Iako Donald Trump nameće najveće preslagivanje europskog sigurnosnog poretka od Drugog svjetskog rata, a sigurnosne prijetnje iz Rusije ne popuštaju, pitanje izdavanja zajedničkih europskih obveznica na prvi se pogled možda ne čini najhitnijim. Ipak, zagovornici dublje integracije Europske unije drže da je upravo to ključno za ostvarenje njihovih federalnih snova.
Trumpova tvrdnja da će se Europa morati sama pobrinuti za regionalnu sigurnost – uključujući i jamstva za sigurnost Ukrajine pred Rusijom – stavlja EU pred izazov brzog prikupljanja financijskih sredstava za vojna ulaganja. Samo šest tjedana nakon inauguracije novog predsjednika SAD-a, Europska komisija predstavila je plan za prikupljanje 150 milijardi eura zajedničkih sredstava za financiranje europskih obrambenih potreba. To je vrlo velik iznos za obveznice na razini EU-a, veći od cjelokupnih planiranih ruskih vojnih izdataka za 2025.
O toj se ideji raspravlja na nadolazećem sastanku čelnika EU-a u Bruxellesu, no nijedna članica zasad ne iskazuje čvrst otpor. Dok su se nekada tzv. „štedljive“ države poput Nizozemske protivile zajedničkom zaduživanju, Njemačka podržava ovaj prijedlog, što bitno mijenja odnose snaga. Sada cijela Unija dijeli mišljenje da treba ozbiljno ulagati u obranu, piše Politico.
Za pristaše snažnije Unije, izdavanje zajedničkih obveznica označava približavanje toliko priželjkivanom „Hamiltonovom trenutku” – referenci na pothvat prvog američkog ministra financija Alexandera Hamiltona iz 1790., koji je konsolidacijom dugova zasebnih država u jedinstvene savezne obveznice stvorio temelje današnje moćne federalne Amerike.
Nastavak zajedničkog zaduživanja
Ovo nije prvi put da se EU zadužuje zajednički. Za vrijeme pandemije koronavirusa bili su odobreni izdašni fondovi za spas posrnuloga europskog gospodarstva. Ipak, pregovori o tome potrajali su gotovo pet mjeseci i doživljavani su kao jednokratno, izvanredno rješenje. Međutim, potreba za jačanjem obrane donosi sasvim novu dugoročnu paradigmu za EU, a predloženi iznos od 150 milijardi eura vjerojatno je tek početak.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je plan o zajedničkom zaduživanju istaknuvši kako je odgovor europskih prijestolnica na „doba ponovnog naoružavanja“ bio „jasan i jedinstven“.
„Pravo je pitanje jesu li Europa i Europljani spremni reagirati odlučno i u skladu s ozbiljnošću situacije, te možemo li djelovati dovoljno brzo i ambiciozno“, poručila je. „Ovo je trenutak za Europu. I mi smo spremni napraviti taj iskorak.“
Izdavanje obveznica Europskoj komisiji omogućit će da posudi novac državama članicama, koje će ga iskoristiti za nabavu oružja i kasnije vratiti dug Bruxellesu. U isto vrijeme, politički zaokret u najvećem gospodarstvu EU-a, Njemačkoj, označava spremnost te zemlje da se odmakne od tradicionalno štedljive fiskalne politike i uloži u modernizaciju vlastitih pomalo zanemarenih oružanih snaga. To bi moglo utrti put i većoj spremnosti da se ulaganja u obranu realiziraju i na europskoj razini.
Zajedno, ove promjene teško će se povući natrag, čak i ako bi u skoroj budućnosti došlo do mira u Ukrajini.
„S obzirom na prijetnje našoj slobodi i miru na europskom kontinentu, sada moramo reći ‘što god je potrebno’ i za našu obranu“, izjavio je njemački kancelar u najavi Friedrich Merz, zazivajući riječi bivšeg predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija iz vremena krize eurozone.
„Ovo što se događa u Njemačkoj golema je promjena“, kaže Florian Schuster-Johnson iz berlinskog think tanka Dezernat Zukunft. „I ta promjena bit će itekako važna za europsku politiku.“
Rat stvara financijske instrumente
Guntram Wolff, viši suradnik u think tanku Bruegel, ističe kako bi potezi EU-a mogli biti jednako važni kao „Hamiltonov trenutak” koji je ubrzao stvaranje SAD-a iz labave konfederacije u čvrstu državnu zajednicu s jedinstvenim proračunskim ovlastima.
„Ako dođe do veće vojne integracije i zajedničkog financiranja, tada doista stvaramo potpuno novu Europsku uniju“, smatra Wolff. „To bi mogao biti pravi veliki Hamiltonov trenutak.”
Povezanost financija i rata ima dugu tradiciju. Naoružanje je skupo, a države se u ratu oduvijek okreću inovativnim načinima za prikupljanje novca, pri čemu novouspostavljeni financijski mehanizmi često opstaju i nakon što rat završi.
Primjerice, Engleska banka osnovana je 1694. upravo zbog troškova rata protiv Francuske. „U statutu kojim je osnovana Bank of England, jedina joj je svrha bila financiranje rata protiv Francuske“, objašnjava povjesničar gospodarstva Harold James sa Sveučilišta Princeton. Slično tomu, Francuska je svoju središnju banku uspostavila 1800. kako bi financirala Napoleonove ratove.
„Zato sada u Europskoj uniji vidimo nešto slično“, kaže James. „Država ne mora nužno imati vlastitu valutu, no mora se moći braniti – potrebna joj je vojska.“
Nova paradigma EU-a
Rat u Ukrajini prisilio je europske dužnosnike da razmotre i fiskalne promjene koje su dosad bile nezamislive – a upravo su one godinama smatrane potrebnim preduvjetom za dublju integraciju.
Njemačko popuštanje strogih pravila o dugu radi ulaganja u obranu isprva je isključivo nacionalna odluka, koja se ovih dana treba potvrditi u Bundestagu. No napuštanje tradicionalno konzervativnog stava prema zaduživanju moglo bi signalizirati da je Njemačka spremnija i na razini EU-a poduprijeti zajednička ulaganja. Ako Berlin ulaže goleme svote u svoju vojsku radi obrane cijelog kontinenta, onda mu je logično da i druge članice također povećaju izdatke za zajedničku sigurnost. Uostalom, činjenica da Berlin nije osporio prijedlog Komisije o zajedničkom zaduživanju – pod uvjetom da se novac plasira putem zajmova, a ne bespovratnih potpora – već sama po sebi puno govori.
„Najednom se zemlja koja je uvijek govorila da proračun mora biti uravnotežen okreće za 180 stupnjeva“, tvrdi belgijski ekonomist Paul De Grauwe. „Promijenit ćete mišljenje kad vam netko prisloni oružje na glavu.“
Od osnutka Unije, ugovori uvijek spominju „sve tješnju povezanost“, no vlade država članica nerado prepuštaju ovlasti središnjim tijelima EU-a, posebno kada je riječ o zajedničkom dugu i zajedničkim financijskim rizicima.
Ovaj zaokret mogao bi označiti znatan pomak prema dubljem jedinstvu, nakon godina sporova.
Što će uslijediti? Trenutno, Komisija podiže zajmove koji su posredno osigurani proračunom EU-a, ali tu postoje jasne granice. Za veće projekte morala bi pronaći način za prikupljanje sredstava kroz poreze na razini Unije. Time bi mogla izlaziti na tržište i izdavati obveznice na teret europskih poreznih obveznika, slično kao što to čine suverene države.
No uvođenje poreza na razini EU-a zahtijeva jednoglasnu odluku, a to je dosad bilo gotovo nemoguće provesti. Nije tajna da su neke članice – primjerice Mađarska pod Viktorom Orbánom – općenito skeptične prema daljnjem prijenosu ovlasti na Bruxelles.
„Nije baš uvjerljivo na tržištima obveznica ako se planira zadužiti za tisuće milijardi, a pri tome vam je proračun ograničen na sadašnju razinu“, upozorava Waltraud Schelkle s Europskog sveučilišnog instituta u Firenci. „Morat će se stvoriti kapacitet oporezivanja na razini EU-a.“
Marco Buti, bivši šef kabineta povjerenika za gospodarstvo Paola Gentilonija, u ovom najnovijem prijedlogu Komisije vidi sličnosti s europskim fondom za oporavak od pandemije, piše Politico.
Podsjeća kako je Komisija 2020. prvo privremeno opustila fiskalna pravila kako bi se članicama omogućilo da očuvaju gospodarstva tijekom lockdowna. Sljedeći je korak bio prikupljanje 100 milijardi eura za očuvanje radnih mjesta (SURE), što Buti vidi kao pandan sadašnjoj ideji o 150 milijardi eura za obranu. Konačno, EU je usvojio i golem fond od 800 milijardi eura za gospodarski oporavak – a slično bi se moglo dogoditi i s izdacima za obranu.
„Zajedničko zaduživanje za potrebe EU-a sada je politički prihvatljivo“, smatra Iain Begg s Europskog instituta pri London School of Economics. „Kad duh jednom izađe iz boce, teško ga je vratiti natrag.“
