Manifestacija suvremene umjetnosti pod nazivom 'Razgovor' prebačena je u Ghetto klub, a otvorenje 35. Adria Art Annale-a je 11. studenoga u 20 sati (subota). Radovi će se moći vidjeti još i naredna dva dana, 12. i 13. studenoga, od 12 do 20 sati.
Priopćenje Umjetničke udruge ADRIA ART ANNALE prenosimo u cijelosti.
"Kada je prije nekoliko godina naš projekt odbijen od strane gradskog vijeća dobili smo čudno obrazloženje da 'prevladava diskurzivni program'.
Ipak posljednje tri godine na globalnoj razini su pokazale da je jedan prostor slobodnog razgovora prijeko potreban. Možda upravo prostor koji dolazi iz umjetnosti. Joseph Beuys je dobar dio svoje karijere posvetio ovom pitanju. Na „Documenti 5“ nije izložio nikakve radove već je vodio razgovore. Njegova namjera bila je uvući umjetnost u šire promišljanje svijeta i neku vrstu moderiranja ljudskim odnosima kojima sve više upravlja profit (panika).
Međutim to nije zaživjelo na način kako je on zamislio, a vidimo da i među samim umjetnicima vlada neka vrsta straha da ne izgube i onu malu nišu koja im je na otvorenom tržištu preostala. Umjetnost je ostala zarobljena na nekoliko zadnjih stranica u novinama i u prilozima koji idu na kraju tv programa. No, možda tako treba biti – možda umjetnost nastupa tek kada se potroše sva druga sredstva, a ideologije ostanu praznog akumulatora.
Postideološki autoritet u koji se polagala velika nada bila je znanost, ali za vrijeme pandemije pokazalo se koliko je i nju zahvatio karijes kapitalizma. Slično se dogodilo i s ratom u Ukrajini. U oba slučaja jedini moderator društvenog dijaloga ostao je kapital, dakle čista sila, kontrola kretanja i mišljenja, moralna panika koja se izlijeva iz svih ekrana. Na koncu iluzija da je zapad predvođen Američkom paradigmom nepobjediv te stoga ne mora s nikim pregovarati.
Međutim, na razini pojedinca i na razini globalne politike potvrđuje se ista stvar. Stav da cjepivo ne prihvaćaju zaostali ljudi (primitivci, ravnozemljaši, desničari) te da NATO u svom susjedstvu ne prihvaća jedna autoritarna i patrijarhalna država po imenu Rusija odmah u startu eliminira prostor za dijalog. Jedina moguća posljedica su rat i duboka kulturna degradacija. Dugoročna posljedica je još veća kontrola nad svim aspektima života potkrijepljena pravilnim dozama zabave, užasa i spektakla. („Spektakl je akumulacija kapitala izražena u slikama“, Debord)
Velik udio ljudi skliznuo je u neki oblik iracionalnog
Naravno, život se tome opire na različite načine. On zauzima radikalne pozicije. vraća se karikiranoj verziji tradicije, u podivljaloj medijskoj bujici pokušava ponovno osvojiti težinu kroz nacionalno utvrđivanje ili čak oživljavanjem zombija nacizma. Na suprotnoj strani imamo feminizaciju društva jer se neprijatelj prepoznaje u muškoj dominaciji. Naročito snažan trend woke kulture vidi u svakom slobodnijem izrazu mišljenja neku vrstu opasnosti. Konačno, velik udio ljudi skliznuo je u neki oblik iracionalnog, u lošu verziju nadrealizma, odnosno pati od psiholoških turbulencija koje se rješavaju na dva načina: tabletom (umrtvljivanjem) i razgovorom (oživljavanjem).
Negdje u devedesetima otkrivena je posebna vrsta neurona koji su nazvani „zrcalni neuroni“. Radi se o tajanstvenim stanicama pomoću kojih ulazimo u rezonanciju s drugim. Ukratko, pomoću njih suosjećamo. Zanimljivo da je najveća gustoća tih stanica/čestica upravo u području za govor (Brocino područje mozga). To znači da je riječ i dalje najbolji izum za prijenos najsloženijih doživljaja. Ali to znači i da je današnji čovjek (htio, ne htio) duboko kontaminiran poezijom parlamentarne demokracije. Ovakav parlament je samo nastavak rata drugim sredstvima. Totalno odsustvo fenomena rezonancije. Put koji vodi prema zaključanom tipu čovjeka protiv čega onda tijelo negoduje na razne načine, a ponajviše halucinacijom - pomicanjem svih koordinata mišljenja u nadi da će čovjek „obogatiti svoj rječnik“.
Slobodan razgovor predstavlja najveću opasnost za današnji tip kapitalističke države. On usporava protok robe i kapitala. On čovjeka koji svoj psihološki bezdan puni proizvodima za koje mora zarađivati na bilo koji dostupan način – pretvara u čovjeka koji misli. A onda i u čovjeka koji djeluje van tržišne logike. Neprijatelj takvog tipa države je i svaki oblik tradicije odnosno religija. Za ljevicu je naročito važno da shvati ovu bjelodanu činjenicu.
Religija koristi razne tipove rituala (molitva/meditacija, post, svetkovine) kojima osvaja poseban ritam protoka vremena. Također koristi poeziju, parabolu ili neki oblik mita za prijenos znanja. Takav tip komunikacije ispunjava vrijeme „kisikom“, zagonetkom, cenzurama, dozvoljava pojedincu da rekonstruira određeno znanje samostalno, uključivši u njega i vlastita shvaćanja. A možda i najvažniji aspekt jest da religija održava odnos s planetarnim ritmovima (koje uništava pomoću „Zvona smrti“ kaže Milan Brkić).
Upravo je ključno da naši zrcalni neuroni ostanu u odnosu s alkemijom prirode. Da obratimo posvećeni dio pažnje na točke u kojima priroda prelazi iz jednog stanja u drugo jer 'ono što je gore to je i dolje', odnosno u nama, kaže Hermes Trismegistos. Ogoljena forma tih metamorfoza je Kniferov meandar, izmjenična struja svemira koja nam omogućuje razvoj i promjenu.
Ljudi ostaju paralizirani u efektu zatvorenog kruga
Ipak, neka vrsta građanske kulture slabo je zaživjela na desnici. Pred surovim i ciničnim svijetom kasnog kapitalizma ona se kulturološki bunkerirala i čeka spasitelja. Unutar nje nisu dublje zaživjela pitanja demokracije, životnog prostora, arhitekture, suvremene umjetnosti. Do nje nikada nije doprijela Habermasova ideja čovjeka kao racionalnog bića koje je „uz određene uvjete sposobno komunicirati s drugim čovjekom“. Međutim ni Habermas nije uspio riješiti pitanje tih uvjeta, a ljevica i desnica ostale su u pat poziciji koju je Amerika iskoristila za širenje video pustinje. U srcu te pustinje je ravnodušnost jer građanin ostaje istodobno iza ekrana, ali i unutar njega – gotovo kao Bergmanova Persona, nijema zvijezda. Najnoviji oblik toga su društvene mreže gdje se prostor iza i ispred ekrana trenutno pretapaju (Tik tok), a ljudi ostaju paralizirani u efektu zatvorenog kruga, u Möbiusovoj petlji.
Pojava ravnozemljaša je samo odraz činjenice da se kultura zapada zalijepila za tlo i ostala bez neba. Vrijeme je izgubilo radijus. Nema više Vedskih ciklusa, nema Nietzscheovog vječnog povratka, nema Pitagorine harmonije sfera, nema razlike između dana i noći niti suštinske razlike među spolovima. I, najvažnije, ne postoji više odnos između pojedinca i društva. Svaki oblik napona, a time i polemike, zamijenjen je dualnošću zaostalih i naprednih. Napredni su oni koji su toliko neutralni da njihovo postojanje nikoga ne dotiče. Zaostali su nasilni i nesvjesni barbari. Seksisti. Taj stav postao je i neslužbeni stav EU koji je izgovorio visoki povjerenik za vanjske poslove i sigurnost, Josep Borrell: „Europa je vrt, ostatak svijeta je džungla.“
Saborska demokracija koristi mrtvu poeziju. Koristi informaciju kao oružje. Izlaz je neka vrste žive umjetnosti koja toj činjenici oduzima moć. Koja plošnom pogledu na život poklanja nove planete, ideje i ritmove, odnosno prošireni osjetilni prostor. Stare forme umjetnosti ne mogu parirati svijetu spektakla. Niti neka nova ideologija nema šansu pred okusima i doživljajima koje nudi tvornica snova. Kada je sveo ljubav na romantičnu komediju i pornografiju Hollywood je ciljano uništio i naš kapacitet za komunikaciju. Na koncu on je svom građaninu ubrizgao impotenciju. Uništivši javni prostor on je ljude usmjerio na njihov najuži krug unutar kojega jedni druge razaraju. Možda je upravo to tema o kojoj trebamo raspravljati. Kako rekonstruirati prostor koji je ostao bez treće dimenzije? Svakako i dalje postoji horizontalni tip napetosti među ljudima i kulturama. Imamo lijevo i desno, imamo naprijed i natrag, ali nema ideje „gornjeg čovjeka“ koji bi nadmašio i ratnika i radnika i potrošača. Slobodnog duha koji bi razgovor ponovno učinio uzbudljivim. Njega, čini se, može izmisliti samo jedna nova umjetnost o kojoj za sada znamo vrlo malo, ali ipak dovoljno da ga zamislimo", zaključuju iz Udruge.
Pozivaju sve zainteresirane da im se pridruže na ovoj manifestaciji i uključe se u tematske razgovore koji su dio događaja.
