Dok najbolja demokratska tradicija srlja u histeriju, EU je nemoćni promatrač globalnih zbivanja

Od straha i brige izbezumljeni građani SAD-a koji umjesto slavljenja, kako se to infantilno kaže, festivala demokracije, povodom predsjedničkih izbora, iščekuju, uvjereni su, svoj dan D. Tako nam se barem servira putem tamošnjeg medijskog  mainstreama. Ne samo Bijela kuća, nego se i izlozi, poslovni prostori i pročelja zgrada u glavnom gradu Washingtonu zakivaju zaštitnim materijalima kao da će se scene iz Ukrajine i Bliskog Istoka preseliti i s onu stranu Atlantika.

Isto se navodno događa i diljem Amerike. Cinično bi bilo zaključiti kako se zloduh rata davno pušten iz boce vraća doma. Zašto i zbog čega se stvara ovakva i ovolika histerija u zemlji s najboljom demokratskom tradicijom na svijetu, nije lako odgovoriti.No, kada se razgrne dimna zavjesa razabiru se silni interesi suprotstavljenih strana, te rukopis duboke države kojoj je ovo, očito, jedan od težih ispita.

Donald Trump ili Kamala Harris, pitanje je koji svoj hamletovski epicentar ima u SAD-u, ali rasprostire se radijalno cijelim svijetom. Kažu upućeni kakav god ishod bio, iz temelja će zatresti i dugo je tresti ovu najmoćniju silu svijeta. I da će, govore nam, sudbinski utjecati na buduću političku arhitekturu svijeta. Govori se i o građanskom ratu, što Jenkiji sebi, vjerojatno, neće dozvoliti.

Najluđe u svemu je priča kako će Trump na vanjsko političkom planu jednim pozivom zaustaviti rat u Ukrajini, dok bi njegova ženska konkurencija to isto trebala učiniti na Bliskom Istoku. Kao da su se dogovorili tko će pokriti koje žarište. I ugasiti ga trenutačno. Djeluje to dakako nestvarno i naivno i plasira se ciljano kako bi se urbi et orbi obznanilo kako je eto Amerika još uvijek prvi policajac i arbitar svijeta.

No surova stvarnost ih demantira. U posljednjim desetljećima stvorena su još dva moćna globalna igrača, koji više ne žele igrati drugorazredne uloge. To su, dakako Kina i Rusija. Stvari postaju ozbiljnije ukoliko se razabere i njihov ne samo gospodarski nego, vrlo izvjesno, i budući vojni savez. Nakon neuspjele obrane Ukrajine i potpune paralize djelovanja na Bliskom Istoku, Zapad (čitaj SAD) će svoje težište nastojati prebaciti na Pacifik. Taj scenarij je izvjestan kao što je izvjesno da će Kina i Rusija zajedno nastupiti u zaštiti svojih ogromnih interesa na tom velikom prostoru.

Amerika, uči nas povijest, gleda isključivo svoj interes. Trump to otvoreno zagovara, dok to isto na suptilniji način čini Kamala Harris. Europa? Kao i svo vrijeme, ona je tek poslušni đak velikih i nemoćni promatrač trenutnih razvoja događaja. I to pred svojim vratima. Osim Velike Britanije, koja nije slučajno istupila, nikakvu značajnu ulogu EU nema. Slijedom toga i njena mala članica Republika Hrvatska, kojoj bi bilo bolje da rješava svoje unutarnje probleme, nego da umišlja kako je, eto, nekakv čimbenik u ovom nikad nesigurnijim svijetu.