Dvadeset i osam godina vjeronauk je izborni predmet u hrvatskim školama, a još uvijek se 'lome' koplja oko toga treba li on biti izborni predmet koji ima isti status kao obvezni predmet. Crkva se poziva na ugovore između Hrvatske i Svete Stolice po kojoj vjeronauk ima isti status kao i obvezni predmet: „Republika Hrvatska (...) obvezuju se da će, u sklopu školskog plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama (...), kao obvezatnog predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta“.
Tekst Ugovora jasno kaže da je vjeronauk izborni predmet, ali da se ta izbornost ne odnosi na školu nego na roditelje i učenike. Škola ne može ne ponuditi vjeronauk kao izborni predmet. Isto tako, nastavu vjeronauka mora izvoditi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava svih drugih obveznih predmeta. Nemaju, stoga, pravo oni koji vjeronauk u satnici "tretiraju" kao predmet manje važan od obveznih predmeta.
Zbog toga su mnoga djeca čiji roditelji odluče da ne žele da im dijete pohađa vjeronauk prisiljena sjediti na školskim hodnicima ili vrijeme provoditi u školskoj knjižnici dok su njihovi vršnjaci na vjeronauku. Nastavu vjeronauka koja se održava usred školskog rasporeda pohađa i jedan drugaš iz OŠ Split 3, a njegova majka Vesna Vujević donosi svoje gledanje stvari jer po njoj vjeronauk nikako ne može biti izjednačen s predmetima iz TZK, engleskog jezika ili prirode i društva.
- Djeca koja ne pohađaju vjeronauk sjede na klupi ispred vrata i to dva puta tjedno sjede na klupi i ne rade ništa. Ono što ću ja pokušati napraviti jest da mi tu jadnu djecu koja sjede na klupicama ispred razreda kao zadnja izgonjena djeca, skupimo i da svi mi roditelji platimo jednu mladu studenticu francuskog, talijanskog, bilo čega i da tu djecu u knjižnici, jer oni kažu 'mogu tih 45 minuta biti u knjižnici', to im je glavno reći, uče jedan jezik.
Da mi dijete nauči na bilo kojem jeziku brojati do 10 ja sam sretna, nego da mi sjedi na klupi. Pričala sam o tome s nekim roditeljima i ovo je meni prestrašno – kazuje Vesna.
- U Zagrebu Grad je od ove godine zabranio da dijete sjedi ispred razreda ako nije na vjeronauku. Oni imaju osobu koja će uzet tu djecu, odvest ih u knjižnicu, s njima se baviti, crtat, igrat. U nas toga još nema – objašnjava nam dalje.
"Vjeronauk mi ne može biti u rangu engleskog jezika ili prirode"
Ističe kako u privremenom školskom rasporedu njenog djeteta ima i manjak sati likovne i glazbene kulture te joj nije jasno što je s tom satnicom.
- Prema rasporedu koji moj sin trenutno ima kada je nastava ujutro ponedjeljkom ima jedan sat glazbenog, a kada je nastava popodne onda ima sat likovnog. Dakle svako dva tjedna ima glazbeni, odnosno likovni. Pitala sam učitelja kako i zašto je umanjena satnica likovnog i glazbenog, odnosno svedena na 45 minuta u dva tjedna. On je kazao kako je to privremeni raspored dok se svi ne usklade. Do kraja sljedećeg tjedna će biti pravi raspored. Na moje pitanje hoće li ostati dva sata vjeronauka on je rekao 'Naravno da hoće'. I tu je meni sve otišlo, kako se kaže, niz vodu - razočarana je.
- Ovo je privremeni raspored, ali u njemu nema mjesta za blok sat likovnog ili glazbenog. Oni imaju četiri školska sata svaki dan. Vjeronauk je u rangu TZK, engleskog jezika i prirode. Ja premda sam vjernik, kao i moj muž, odlučila sam da mi vjeronauk ne može biti u rangu engleskog i prirode. Što će se dogoditi djetetu u glavi koje uči dva sata pjesmice 'Bože hvala ti što si stvorio cvijet, planinu i mene', a iza toga ima sat prirode gdje se uči kako je nastao cvijet i sve. Razočarana sam i po meni je dva sata vjeronauka za dijete od 8 godina previše – smatra Vesna Vujević te ističe kako se njen prijatelj 'iz Slovenije čudio kako mi imamo vjeronauk u školi i da nismo normalni'.
Moramo istaknuti kako vjeronauk u školama ima većina država EU, nemaju ga samo Slovenija i Francuska, a samo se u Hrvatskoj još uvijek, iz godine u godinu, potencira da je imanje vjeronauka protivno sekularnoj državi, što nije istina. Za razliku od većine država EU u kojima se vjeronauk ili religijska kultura u školama shvaćaju pravom na obrazovanje u skladu s vjerskim uvjerenjima te pitanjem tradicije ili kulture i nepristojnim se smatra prozivati nekoga zbog vjere ili nevjere, u nas često neki vjeronauk u školama tumače "nazadnjaštvom" i "primitivizmom" građana.
"Posumnjala sam da se radi o novoj politici kojom žele favorizirati vjeronauk"
Ana Trumbić čija djeca pohađaju OŠ Pojišan (peti i prvi razred) smatra da je sve ovo 'svojevsrna borba protiv vjetrenjača i da je možda izlizana priča, ali čovika smeta'.
- Sin petaš do sada nije imao nikakvih problema s rasporedom odnosno četiri godine nije išao na vjeronauk i tada se napravio raspored da mu je vjeronauk bio prvi ili zadnji sat ili predsat, a sad imam problem s oba djeteta s rasporedom vjeronauka. Zato sam i posumnjala da se radi o novoj politici koju žele provoditi i u pravilu žele favorizirati taj vjeronauk: Bila sam na razgovoru s Borisom Puljkom, ravnateljem. Obećao je da će napraviti sve što je u njegovoj moći, naravno da nije napravio ništa. Onda sam opet bila na razgovoru s njim jer taj vjeronauk upada unutar redovne nastave. Sin mi ima talijanski kao izborni predmet, a talijanski se šikanirao jer ga se stavilo 7. sat, dakle petkom zadnji sat i to nakon vjeronauka dok vjeronauk još imaju i ponedjeljkom drugi sat. Išla sam reagirati prvo na to pa su mi izašli u susret i talijanski su sa 7. sata stavili u srijedu 6. sat. Ali po pitanju vjeronauka ništa se nije promijenilo – kazuje Ana Trumbić.
- Komentar ravnatelja kada sam ga pitala 'zašto je u petak zadnji sat talijanski, a prije njega vjeronauk' bio je 'pa ne mogu djeca čekati da on završi s nastavom talijanskog'. Potom sam ga pitala 'zašto moj sin može čekati da završe s nastavom vjeronauka da bi imao sat talijanskog' - ističe Ana.
Problem je što njen sin za to vrijeme mora čekati na klupi ili u školskoj knjižnici, a ista stvar je i s njenom prvašicom zbog koje je također bila kod ravnatelja.
- Vjeronauk ima tjedno dva puta, nije namješteno u blok sat, pa sam predložila ravnatelju da bi rješenje problema bilo da se stavi blok sat vjeronauka. Prvi put mi je rekao 'gospođo draga, pa ne može taj raspored odgovarati svima, vi ste sad ovdje došli zbog jednog dva termina, znate koliko profesorima ne odgovara puno toga, neki rade u drugim školama. Kada sam drugi put došla do njega i rekla da bi možda s blok satom riješio sve te probleme da svi budemo sretni rekao mi je kako mora razgovarati sa župom Pojišan da vidi s njima da li to njima odgovara. Na to sam mu rekla kako je Hrvatska sekularna država i 'što on ima Crkvu pitati da li njima nešto odgovara ili ne, a u istoj rečenici ste mi minutu prije rekli da ne odgovara svima, ali ste vi nažalost morali takav raspored napraviti kakav je, dakle vi ste odgovorni ako vi stavite vjeroučiteljici blok sat što se ona ima bunit?', upitala sam ga. I onda mi je na to rekao 'znate možda neće imati što raditi s njima dva sata'. Kazala sam mu da je to onda još bolje jer će imati vjeronauk jedan sat u školi ako se nema što s njima raditi dva sata.
"Protekle 4 godine je bilo usklađeno"
Na naše pitanje je li upoznata sa situacijom da je nekada zbilja nemoguće za sve razrede općenito staviti vjeronauk kao predsat ili zadnji/prvi sat kazala je da je u protekle četiri godine to moglo biti usklađeno te ne vidi razlog zašto to tako nije i sada.
- Ja sam zato i došla reagirati jer mi je sin četiri godine išao u istu školu i bez problema se uspjelo napraviti da vjeronauk bude predsat ili zadnji sat, a ravnatelj mi na to kaže 'sad se promijenilo, sada je škola za život'. Da, promijenio se program, ali ne i predmeti, znači ostalo je sve isto – smatra Ana Trumbić čija prvašica za vrijeme vjeronauka bude s učiteljicom Tatjanom ili profesoricom engleskog jezika.
- Mia je uvijek bila s učiteljicom Tatjanom, ali kada je škola popodne učiteljica ima primanja i Mia tada bude na engleskom jeziku s drugim razredom. Učiteljica Tatjana se brine za nju ali to je i njeno slobodno vrijeme, ona se ne buni, ali ja ne želim učiteljicu obvezati da Mia bude s njom; žena može ići marendati, ispravljati testove, drugačije utrošiti to vrijeme – ističe Ana.
Velečasni Tomislav Šagud: 'Problem rupa u satnici problem je škole'
- Nije jasno što je to toliko strašno ili toliko opasno na školskim hodnicima. Problem rupa u satnici problem je škole koja satnicu izrađuje, a ne Crkve ili vjeronauka. Postoje i drugi izborni predmeti koje učenici većinski upisuju, ali oko njih nitko ne diže buku. Osobno sam u osnovnoj školi išao na izborni njemački jezik. Nekoliko je učenika za to vrijeme lutalo hodnicima. Svi smo bili ljubomorni na njih i nakon sata bismo ih znatiželjno ispitivali što su radili. Djeci je rupa u nastavi nešto uzbudljivo, a ne strašno.
U ime vrijednosti poput sekularnosti, laicizma, pluralizma i tolerancije želi se iz škola izbaciti katolički vjeronauk, a da se pritom ne uviđa kako je on jedan od glavnih promotora tih istih vrijednosti. Upravo vjeronauk djecu uči razlikovanju svjetovne i duhovne stvarnosti te, sukladno tome, i razdiobi vlasti na tim područjima.
U našoj zemlji, gdje je država na sebe preuzela brigu za prosvjetu, isključivanje jedino vjerske naobrazbe, kojim god to izgovorom bilo opravdano, predstavljalo bi čistu diskriminaciju koja bi dugoročno donijela nesagledivu štetu učenicima i cjelokupnom društvu, kao što svako isključivanje sustavne naobrazbe o bilo kojem području ljudskog života donosi porast primitivizma, fanatizma i nečovječnosti. Stoga pravo pitanje nije je li vjeronauku mjesto u školi. Neki bi oblik vjerske naobrazbe trebao biti obavezan za sve učenike, a rasprave bi se trebale voditi tek oko modela i sadržaja takvog obrazovanja – smatra vlč. Šagud.
