[VELIKO-SLOVO]Č[KRAJ-VELIKO-SLOVO]ujem da Sv. Nikola i Djed Božićnjak ne postoje? Ne mogu vjerovati. Šta mu se dogodilo? Do jučer je postojao, vidjela sam ga. Riječ je o novom trendu u svijetu a sve češće i kod nas prema kojem roditelji ne žele lagati djecu da Sv. Nikola i Djed Božićnjak postoje. Takvi roditelji, već u ranoj dobi uče djecu da ne postoji nikakav čarobni djedica nego mama i tata ostavljaju poklone ispod bora. Vjerojatno zbog generacijskih razlika u razmišljanju i pristupu roditeljstvu, ali i zbog toga što su djeca danas više informirana nego ranije, roditelji se boje da će biti „uhvaćeni u laži“. U današnjem svijetu kad su djeca izložena svemu onome čemu inače ne bi trebala biti, kada sate i sate provode ispred ekrana vjerovati u sijedog djedicu koji ne postoji čini se zaista bezazleno. Čak je i nama, odraslima u životu ponekad potrebno malo čarolije, zar ne?
Zašto je dobro da djeca vjeruju u Djeda Božićnjaka?
Različite bajke, kao i priča o Djedu Božićnjak, neizostavan su dio dječjeg odrastanja i veoma su važne za razvoj apstraktnog mišljenja kod djece. Prema brojnim istraživanja, kroz imaginarne situacije i vjerovanja u mitska bića, djeca uče o situacijama koje ih očekuju u budućnosti. One im pomažu u razumijevanju svijeta koji ih okružuje a nešto kasnije i u razlikovanju realnog i nerealnog, rješavanju problema i razvoju kreativnosti. Mašta je jako važna u odrastanju djeteta te je normalan i zdrav dio djetetovog razvoja. Mašta potiče imaginaciju, kreativnost i znatiželju. Djed Božićnjak predstavlja utjelotvorenje božićnog duha, darivanja, uzor dobrote, pravednosti, blagosti i ljubavi. Vjerovanje u Djeda Božićnjaka potiče dijeljenje kod djece i smanjuje dječji egocentrizam. Rezultati istraživanje su pokazali da oko 70 posto trogodišnjaka vjeruje u Djeda Božićnjaka. S obzirom na to da petogodišnjaci bolje razumiju smisao darivanja i blagdanske čarolije, njih 83 posto vjeruje u Djedicu, dok taj postotak počinje opadati u sedmoj godini. Pokazalo se da tek 30 posto devetogodišnjaka vjeruje u božićnu čaroliju.
Komercijalizacija lika i djela Djeda Božićnjaka
U posljednje vrijeme, darivanje u ime Djeda Božićnjaka sve više gubi smisao i postaje dio potrošačkog društva. Djeca se zatrpaju velikom količinom igračaka, kojima se zapravo i ne igraju. Puno poklona ili poklon velike materijalne vrijednosti šalje poruku djetetu kako se ljubav mjeri veličinom poklona koji dobije. Kad se dijete jednom nauči na veliku količinu poklona i njihovu materijalnu vrijednost, postaje sve zahtjevnije, a poklon gubi svoj smisao. Poklon može biti i nematerijalne prirode, putovanje, odlazak u ZOO, odlazak na izlet ili sl. Vrijeme provedeno s djecom puno je dragocjenije od bilo koje igračke. To djeca pamte. Učite djecu da smisao Božića nije u sumanutoj kupovini već u vremenu provedenom zajedno i darovima koji će biti mali znak pažnje, darovima baš za nju ili njega.
Kako Djed Božićnjak uspije obići svu djecu za jednu noć?
Kako Djed Božićnjak uspije proći kroz dimnjak? Kako će on ući u kuću kad nemamo dimnjak? Kako irvasi mogu da letjeti? Zapravo, najbolje je djeci reći istinu kad sama pitaju. Za većinu djece to saznanje ne predstavlja nikakvu traumu već pozitivno iskustvo i znak da su zreliji i odrasliji i jedva čekaju da mlađem bratu ili sestri pričaju iste priče koje su njima pričane. Prije ili kasnije dijete će shvatiti da u stanu ili kući nemate dimnjak, da su prozori zimi čvrsto zatvoreni i da nema šanse da Djedica uđe u vaš dom. Kad dođe vrijeme, djetetu možemo reći da je to čudesna tajna koja se prenosi iz generacije u generaciju i omogućava da na čaroban način kroz dječju maštu Djed Božićnjak živi. Istu tajnu će oni jednog dana povjeriti svojoj djeci i pomagati Djedu Božićnjaku da razveseli njihovu djecu. Možda nam nije donio sve te igračke i slatkiše, ali nas svake godine podsjeća da su u životu najvažniji trenuci kad smo zajedno. Učimo djecu o ljepoti darivanja drugih koja ne treba biti isključivo vezana uz materijalno. Naučimo ih dijeliti sreću s drugima. Pustiti ih da vjeruju u Djedicu koji drugima donosi dobro može biti samo dobro za njih.
Djed Božićnjak postoji
Uvijek me rastuži kada čujem da dijete ne vjeruje u Djeda Božićnjaka. Imam dojam da je uskraćeno za jednu posebnu čaroliju, onu koja postoji samo u djetinjstvu i koju više nikad neće doživjeti. I zato, pustimo djecu da budu djeca. Ne požurujmo ih da odrastu.
Ne želim živjeti u društvu u kojem ne postoje čarobni trenuci, u kojem ne postoji suosjećanje i briga za one koji su nemoćni ili sami. U tome je bit simpatičnog djedice, to je njegova misija i poruka koja se prenosi generacijama. Bez obzira kako ga zvali Djed Božićnjak, Djed Mraz, Sv. Nikola, mama ili tata, želim da postoji.
Ho, ho, ho!
