Velika Gospa, također poznata kao Marijino Uznesenje, jedan je od najvažnijih blagdana u katoličkom kalendaru, a ujedno i jedan od najznačajnijih vjerskih događaja u Hrvatskoj. Slavi se 15. kolovoza svake godine i obilježava trenutak kada je Blažena Djevica Marija, prema katoličkom vjerovanju, uznesena na nebo dušom i tijelom.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo. Povijest blagdana Velike Gospe seže stoljećima unazad. Dogma o Marijinom uznesenju na nebo definirana je kao službeno katoličko vjerovanje 1950. godine od strane pape Pija XII. Međutim, kult štovanja Djevice Marije i obilježavanje njezina uznesenja prisutni su još od ranih dana kršćanstva.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Povezanost Hrvata i Djevice Marije
U Hrvatskoj, Velika Gospa ima posebno značenje zbog duboko ukorijenjene vjere i tradicije. Marija se smatra zaštitnicom mnogih mjesta i regija, a vjernici joj se obraćaju za pomoć i zagovor u teškim vremenima. U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, a u teškim vremenima i nevoljama narod ju je molio za pomoć. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata". Kroz povijest zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata).
Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija". Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i njegovu majku Mariju. Mariji u čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću.
Dakle, u Hrvatskoj, Velika Gospa ima posebno značenje zbog duboko ukorijenjene vjere i tradicije. Marija se smatra zaštitnicom mnogih mjesta i regija, a vjernici joj se obraćaju za pomoć i zagovor u teškim vremenima. Naime, tisuće ljudi hodočaste 15. kolovoza u marijanska svetišta, a među najpoznatijima je i Svetište Gospe Sinjske u Sinju.
Gospa Sinjska
Turci su Sinj napola razrušili i zapalili, u plamenu je nestala crkvica sv. Franje, a isto tako i samostan i nova crkva pod Kamičkom. Posljednji juriš na Sinj bio je 14. kolovoza. Trajao je tri sata, a redovnici, žene, djeca i ostali koji nisu bili za borbu ustrajno su molili pred Marijinim kipom za pomoć. Ujutro, 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe, nijednog Turčina nije bilo pod gradom, i posljednje turske čete prešle su preko Cetine. Pod gradom je bilo deset tisuća mrtvih i mnogo ratnog materijala. S naše strane pala su tri časnika, 35 vojnika i vojni kapelan, dok je ranjenih bilo 52. Suvremenici događanja u Sinju uvjereni su da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje.
Sliku Gospe u Sinj su donijeli fratri iz Rame, a u znak zahvalnosti vjernici su na čudotvornoj slici napravili zlatni okvir i prozvali je Čudotvorna Gospa Sinjska.
Stoga ni ne čudi što brojni građani iz Splita, okolice i drugih dalmatinskih gradova, kao i iz susjedne nam BiH, stižu u Sinj kako bi se poklonili Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.
„Mislili su da neću izdržati, ali...“
Karla ima 17 godina. Ovo joj je već šesta godina da hodočasti Gospi u Sinj. I dok njena generacija za Gospin žežen, kako se uvriježeni naziv u Dalmatinskoj zagori za noć s 14. na 15. kolovoza, tulumare, ova mlada Splićanka noseći svoje čežnje i molitve prelazi pješke mukotrpan put od 30 kilometara pješke.
„Još kao mala djevojčica slušala sam roditelje koji su prepričavali put 'na noge' u Sinj. Već tada sam jedva čekala kada ću malo odrasti da idem i ja Gospi pješke. Tako sam prvi put hodočastila u Sinj sa 11 godina. Roditelji su govorili da sam premala, da neću izdržati, ali bila sam uporna. Bili su u pripravnosti da me vrate kući ako tijekom puta 'zakažem'. Ali to se nije dogodilo. Kao 11-godišnja djevojčica izdržala sam cijeli taj put, a stanje mira koje sam doživjela došavši u Sinj neću nikada zaboraviti. Od tada svaku godinu idem pješke, do srednje škole sam išla s roditeljima, ali zadnjih par godina idem s prijateljicama i bratom.
Naravno da ima ekipe koja se dođe zezati, slušaju muziku putem i pretvore hodočašće u zabavu. A mi se međusobno potičemo, guramo i hrabrimo kada nas svlada umor i kada misliš da ne možeš dalje jer znamo što nam je konačni cilj – doći Majci Božjoj“, priča nam Karla.
Andrea je prvi put hodočastila u Sinj s 15 godina, sad ima 45. Kaže nam, nikada nije preskočila hodočašće osim za vrijeme trudnoće.
„Krećem iz Solina, put do Sinja traje nekih osam sati, samo tri puta radim pauzu. Imam neke svoje rituale i nije mi teško. Uz molitvu, malo razgovora s mužem i ekipom, ni put nije težak. A kada imaš nakanu, dobiješ duhovnu snagu za izgurati taj put.
Kada dođem u Sinj ispovjedim se, poslušam misu i vratim se kući zadovoljna“, navodi naša sugovornica te ima savjet za one koji će prvi puta ove godine ići pješke Gospi u Sinj.
„Najvažnije je mati dobru obuću, a kada vas svlada umor nemojte puno stajati jer će biti teško krenuti opet“, zaključuje Andrea.
Vjerski običaji za Veliku Gospu
Kao i uoči ostalih velikih blagdana, mnogi vjernici dan uoči Velike Gospe poste. Sam blagdan prilika je i za sakrament svete ispovijedi, pa su u mnogim svetištima i dugi redovi ispred ispovjedaonica. U nekim našim krajevima zadržao se blagoslov trava i cvijeća. Prema vjerovanjima, apostoli su u Marijnom grobu umjesto njezina tijela našli cvijeće (odatle se ona i naziva “Ljiljan bijeli”, “Ruža bez trnja” i sl.), a s druge strane povezan s tradicijom hodočašćenja u marijanska svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi, na sjenicima i sl. Također, blagoslov je vezan uz vrijeme dozrijevanja plodova i kosidbu, odnosno blagoslovom trava zaziva se Božja zaštita nad stokom, a blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po njima odagnao svako zlo i bolest, zaštitio ih od uboda zmija i svake pošasti.
„Oni dani“
Kakvi su običaji bili nekada i sada za Veliku Gospu u Sinju, ispričala nam je Josipa (32).
„Velika Gospa i Alka se u Sinju među narodom nazivaju "Oni dani". Kad se kaže "Oni dani" svi znaju na koje dane se misli. Tada su na godišnji dolazili i članovi obitelji koji su otišli u druge države. Svi bi se skupili i zajedno bi živjeli tih nekoliko dana. Danas, kada cvjeta apartmanizacija, toga više nema. Svi se povuku u svoje "odaje" i puno je manje druženja (Bogu hvala).
Dan uoči Velike Gospe se naziva Gospin žežen. Tada su roditelji izlazi u varoš, a nas bi ostavili s babom. Danas (opet Bogu hvala) izlazimo mi, a našu dicu čuvaju ti isti roditelji. Svjesno dici ostavljamo traume koje smo mi imali kad bi nas ostavili babi. Običaj koji je ostao isti je taj da se dici kupi gumenih bombona tako da se tuga malo ublaži. Na sam dan Velike Gospe najstariji članovi, koji večer prije nisu bili u izlasku, idu na zornicu u 4 sata ujutro. Oni malo mlađi idu na veliku misu i procesiju kroz grad. Među njima naravno nije mater koja sprema ručak za cijelu obitelj jer, Bože moj, Gospa je, ne može bit ručak ispod četiri slijeda.
Najmlađi idu popodne na veliku misu, gledaju u balone na helij i sanjaju kako će i oni to jednog dana imati. San se rasprsne nakon 10ak minuta kad balon odleti u zrak i "sretni dobitnik" ostane plačući. Onda ti mater kaže "Evo, vidiš. Da sam ti kupila sad bi i ti plakala." Dobiješ kokice i šećernu vunu, zalipiš kosu, posvađaš se s bratom, mater viče, ćaća nervozan... idilična obiteljska situacija.
Nakon mise se ide u park. Opet red suza, red ringišpila, red mučnine od kombinacije ringišpila, ćevapa, šećerne vune i gumenih bombona od večeri prije. Prije odlaska kući obavezno se prođe uz pečeno meso uz komentar "Nikad skuplje ". I na samom kraju prolazak uz stoliće s poznatom uzrečicom primjenjivom za sve prigode koje uključuju djecu, zabavu i okupljanja "kupit ću ti u ponediljak u 'Sve po 9'".
I onda kad prođe čekaj dogodine i opet nanovo“, slikovito nam je opisala Sinjanka.
