Marina Mrđen je mlada Splićanka koja je na splitskom Filozofskom fakultetu diplomirala povijest i hrvatski jezik i književnost, te završila preddiplomski studij opernog pjevanja na Konzervatoriju u Beču.
Poznata je i po tome što volontira već dugi niz godina. Prije pet godina je posjetila misijsku zajednicu sestara milosrdnica u Bumi na Solomonskim otocima, gdje je sedam mjeseci podučavala engleski jezik u osnovnoj školi.
No, ova vrijedna djevojka se u ovim trenutcima nalazi na najvećem izazovu do sada. Naime, odlučila je sa svojom prijateljicom Anom otputovati u Španjolsku s još jednim plemenitim ciljem. Odlučila je prohodati ukupno 800 kilometara dugu rutu poznatu kao Put svetog Jakova ilitiga Camino de Santiago.
Cijeli Put se prelazi u prosjeku za 30 dana što daje dnevni prosjek od nekih 26 kilometara po danu. Naravno postoje dani kada se može prijeći više ako to dozvoljava konfiguracija terena, ali i oni dani kada su hodočasnici usporeni kišom, snijegom, bolešću, umorom. U principu se Put spušta prema moru cijelo vrijeme, ali postoje dionice kad se Put uspinje.
Na koji način žele pomoći?
Marina i Ana su pokrenule online kampanju, a cilj je skupiti 5.000 eura, kako bi pomogle djeci sa Solomonskih otoka. Žele da djeca imaju svakodnevni topli obrok, a dio novca žele iskoristiti za kupnju naočala, lijekova i medicinske opreme koja im je najpotrebnija.
Projekt je zapravo pokrenut 2018. godine pod imenom Takulana welaki ("Djeca za djecu"), ali je nažalost prekinut tijekom perioda pandemije.
Pomoći im skupiti potrebna sredstva možete preko https://gogetfunding.com/takulana-welaki-children-for-children/
Portal Dalmacija Danas će pratiti djevojke na njihovom putu te ćemo u četiri nastavka s čitateljima podijeliti iskustva Marine i Ane.
Donosimo prvu priču:
1. dan putovanja - dolazak u Bordeaux i noćenje u Saint Jean Pied du Portu
"Dan prije polaska imala sam čast pjevati na otvorenju Pelješkog mosta, ali je zato kasni dolazak kući rezultirao nebeskim podočnjacima (vidljivo u prilogu). Krenusmo na aerodrom u iščekivano i neočekivano. Pri dolasku u Bordeaux, nakon posjeta crkvi, prvo smo zapasale u kafić i naručile ni manje ni više nego kroasane (posebno smo se potrudile oko izgovora istog na "tečnom" francuskom). Fun fact - Francuzi imaju fetiš na male čaše za vodu, baš baš svugdi!*
Nakon kratkog turističkog obilaska i posjeta Port de la luneu, u maloj kaleti zapjevah Daleko me biser mora. I tako s pjesmom dođosmo do kuće peregrina (hodočasnika) po naše kredencijale (na Anino opće oduševljenje dobile smo prve pečate) i školjkicu koja će nas pratiti na našem putu.
Vlak nas je otpratio u sasvim drugačiju priču, šarmantni gradić Saint Jean Pied du Port koji je službeni početak rute Camino frances. Uz rijeku smo večerale (uz klasične male francuske čaše za vodu, kako drugačije) i krenule s planiranjem sutrašnje rute.
Vrijeme nije i je bilo na našoj strani - zbog lošeg vremena odlučile smo se da umjesto preko Pirineja idemo do Ovieda (dosta zahtjevna i primamljiva ruta) ipak započnemo naš put iz Bayonnea. To se pokazalo kao pun pogodak!
Zaspale smo slatko u našem predivnom smještaju iščekujući sutrašnji dan, ne znajući što će nam sutra donijeti."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
2. dan putovanja (Saint Jean Pied du Port) - Bayonne - Saint Jean de Luz (prvih 24 km)
"Dugo smo se premišljale hoćemo li ostati pri planiranoj ruti ili ćemo (prema preporuci gospode iz peregrino ureda u Bordeauxu) krenuti iz Bayonnea. Loše vrijeme je ipak presudilo te smo odlučile da se ipak ne želimo nać u kišovitim Pirinejima na putu do Iruna.
Pa smo uhvatile prvi vlak za Bayonne i to je bio pun pogodak. Uranile smo na stanicu kad su najednom krenuli pristizati ljudi svih uzrasta i svi odjeveni potpuno jednako - bijela odjeća, crvena marama oko vrata i crveni pas.
Prva pomisao bila je nogometna utakmica. Al dobro smo se prevarile jer u Bayonneu je bila fiesta. Vlak se napunio van svojih kapaciteta, a svi su bili veseli i vladao je neki slatki šušur.
Grad je bio potpuno obliven dvijema bojama, a ulicama se jedva moglo prolaziti. Na svakom uglu mogla se čuti različita limena glazba, zborovi, mali ansambli. Svi su složno pratili povorku s velikim likovima (alla naš Krnjo) po gradu.
Mi smo odlučile prije polaska posjetiti crkvu gdje sam (valjda za sreću, da nas prati na putu) sasvim jednostavno zapjevala Schubertovu Ave Mariu. Nekoliko zatečenih turista ostalo je s nama u tišini. A ispred crkve susret s prvim peregrinosom, Francuzom koji se upravo vraćao kući s dvotjedne Camino norte ture. Umirio nas je toplim riječima da sve što ti treba na Caminu dođe u pravo vrijeme te da na Caminu nikad ne šetaš sam.
Krenule smo doduše same (jer malo ljudi zapravo započinje sjevernu rutu iz Bayonnea, službeno ruta započinje u Irunu) malenom stazom uz rijeku.
A onda, ubrzo nakon rijeke, spuštamo se na stazu s pogledom na obalu i šetamo stopama dinosaura. Tad smo prvi put ugledale moćni i nepregledni ocean pred nama.
Završile smo dan na predivnoj pješčanoj plaži, a raspored slijedi: romantična večera (konzerve iz ruksaka) za dvoje, kupanje u oceanu i zalazak sunca u miljardu boja."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
3. dan putovanja Saint Jean de Luz - Jezebekiel - Pasaia - Donostia (San Sebastian), 45 km - Planina od pijeska
"Ovo je dan kada prođosmo predivnu planinu (s malenom pauzom na vrhu Jezebekiel), kad gle iznenađenja, pred nama se opet ukazala kilometarska pješčana plaža. Prolazile smo ograđenim parcelama kojima prolaze peregrinosi i naišle na stado konja. U ruksaku su nam se našle neke friško ubrane jabukice pa smo ih odlučile podijelit s našim domaćinima.
Pomalo ulazimo u dnevnu rutinu - uzbrdica, nizbrdica, most, grad. Pa tako u krug.
Tako smo se spustile u Pasaiju, gradić u kojem je bila u tijeku godišnja fiesta. Sve je vrvilo od ljudi, djeca su sudjelovala u turniru, dok se u rijeci održavalo natjecanje iz veslanja.
Teškom mukom odvojile smo oči od štanda punog preukusnih domaćih kolača te smo brodićem nastavile preko rijeke gdje nas je dočekala najgora moguća kombinacija - skale uzbrdo. Jedan gospodin koji je sjedio na dnu stepenica toplo nam se nasmijao i viknuo za nama: "Animo!" (hrabro).
Hrabrosti smo itekako imale jer smo navečer preživile napad super napornih muha koje su nas zaposjele u šumi te smo naposlijetku uspješno stigle u Donostiu, dok je u obližnjem baru svira Queen i "We are the champions"."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
4. dan putovanja Donostia (San Sebastian) - Zarautz - Geteria (25 km) - Izgubljeni u prijevodu
"San Sebastian nam je poslužio kao okrijepna stanica da nadoknadimo izgubljene predmete na jučerašnjem putovanju (partila je jedna kabanica, a profitirao je gradski Dechatlon). Potom smo se zaputile u šetnjicu cestom zbog lošeg vremena, ali uskoro se vraćamo na planinarsku stazu i bivamo opet nagrađeni kilometarskom pješčanom plažom u Zarautzu.
Fun fact - plaža u Zarautzu se proteže preko 2.5 km, dok je najduža plaža u Španjoskoj Castilla beach duga "samo" 17 km.
Navečer smo se smjestile u Geteriji u albergeu, mjestu odakle je ni manje ni više nego prvi čovjek koji je oplovio svijet (Magellan je umro na putovanju) - Juan Sebastian Elcano."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
5. dan putovanja Geteria - Oletz - umalo Markina (33 km) - Životinjsko carstvo
"Naše skromno dosadašnje pješačko iskustvo ukazalo nam je da na Caminu postoji uzorak koji prema kojem se putuje - uzbrdica, nizbrdica, most i grad. Slijedeći taj uzorak na putu smo vidjele mali milijun svakojakih životinja - ovaca, koza, konja, kravica (nijedna nije bila Milka), krticu, srndaća...
I sveprisutni ocean.
Fun fact - U Španjolskoj ima puno Santiaga, mjesta pa čak i rijeka, ali samo je jedan Santiago de Compostella."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
6. dan putovanja Markina - umalo Mendeta (32 km) - Mjesto u kojem vlada apsolutna mirnoća
"Pristigosmo rano ujutro u predivno svetište sv. Mihaela. U savršenoj svetosti odzvanjao je zvuk Majko ljubežljiva i ispunjao prostoriju kao i naša srca. Produžile smo do samostana Donativo, mjesta u kojem je sve prilagođeno peregrinosima i odakle odlaziš u potpunoj mirnoći koja nam toliko često fali.
Šetnju u pratnji oblaka smo završili malo prije Mendete. Neobičan dan ostavismo iza nas."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
7. dan putovanja Mendeta - Guernica - Bilbao (38 km)
"Uz sunašce visoko na nebu ušli smo u Guernicu gdje smo prateći njušna osjetila probali neke od tradicionalnih španjolskih slastica (sve smo požnjopale s podjednakim oduševljenjem). Posjetili smo gradsku vijećnicu s predivnim stropnim muralom (slikovni dokazi priloženi) i ispred nje vidjeli stablo Guernice (hrast - simbol slobode Baskije).
Nastavile smo šetnju po već paklenom suncu te kratko predahnule u Mendeti na kratkoj ćakuli s kolegama pelegrinima. Rasprava je bila značajna - pitanje nezavisnosti Baskije koja nadilazi državne granice. Gazeći vreli beton stigosmo u Zamudio, a nad njim predivna šuma u kojoj smo odmah lakše prodisale. Kasno stižemo u Bilbao, a osmijeh nam se instantno pojavio na licima kad smo vidile da im se gradski autobus zove ni manje mi više nego Bilobus.
Prenoćile smo u sigurnoj kući za žene gdje smo upoznale na recepciji predragu Sarajku koja već 30 godina živi u velikom Bilbau. Grad je bio šok za nas nakon toliko dana planine i obilaženja manjih mjesta, svega ima u izobilju, a osobito nekih vješto izbjegavanih društvenih problema. Umalo 40 km proslavile smo u indijskom restoranu (jedinom koji je radio, a Nepalac koji je vlasnik rastorana odmah se pohvalija kako zna za Luku Modrića).
Hrana je bila predivna (i, osobito za nas, umjereno začinjena) i ujedno prvo "nešto na žlicu" za čime smo žudile danima. Sutra nastavljamo dalje, u istom ritmu, nadamo se samo dobrom vremenu..."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Fotogalerija prvih sedam dana:
