Da posao novinara i(li) reportera osim lijepe i lakše strane, ima i onu težu, iz prve ruke u ranim jutarnjim satima utorka opisao je HRT-ov reporter Šime Kovačević.
Naime, prije uključenja u emisiju 'Dobro jutro, Hrvatska' pred zgradom HRT-a, Kovačević je zajedno s kolegama snimateljem i tonskih tehničarem svjedočio teškoj prometnoj nesreći u kojoj je jedna osoba smrtno stradala.
"Dvadeset i pet godina bavim se televizijskim novinarstvom, nekoliko godina manje od tog uključujem se u Dobro jutro, Hrvatska i moram priznati da mi je jutrošnje uključenje bilo jedno od najtežih za odraditi kao nešto objektivno jer na novinarstvu su nas učili da mi samo prenosimo informacije.
"Kako je toj obitelji kad ih sad nazovu da im kažu da ga više nema..."
A iza mojih leđa na tek 15 metara udaljenosti ležao je mrtav čovjek pokriven plahtom. I kad vidite tu sliku kako se ne upitati što je život, koliko je on krhak. Tko je taj čovjek, kamo je išao, tko je ostao iza njega? Kako je toj obitelji kad ih sad nazovu da im kažu da ga više nema i u svemu tome ostati pribran, odraditi svoj posao. Upravo u to vrijeme trebao sam se zajedno s kolegom snimateljem Zdravkom Rušinovićem i tonskim tehničarem Borisom Pleštinom uključiti rano ujutro sa servisnim informacijama iz Splita i baš kad smo krenuli na zadatak ispred našeg TV centra dogodila se velika prometna nesreća.
'U cijelom tom nekako nadrealnom trenutku, jer trebalo je vremena da shvatimo što se događa'
Nismo se imali gdje pomaknuti jer ulica je jednosmjerna i zatvorena, a zapravo trebalo je reći građanima da je to u tom trenutku vijest, da se mole da zaobilaze križanja Ulice slobode i Mažuranićevog šetališta. U cijelom tom nekako nadrealnom trenutku, jer trebalo je vremena da shvatimo što se događa, stižu hitna pomoć, vatrogasci, policija. Došli su tako brzo da smo imali osjećaj da su bili tu iza ugla, a ono što me posebno radovalo jest to da su ljudi stali sa strane sa svojim automobilima i izašli pomoći unesrećenima. Svi grintamo kako smo se otuđili, ali nije istina", kazao nam je Kovačević.
"Moju majku iskreno je dotakla vaša ljudska reakcija i sve napisano"
Također, vidno i emotivno potresen Dalmaciji Danas opet se javio novinar Šime Kovačević.
Ovo što ću sada napisati, s jedne strane emocionalno mi je jako teško, a s druge strane velika je to potvrda da ono što radim, radim baš iz srca, ne krijem kad sam tužan, ne krijem kad sam radostan.
Ovim putem zahvalio bih se kćeri gospodina kojemu se život ugasio na ovom planetu, koji je otišao, kako se svi nadamo, na bolje mjesto. U velikoj obiteljskoj tragediji našla je vremena i snage da mi se obrati, iako se nikad nismo upoznali, toplom, ljudskom porukom, koja me još jednom uvjerila da na svijetu, ma koliko pričali da je postao loše mjesto puno zločestih, zavidnih ljudi, zapravo mjesto gdje žive 'mali' ljudi s velikom dušom", kazao nam je te je nastavio:
"Izdvojit ću samo dio koji sam pročitao, mislim milijun puta: 'ovim putem Vam želim samo reći kako je moju majku iskreno dotakla vaša ljudska reakcija i sve napisano'. Nema li ljepše, humanije, toplije, ustvari ljudskije geste od ove kad Vam se netko u teškoj krizi ovako obrati, samo zato što shvaćaju da sam u tom trenutku bio običan čovjek od krvi i mesa - koji zna da je to tijelo pokriveno bijelim lancunom nečiji otac, brat, muž, djed, sin, prijatelj... Hvala Vam na ovim riječima jer imaju ogromnu emocionalnu težinu. I potvrda je da smo svi mi ljudi emotivna bića kojima znači lijepa ljudska riječ. Ma koliko trenutak oko nas bio težak", zaključio je za Dalmaciju Danas Šime Kovačević.