavom... - Priča oko ove bijele, Hajdukove murve sa Starog placa ide otprilike ovako. Prije dvije godine se išla liječiti stara Hajdukova murve koja je, ajmo reći, pri izdisaju. Zahvaljujući dipl. ing. Igoru Belamariću koji je krajobrazni arhitekt, a tada je još radio u 'Parkovima i nasadima' koji su obavljali taj posao oko murve, i našoj aktivistici Lari Javorčić koja je bila voditeljica kampanje 'Zasadi stablo ne budi panj', a koji su bili prisutni prilikom rezidbe. U toj sanaciji stabla otpilali golemi dio grana i to su odnijeli na – Karepovac. Kako su se našli tu, pomislili su uzeti par grančica kako bi proizveli istu tu sadnicu pa su je donijeli meni. Jer kad bi genetski uspoređivali, te grančice odnosno ova sadnica je identična, prava Hajdukova murva! Imamo je par komada, a kad smo je već sad proizveli, mislili smo jednu pokloniti treneru 'Bilih tića' Marijanu Budimiru za ovaj uspjeh mladih Hajdukovaca. Kao simbol novog početka, jer su naši juniori vrhunski, i oni bi to mogli, ako žele naravno, zasaditi na – Poljudu!" ]
