Početkom studenog dio svog godišnjeg odmora proveo sam u Amsterdamu s prijateljima iz Splita. Do sada nikada nisam bio u Amsterdamu i Nizozemskoj i moram priznati da sam otišao tamo na nagovor ekipe. Ne zbog toga što nešto loše mislim o Amsterdamu nego bi moj prvi izbor među europskim gradovima za provesti tako dugo očekivani godišnji odmor bio nešto drugačiji. Ipak, ekipa je bila ustrajna, već su bili u glavnom nizozemskom gradu i o njemu su govorili isključivo u superlativima. Kada su već svi imali identičan stav - neka im bude, pala je odluka na Amsterdam.
Prije nego iznesem svoje iskustvo s putovanjem u Amsterdam, savjet broj jedan. Vjerujem da ovaj savjet većini nije potreban no možda će tekst čitati netko neiskusan s online kupnjom avionskih karata, pa mu može uštedjeti koju stotinu eura. Naime prilikom online kupnje avionskih karata za sebe ili druge pripazite da slovo "đ" na web stranicama koje nemaju mogućnost upisivanja hrvatskog znakovlja (a takva je većina) u nečije ime i prezime ne upisujete "dj". Dovoljno je upisati "d"...
8. studenog ranom zorom krećemo s Resnika prema Zagrebu, a iz Zagreba za Amsterdam. Sletjeli smo oko 10:30. Iako je Nizozemska u hladnijem dijelu godine poznata po tmurnom vremenu, dočekalo nas je sunce. Izgleda da smo sa sobom povukli komadić Mediterana pa nas je dočekalo modro nebo baš kao da puše bura. Amsterdamska zračna luka Schiphol je ogromna, među najvećima u Europi. Dok smo prolazili posljednju kontrolu u zračnoj luci dogodila se zanimljiva situacija. Sustav provjere putovnica je automatiziran, a postoji dio kojim prolaze građani EU i drugi dio, kojim prolaze ostali. Naravno, stali smo u red iznad kojeg je pisao "EU citizenship". Ekipa je prošla provjeru no meni putovnica nije prolazila. Do mene je tada stigao djelatnik zračne luke i rekao mi da mi putovnica nije biometrijska. Očito zračna luka nije predvidjela situaciju da još ima EU građana kojima su i dalje vrijedeće nebiometrijske putovnica. No, imao je razumijevanja i pustio me u "brzi red".
Ispred zračne luke dočekala nas je Splićanka koje već skoro skoro dva desetljeća živi u Amsterdamu. Kako i priliči Nizozemki, od nje smo za dobrodošlicu dobili po drveni tulipan, a kako priliči Dalmatincima, otvorili smo bocu vina za početak našeg odmora. Ispijajući bocu crnog vina nismo mogli odoljeti, pa smo u pokušaju višeglasja zapjevali Mišinu "Dalmacija u mom oku". Pjevanje je bilo srčano, nimalo tiho, bilo je očito da se ljudima u našoj blizini svidjela pjesma iako nisu razumjeli ni riječi. Barem smo mislili da nisu dok na kraj pjesme do nas nije stigla ekipa iz Hrvatske. Grupa zagrebačkih studenata medicine također je maloprije sletjela i nisu propustili priliku nazdraviti s nama.
Nakon nezaobilaznog fotografiranja kod instalacije "I Amsterdam" pored zračne luke, krenuli smo odmah vlakom u srce grada - Central station. Mjesto je to koje objedinjuje željeznicu, autobuse i gradske brodove. Od te točke možete stići gdje god poželite u gradu i državi. Gradski brodovi posebno su me fascinirali. Sam Amsterdam nastao je doslovno na blatu. Kuće su se gradile na močvarnom tlu prepunom kanala i bočate vode, gdje se miješaju rijeka i more. Amsterdam ima oko 160 kanala koji grad dijele na oko 90 otočića. Ova je zemlja poznata po "osvajanju" mora, a dobar dio Nizozemske je depresija, odnosno kopno koje se nalazi ispod same razine mora.
Amsterdam je isprepleten brojnim kanalima i ne čudi da ga neki zovu "Venecija sjevera". Ne čudi stoga da su gradske brodske linije vrlo popularno prijevozno sredstvo. Ono čemu se nisam mogao načuditi je da su - potpuno besplatne! Pitao sam jednog lokalca zašto je to tako, a on mi je odgovorio "Zar to nije jeftinije nego da gradimo nove mostove?". Je li se šalio ili ne, ostat će mi nepoznanica. Dodatno mi je bilo zanimljivo promatrati ljude kako ulaze na te male gradske brodove. Na displeju u mini luci možete gledati u sekundu kada stiže sljedeća linija. Pješaci i biciklisti se okupe na doku, brod pristane, spusti rampu i nastane kontrolirani "stampedo"; prvo putnici žurno napuste brod, a ukrcaju se novi. Tako su žurni da ne mogu zamisliti da bi sve ovako brzo i efikasno prilikom ukrcaja i iskrcaja bilo u Dalmaciji. Pomislio sam da bi ovakvi brodovi na koje stane do 250 ljudi, koji "piče" po moru bili idealno rješenje za povezivanje Splita i Kaštela (ili Trogira), barem za vrijeme velikih cestovnih gužvi u sezoni. Udaljenost Kaštela i Splita je slična udaljenosti koju prelaze amsterdamski gradski brodovi, a vjerujem da interesa putnika ne bi nedostajalo, barem ne do najavljene izgradnje mosta Sv. Duje u zasad nepoznatoj budućnosti.
Ostavljamo stvari u Central Stationu i krećemo u prvi obilazak centra grada i njegovih znamenitosti. Iako je bila prva dekada studenog, grad je već okićen kao da će sutra Božić. Sindrom koji je očito karakterističan za cijeli Zapad. Ulicom Damrak stižemo do glavnog gradskog trga Dam. Ovaj povijesni trg sagrađen je oko 1270. godine kako bi razdvojio Amstel od IJ-a i dao gradu ime. Na zapadnoj strani trga nalazi se znamenita Kraljevska palača, nekada Gradska vijećnica, a danas služi kao rezidencija kralja kada je u gradu.
Trgom prema istoku dominira Nacionalni spomenik, obelisk visok 22 metra, podignut nakon Drugog svjetskog rata kao spomen na žrtve i simbol oslobođenja.
Trg je prepun života i noću i danju. Stanovnici Amsterdama uživaju boraviti na otvorenom i to se vidi na svakom koraku. Nasred trga iznenađenje - naišli smo na romske svirače čije su orijentalne melodije odjekivale cijelim trgom. Melodija "Ej, Ramo" u srcu Europe...
Nekoliko sati boravka u centru Amsterdama bilo je dovoljno da shvatite da je ovo grad u cijelosti prilagođen biciklima. Po zadnjim podacima, ima više stanovnika koji gradom voze isključivo bicikl od onih koji voze automobil. U prometu je apsolutno sve podređeno biciklistima što ovaj grad čini jednim od ekološki najosvještenijih na svijetu. Parkirališta bicikla jednostavno oduševljavaju. Stotine i stotine metara parkirališnih mjesta, ponekad i na više etaža.
Potrebno je nekoliko sati da se naviknete na toliki broj bicikli u prometu, a biciklist vam neće oprostiti nađete li mu se na putu na biciklističkoj stazi. On ima svoju brzinu i ništa ga neće smesti u vožnji. Bicikl se koristi idete li u školu, na posao, u kupovinu, u rekreaciju ili izlazak vani. Bicikl je jednostavno način života.
Prije nekoliko tjedana boravio sam u Bruxellesu i moram kazati da je po pitanju komunalne čistoće na ulicama nizozemski glavni grad nekoliko svjetlosnih godina ispred belgijskog. Amsterdam je izrazito čist, oku ugodan i uređen grad. Iako je studeni, turista je krcato. Za razliku od naše Dalmacije, Amsterdam ne pati od izražene sezonalnosti u turizmu. Istina, i oni ljeti imaju najveći broj turista, ali ih zaista ne nedostaje u hladnijem dijelu godine. Brojne gradske atrakcije su pravi mamac za turiste diljem svijeta. Uz Amsterdam se najčešće prvo vežu Red Light District i činjenica da je legalizirana konzumacija kanabisa.
Na ovo prvo ćemo tek doći, a na drugo se jednostavno teško (lako) naviknuti! Svakih par metara osjeti se da netko "vuče" i navikli na stroge hrvatske zakone prvo ne povjeruješ, a onda shvatiš da je i to način življenja u ovom gradu. Nizozemska je legalizirala marihuanu '70-ih godina prošlog stoljeća pod obrazloženjem da će to smanjiti uporabu teških droga. Danas Nizozemska ima preko 573 coffee shopova, od čega 173 u Amsterdamu. I to je jedan od razloga zašto ovaj grad godišnje posjeti 18 milijuna turista, a prosječna godišnja dobit od turizma je posljednjih godina oko 20 milijardi kuna! Za usporedbu, u cijeloj Hrvatskoj lani je došlo 17,4 milijuna turista. Pokoji eur ostavili smo i mi u "The Buldogu", jednom od coffee shopova u kojem možete naručiti brzu hranu i joint. Ovo prvo nas nije oduševilo, jer je hrana kvalitetom i količinom na razini drugorazrednih fastfoodova u Dalmaciji. Stanje sitosti ipak smo dosegli tek u obližnjem, cijenom prihvatljivom Burgerkingu.
U ranu večer stižemo da našeg hotela u sjevernom dijelu grada. Hotel s tri zvjezdice za četiri noći platili smo 180 eura po glavi, što je cijena koju ćete teško naći i kod nas. Izmoreni od prvog dana i neprospavane noći propustili smo provod prve večeri. Dio ekipe bio je toliko umoran da je samo dotakao krevet i utonuo u san. Oni "hrabriji" uspjeli su se otuširati i onda poći na spavanje. Svi smo spavali 8 do 12 sati što nam se vjerojatno zadnji put dogodilo u ranom djetinjstvu.
Potpuno odmoreni sljedećeg jutra krenuli smo u pravo upoznavanje Amsterdama...
NASTAVIT ĆE SE...
