Da su nove tehnologije i društvene mreže 'ubile' dalmatinske običaje i tradiciju svi se slažemo, a posebice prema tom su nostalgične generacije treće životne dobi, koje tvrde, kako je nekada život bio ljepši i mirniji.
Kada ste zadnji put za blagdan dobili čestitku na kućnu adresu? Vjerojatno ni ne pamtite, a pripadnici Z generacije ni ne znaju da je ovo nekada bio tradicionalni način čestitanja.
Kada bismo nekom pripadniku mlađe generacije sada spomenuli čvrčajiku ili baraban vjerojatno bi nas blijedo gledali. Jer moderne aplikacije Facebook, WhatsApp, Instagram zamijenili su nekadašnje oslikavanje jaja, zečića i krasopisa na papiru.
A kratice tinejdžerskog žargona zamijenile su tradicionalne dijalekte tako sad nekadašnje trogirsko Ca je u SMS poruci jednog tinejdžera bi zvučala ŠA' E, skraćeno od ŠTA JE.
“Ako bi kultura bila kuća, onda bi jezik bio ključ do ulaznih vrata, do svih prostorija u njoj.” - kaže Khaled Hosseini, američki pisac i liječnik.
Izmurli jezik
Jezik doista jeste sama bit kulture, jer njezina duša počinje i završava s jezikom. On oblikuje način na koji ljudi razmišljaju, sanjaju, komuniciraju jedni s drugima, grade odnose i stvaraju osjećaj zajedništva. Glavni je čuvar našeg sustava vrijednosti, jer izravno prenosi sav naš set simbola, značenja i normi.
A ako nastavimo s gore navedenim trendovima, nestat će naš autohtoni jezik, a s njime i hrvatska kulture. Baš kao što se to dogodilo s trogirskom cakavicom.
Iako se trogirski cakavski govor već nakon Prvoga svjetskog rata veoma smanjio, a 1990-ih godina njime se svakodnevno služilo tek nekoliko desetaka Trogirana, danas je potpuno izumro.
Iako se trogirska cakvaica odavno ne koristi u svakodnevnom govoru, ovaj dijalekt se i dana danas njeguje kao nematerijalna baština zahvaljujući umirovljenoj učiteljici, Trogiranki Vanji Aranzi.
Generacijama omiljena učiteljica , 46 godina svog radnog vijeka provela je učeći djecu trogirskom dijalektalnom izričaju – cakavici. Tako su mali cakavci sa svojom učiteljicom sudjelovali na brojnim priredbama, odjeveni u trogirsku nošnju recitirali su stihove na cakavici promovirajući tako svoj grad i oživljavali njegovu povijest.
Svoju ljubav prema cakavici, Vanja, njeguje i dan danas čime je postala prepoznata kao čuvarica kulturne baštine Trogira i Kaštela, a za Dalmaciju Danas je opisala kako se ta ljubav rodila.
Čuvarica kulturne baštine
„Baba i dida su mi bili Trogirani, a moja mama se udala u Kaštela, u ormaru je držala điletin, staru narodnu nošnju koju sam ja voljela oblačiti i slušati priče narodnih običaja. Tako se rodila ljubav prema cakvici.
Kao što su je prenosili meni, tako ja danas nastojim cakavicu prenijeti na svoju djecu, unuke, rođake…barem onoliko koliko me žele slušati“, priča nam Aranza.
Tijekom svoje školske karijere, sa svojim učenicima na satu slobodne aktivnosti oživljavala je trogirsku cakavicu kroz scenske izvedbe, a dan danas Vanja njeguje kulturnu baštinu kroz nastupe, čestitke za blagdane pisane krasopisom te narodnom nošnjom.
Znate li što su baraban i čvrčajika?
Nama je ispričala kako su narodni običaji nekada izgledali, a najpoznatiji među njima su korizmeni baraban i čvrčajika.
Baraban je običaj u Dalmaciji koji podrazumijeva lupanje šibama ili maslinovim grančicama, te čegrtanje čegrtaljkama o Uskrsu u znak simboličnog protesta protiv Kristove osude i onomatopejskog dočaravanja potresa na Golgoti, a čvrčajika je mala drvena čegrtaljka kojom se na obredu Velikog petka proizvodi buka koja zamjenjuje zvonjavu zvona.
„Tila sam vam dočarat lipotu ka kad sam ja bila dite. Za vrime korizme nije se smija čut zvon zvona s kampanjila crikva zato se je umisto zvona čula čvrčajika. To su nosile ženska dica, a muška dica su nosila baraban. To je bila lipota korizme za dušu i tilo nas dice.
Cili dan smo mi dica iz Štafilića čekali kad će odrebatit šest sati sa zvona crikve. A to kad bi oderbatilo, u pridvečer, dica bi odletila sa svih stran i nosila u rukan dragocjene udaraljke. U crikvi smo bili mirni ka anđeli jerbo smo znali da ćemo za vrime mise čvrčajikati barabanat barem četiri pet puti.
A kad bi za Uskrs zazvonila svečana zvona , onda nas je čekala lipota materine misne trpenice oli sirnice“, priča umirovljena koja nam je ustupila snimke scenskog nastupa BARABAN.
Pogledajte.
Čestitka krasopisom
Već tradicionalno, za blagdane, svoje prijatelje i bivše kolege te učenike, razveseli čestitkom, djelom njezinih ruku, osmišljenom originalnom idejom i tekstom.
Povodom Međunarodnog praznika rada, ekipi Dalmacije Danas uputila je čestitku – onu papirnatu, s krasopisom.
A je li vama uopće itko čestitao 1. maja?
Sretan vam Praznik rada i što više jedinstvenih čestitki.
Članak je objavljen u sklopu projekta koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).