Žaje polako odlaze. Ocu Josi, dugogodišnjem uspješnom vođi dobrovoljnih šibenskih vatrogasaca, ovih se dana na drugom svijetu pridružio i najstariji sin, 88-godišnji Marko.
Sveučilišni profesor, hrvatski veleposlanik i „vječni“ zaljubljenik u glazbu. Kako, primjerice, zaboraviti jednu prekrasnu parišku noć, kad je prilikom proslave Dana državnosti Marko kao ondašnji veleposlanik Lijepe Naše sjeo za klavir i diplomatima drugih zemalja, te svojim prijateljima Hrvatima na više nego emotivan način odsvirao „Šibensku baladu“, službenu himnu svog rodnog grada, piše Šibenski.hr.
Neće Marko nedostajati samo kćerki Lani, te svojoj braći Jošku i Anti, koji je bio direktor Hajduka, te jednakim žarom nosio bijeli dres, kao što je i branio narančastu boju rodnog Šibenika.
Najstariji Žaja će itekako faliti skupini starih Dalmatinaca, koji se još uvijek sastaju petkom u zagrebačkom hotelu „Dubrovnik“, a gdje Šibenčane, Splićane i šibenske bodule rado pohodi i Antun Plenković.
Nekadašnji „gazda“ teniskog turnira u Bolu na Braču, bolje rečeno stric aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Podsjećajući na dane, kad antagonizma među dalmatinskom gradovima (i studentima) nije bilo ni u tragovima.
Žaje su imale svoje obiteljsko gnijezdo u šibenskom Varošu. Pedesetak metara zračne linije od Arsena Dedića i Vice Vukova. Zato Markovom smrću odlazi bokunić onog starog težačkog Šibenika, silno naklonjenog glazbi i sportu.
Marko Žaja će, stoga, svoje zadnje počivalište naći na starom šibenskom groblju sv. Ane. Njegova urna bit će položena kraj oca Jose i majke Anđelke.
I tek će se poneki stari Šibenčanin sjetiti da su Žaje zapravo Džaje. Da potječu iz prominsko-miljevačkog kraja.
Baš kao i Tomislav Ivić, i Stipe Pletikosa. Točnije iz sela Mratova, odakle su preselili u Šibenik, javlja Šibenski.hr.
A Žaje su postali tako da je dekoncentrirani matičar kod upisivanja u matičnu knjigu jednostavno zaboravio na početno „D“!