[Z]a mjesec dana ćemo obilježiti treću godišnjicu odlaska Domenika Sisgorea, legendarnog fizioterapeuta splitskog Hajduka i hrvatske reprezentacije. Popularni Sizgo je bitku s teškom bolesti izgubio u dobi od samo 57 godina, a njegova ostavština je nemjerljiva. Dio Hajduka je bio od 1983. godine te su kroz njegove ruke prošle generacije igrača Hajduka.
"Iako ga nema u fizičkom smislu, osjećam da je i dalje tu uz mene"
No, unatoč preranom odlasku, duh ovog skromnog čovjeka i dalje živi na Poljudu i to u liku njegove 18-godišnje kćeri Domenike.
Ova vrijedna djevojka je nastavila očevim stopama i danas je dio stožera ženske ekipe Majstora s mora. Završila je splitsku Zdravstvenu školu te će na jesen krenuti na fakultet. Posjetili smo je na Poljudu te je na početku upitali da nam kaže nekoliko riječi o svom ocu.
- Moj otac je za mene bio sve. Čovjek koji je nemoguće pretvarao u moguće i tu nema riječi kojima bih iskazala koliko mi nedostaje i koliko je zapravo teško bez njega. Iako ga nema u fizičkom smislu, osjećam da je i dalje tu uz mene. Od malih nogu sam gledala što radi, šetala uz njega. Nisam bila svjesna da će me to toliko privlačiti. Uvijek je bio uz mene. Znamo da je imao zagonetan smiješak i da je bio samozatajan. Kada sam izrazila da namjeru da želim ići njegovim stopama, nije očekivao, ali bio je ponosan. Svi znamo da nije bio od neke velike priče i hvale, ali kada bih čula nešto lijepo od njega, osjećala bih veliki ponos - kaže nam na početku razgovora Domenika.
Otac je imao utjecaj na nju, ali Domenika voli kazati da je konačnu odluku donijela sama.
- Presudilo je to što sam četiri godine bila kod oca na terapijama zbog ozljede koljena. Jednostavno sam došla i kazala tati da želim ići njegovim stopama, a on je bio jako sretan što sam tako odlučila - priča nam.
Njezini snovi su vezani uz Hajduk
Za Domeniku su se snovi ostvarili kad je prvi put kročila na Poljud u ulozi fizioterapeuta.
- Hajduk je oduvijek moja ljubav. To je klub koji mi je uvijek u srcu. Jednostavno, kada sam saznala da bih mogla biti na Poljudu, obuzeo me osjećaj sreće, ponosa i uspjeha. Ponosna sam na sebe i zahvalna sam svima što su me primili. Atmosfera je stvarno super. Na Poljudu stječem pravo iskustvo - zadovoljno će nam.
Prisjetila se i prvog radnog dana na Poljudu.
- Bilo je malo nervoze. Bila sam u ambulanti, nešto malo sam i radila taj prvi dan. U isto vrijeme sam osjećala da sam uspjela. Ne mogu to opisati. Što se tiče teških situacija, izdvojila bih gostovanje sa ŽNK Hajduk, kada je jedna igračica zadobila potres mozga. To mi je bilo baš stresno, ali uspjeli smo sve riješiti. Drugih ozbiljnijih ozljeda, srećom, nije bilo - kazuje nam.
Domenika smatra da kao mladi fizio ima odličnu perspektivu u Hrvatskoj.
- Radim ono što volim i nikad mi neće biti problem ostati u Hrvatskoj. Mislim da za nas ovdje ima posla. Kada pomognem čovjeku i vidim da su mu se olakšali problemi, to za mene nema cijenu. Država nudi velike mogućnosti za nas fizioterapeute, ali najvažnije je ovaj posao raditi kvalitetno i stručno raditi. Jedino me zabrinjava što se, po meni, prima premali broj studenata na zdravstvene studije u Splitu. Tu bi Split kao grad trebao puno više uložiti. Ne bih se mogla zamisliti u nekom drugom gradu ili državi - mišljenja je.
"U ovom poslu ne možeš lagati. Ili znaš ili ne znaš"
Priznaje nam da zna čuti svakakve komentare na svoj račun, pogotovo zbog toga što se njezin uspjeh vezuje na očevo ime.
- Čujem svakakve komentare, ali ne smatram to što sam Domenicova kćer trebalo otežavati ili olakšavati put. Znam da ću dokazati svoju stručnost. U ovom poslu ne možeš lagati. Ili znaš ili ne znaš. Zadovoljna sam sa svojim dosadašnjim radom, a najvažnije je da su ljudi s kojima radim zadovoljni mojim znanjem. A za komentare ne marim - poručuje Domenika.
Osim što je perspektivan fizio, Domenika odlično i pjeva. Te karijere se također ne namjerava odreći.
- To je uvijek moj hobi. Imam veliku želju pjevati, daje mi unutarnji mir. Pjevam u crkvi sv. Dominika na Pazaru, u bendu VIS Dominik, kojeg vodi otac Ćirko. Mentorica pjevanja mi je Doris Dragović i teško ću odustati od pjevačke karijere - rekla nam je.
Na kraju je samo potvrdila svoje želje.
- Planiram ostati u Hajduka. Tu se vidim, to je moja želja, moj san i ne bih htjela ii negdje drugdje. To je moja ljubav i moj život - zaključila je Domenika Sisgoreo.