Poznata pjevačica Dolores u intervjuu je otkrila da se nakon 20 godina vratila na estradu. Osim toga, dotaknula se nove suradnje sa Sinišom Vucom i najvažnijem što je naučila u ljubavi.
Što je sve kazala, pročitajte u nastavku. Donosimo intervju
Dobrodošli natrag na estradu. Lijepo vas je ponovno vidjeti. Kako ste zadovoljni reakcijama na pjesmu "Sreća nije vrijedna tuge" kojom ste obilježili povratak na scenu?
- Hvala na dobrodošlici. Reakcije su odlične. Jasno da vijest i pjesma još nisu doprli do svih potencijalnih slušatelja, no pred mojim timom stoji zadatak da se pobrine za to. Ne ide ništa tek tako preko noći, pogotovo kad te nema duže od dvije decenije.
Tekst za singl "Sreća nije vrijedna tuge" vi potpisujete, a glazba je zapravo tradicionalna poljska pjesma "Hej, sokoły!". Što vam se posebno svidjelo kod nje? Koliko i kako istražujete glazbu po cijelom svijetu?
- Oduvijek sam voljela proučavati tradicionalnu glazbu širom svijeta. Tradicijska glazba je autentična i prepuna stvarnih događaja i legendi. Danas je to rijetkost. Previše se podilazi samoj industriji.
Sakupljala bih pjesme koje su me se po nečem dojmile, kako bih ih jednog dana ispjevala. Tako mi je i ova melodija nedavno zapela za uho. Obzirom je „Hey Sokoli“ poljsko-ukrajinska budnica, odlučila sam se ipak za „lakšu“ tematiku i napravila eto jedan zgodan tragikomičan ljubavni tekst, s poglavljem koje je vrlo čest gost u mnogim životnim pričama. Osim što pretražujem po internetu, redovito na mojim putovanjima nakupujem CD-e tradicionalne glazbe iz zemlje koju posjetim. Imam enormne zalihe. Bojim se da neću stići sve prepjevati.
U atraktivnom videospotu nalazite se u neobičnom ljubavnom trokutu, koji prati stihove pjesme. Koji je recept za takve situacije, kako se dostojanstveno izvući iz toga i što lakše prebroditi tugu?
- Što se tiče recepata, mogu vam ih dati samo za neke dobre kulinarske delicije. Mislim da za ljubav ne postoji neki univerzalni. I ne daj Bože da netko strada od moje preporuke. Jer, stvarno nisam stručnjak za tu vrstu kuhinje. 🙂 Tu je svatko sam svoj majstor. Pa što smuti tako mu je. Vjerujem u onu da je svako zlo za neko dobro. A tuga, za nju ima mjesta samo u pjesmama. U životu, samo veselje i pozitiva. I ni za kim ne treba žaliti. Prekratak je ovaj život za to.
U spotu pojavljuje se i Siniša Vuco. Kako ste ga nagovorili na ulogu krčmara? Radit ćete i neku pjesmu zajedno?
- Uopće nije bilo planirano da Vuco bude u spotu. Nisam ga ni stigla nagovoriti. Svratio je na snimanje s prijateljima radi nekih poslovnih angažmana, ušao je u jednom trenu s one strane šanka i ideja se rodila u trenu, sasvim spontano. Bili smo gotovi i prije no što je shvatio što ga je snašlo. Ali definitivno bi bio dobar glumac. Uzela sam i jednu njegovu pjesmu na kojoj se već radi punom parom.
Pratite li estradu sve ove godine? Čini li vam se da je na domaćoj estradi ponestalo hitmejkera ili je nešto drugo razlog zbog čega su sve više slušanije pjesme iz Srbije?
- Kad sam se aktivno prestala baviti glazbom i s familijom otišla živjeti u Njemačku, potpuno sam prestala i s praćenjem onoga što se događalo doma po tom pitanju. Uglavnom sam slušala glazbu s mojih omiljenih CD-a. Kako je rijetkost da pogledam TV, ni po povratku nisam bila u tijeku. No, u autu bih znala upaliti radio i pohvatati ono što mi se dopada. Uvijek je bilo dobrih pjesama, no trendovi i glazbena industrija se mijenjaju. Najviše domaćih hitova bili su zabavnjaci. Sad su bačeni u treći plan. Nema ih. I što je onda i zašto pošlo po zlu? Očito se sad kod nas sluša ono što su "zabavnjaci" negdje drugdje.
Uz pjesmu ‘‘Ostavi me‘‘, dva vaša najveća hita, "Dobro jutro, Dalmacijo" i "Dalmatinca sreća prati" posvećene su hrvatskoj regiji koju obožavate. Možemo li očekivati nove pjesme posvećene Dalmaciji ili su vam danas motivi u pjesmama drugačiji?
- A tko ju ne bi obožavao? Ako mi naiđe neki inspirativni tekst i poklopi se dobra melodija, zašto ne. Iako je ljubavna tematika najčešće i najveći pokretač emocija o kojima volim pisati.
Kojim ste uspjesima najponosniji u životu?
- Kako sam uglavnom ostvarena osoba, ima podosta toga. No, najviše me raduje kad vidim svoju djecu koja su odrasla u prave ljude, bez da je na njih utjecalo sve zlo koje vreba ovo čovječanstvo. Iako su odrastali u uvjetima koji su ih mogli razmaziti, ostali su skromni, vrijedni i uvijek dobronamjerni naspram drugih ljudi. A zna se kako jabuka ne pada daleko od drveta, pa nije potreban dodatan opis. Osim možda da sam oduvijek bila i ostala u svom filmu.