[M]arija Mandarića ne treba posebno predstavljati. Dovoljno je istaknuti činjenicu da se na pragu tridesete godine našao na Forbesovoj listi, što dovoljno govori o sposobnostima ovog 31-godišnjeg Splićanina. Zvanjem kuhar, ali uz njega bi još dodali titulu velikog humanitarca, čiji je rad prepoznat diljem svijeta.
Ovaj splitski chef je poznat po tome što nema dlake na jeziku. Uvijek će kazati svoje mišljenje, bez obzira svidjelo se to nekome ili ne.
O projektu koji ga je proslavio: "Narastao je puno više od mene i ja sam ga ostavio ko svoje dite, koje je odraslo, da se širi"
Doznali smo da se sa svojom suprugom Mateom odselio u Zagreb te smo ga kontaktirali. I on je dio famoznog Adventa.
- Otvorio sam dvije kućice na Adventu. Žena mi je dobila vježbenički staž u Zagrebu. Tu imamo puno više mogućnosti nego u Splitu. Bavim se najviše konzaltingom - kazao nam je Mandarić na početku razgovora.
Na već spomenutoj Forbesovoj listi došao je zbog jedinstvenog projekta - Food Waste Awareness. Podsjetimo, Mario je kuhao u Londonu beskućnicima hranu, koju bi prikupio u lokalnim restoranima.
- Projekt se razvio toliko da sad u Londonu imamo jedno veliko skladište u kojem je kuhinja. Restorani iz okolnih područja tu donose hranu i namirnice koje nisu uspili prodat i onda naši volonteri to kuhaju. Sutradan se dijeli beskućnicima besplatno. Kada sam ja radio večere, one su bile u Windsoru. To je mali gradić u kojem živi kraljevska obitelj - prisjeća se ovaj splitski chef.
No, on je osobno završio s tim projektom 2021. godine.
- Nastavio je u drugom smjeru bez mene. Kada dođem tamo, većina ljudi i ne zna tko sam ja. Narastao je puno više od mene i ja sam ga ostavio ko svoje dite, koje je odraslo, da se širi. Skupilo se puno love preko tog projekta i zato je to Forbes i primijetio. U roku od par mjeseci smo skupili oko 2 milijuna kuna za mlade beskućnike preko tog projekta - ponosan je Mandarić.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zagrebačka svakodnevnica maestralnog chefa
Okrenuo se drugim idejama te je zajedno s Tonćom Vrdoljakom otvorio dvije kućice na zagrebačkom Adventu.
- Jedna je na "Fuliranju", a druga na "Baš naš". Na obje kućice radimo sve od svinjetine. Imamo male mliječne odojke, od 6-7 kilograma. Vrtimo ih na rotiserijama i radimo sve od njih. Kao neka talijanska porkaterija. Imamo sendviče od svinjetine, rolani svinjetinu, burgere i pakete sa svinjetinom. Ali i jednu teleću kobasicu. Zove se "Teletina, a ne svinjetina" - opisao nam je Mandarić.
Iako još ne planira otvarati vlastiti restoran, postao je partner jednog, također u metropoli.
- Radit će se samo doručak, ali bit će impresivan. Uz sve projekte koje imam, nemam baš u planu otvarati neki ozbiljan restoran, osim ako ne dođe neka dobra prilika, s dobrim investitorom - kaže nam.
Upitali smo ga zbog čega se nije odlučio uložiti u splitsku adventsku priču.
- Zagrebački advent je ipak zagrebački advent. Proglašen je najljepšim u Europi, a tako i je. Ponos je biti dio toga. Ipak je na višoj razini od Splita. Te kućice u Splitu su par kvadrata, a naše su oko 20 kvadrata - iskreno će Mario.
Okrenuli smo se hrvatskoj kuhinji. Kaže nam da nije poznata u svijetu.
- Živio sam dugo na Tajlandu. Tamo ne znaju ni za Hrvatsku, kamoli za našu kuhinju. Znaju za Jugoslaviju. Sjećam se jednog restorančića, koji je imao jugoslavenski doručak u ponudi. Dobio bi neku prženu slaninu, cigaru i šuter rakije. Mi imamo dosta specifičnu kuhinju. Ovo ljeto sam radio lešo meso. Dosta ljudi se žalilo kako možemo govedinu prikuvat. Da ona mora biti rare, a ne možeš im objasniti da je to tako - govori nam.
Još je dodao nešto što će se sigurno dopasti dijelu Dalmacije.
- Mene u Dalmaciji smatraju nekim kvislingom kuharstva i izdajnikom, jer govorim da dalmatinska kuhinja ne postoji. Jedino jelo koje je pravo dalmatinsko, koje nije imalo utjecaj od nikoga tko nas je osvajao, je soparnik - bez dlake na jeziku kaže Mandarić.
"Piše li se Splitu dobro? Mandarić: Svi bi ovce i novce, a to ne ide. Ja se nadam da će se tu početi ubrzo nešto pokretati, ali zasad odustajem od Splita"
I na pitanje o splitskoj gastro sceni dao nam je brutalno iskren odgovor.
- Jedan od bitnijih razloga zašto smo odlučili preseliti u Zagreb je zato što u Splitu nemamo di šta pojest. Imaš doslovno dva ili tri restorana koja su dobra, ali opet to nije razina na kojoj bi trebalo biti. Mislim da se pokreće nešto, ali vidjet ćemo što će biti na kraju od toga. Split kaska za ostatkom Hrvatske, ali i za Šibenikom rekao bih - smatra Mandarić.
Ispričao nam je ovogodišnje iskustvo.
- Radio sam ove godine u jednom poznatom splitskom restoranu. Trebali smo dobiti Michelinovu zvjezdicu sljedeće godine, ali ništa od toga. Vlasnici u Splitu samo žele lovu i to odmah, ne razumiju mnoge stvari, a neki od njih su i redikuli. Tko se god ističe, mora raditi samo sezonski. A ako radi samo sezonski, mora zaraditi lovu da bi moga preživiti zimu. Dosta je kontroverzno u Splitu, dok se u Zagrebu radi cijelu godinu - poručuje.
Od Mandarića doznajemo i jednu pomalo nevjerojatnu informaciju.
- Gostovao sam na Masterchefu i predstavljao restoran u kojem sam radio. Uz to sam išao po nagradu Chefs choice awards, koju sam dobio kao najbolji kuhar. U Zagrebu sam bio šest dana i to mi je vlasnik odbio od plaće. Ne vidi dalje od svog nosa, a tako su manje više svi u Splitu. Svi bi ovce i novce, a to ne ide. Ja se nadam da će se tu početi ubrzo nešto pokretati, ali zasad odustajem od Splita - jasno će Mandarić.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Upitali smo ga i za komentar ovogodišnjih kandidata.
- Prošle godine su kandidati bili top, a ove godine su još bolji. Svaki segment mog jela su ponovili, kao da rade sa mnom u restoranu. Preimpresivno za amaterske kuhare. Svi koji su ostali u Masterchefu, ako se žele baviti kuharstvom, bistra im je budućnost - optimistično će.
"Kada vidiš odraslog čovika od 50 godina, kako pada na kolina i plače od sriće kada vidi vodu, dođe ti... Neopisiv osjećaj..."
Spomenuli smo da je i veliki humanitarac. Uz već opjevane večere u Londonu, Mario i njegova Matea su dali veliki obol napretku afričkog kontinenta.
- Žena i ja smo odlučili donirati jedan bunar jer smo vidjeli da djeca u Ugandi umiru zbog nepitke i šporke vode. To je apsurd jer Uganda leži na vodi jer je tamo Victorijino jezero, koje je drugo najveće na svijetu. Dobili smo neke neočekivane pare i odlučili smo uložiti u donaciju bunara. Tada je jedan bunar koštao oko 5.500 eura i mi smo napravili tri večere u Splitu i Zagrebu. Skupili smo pare za još jedan bunar i otišli smo u Ugandu. Trebali smo ostati 20 dana, a na kraju smo ostali tri mjeseca. Kada smo vidjeli koliko se tu ukrade para, gdje ode tih 5.500 eura, ostali smo i uveli reda. Uspili smo spustit cijenu bunara na 1.800 eura. Sada su to najjeftiniji bunari na cijelom afričkom kontinentu - s ponosom će nam.
Dosad su napravili 49 bunara.
- Ljudi nam se javljaju, a cilj je raditi 100 bunara godišnje. Kada vidiš odraslog čovika od 50 godina, kako pada na kolina i plače od sriće kada vidi vodu, dođe ti... Neopisiv osjećaj... - govori nam.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
"Svi smo jedan do drugoga i definitivno se isplati doći"
Uza sve to, uspio je upisati i pilotsku školu.
- Mogu ti reći da mi stvarno dobro ide. Nekidan sam provozao ženu u avionu prvi put. Iznajmili smo avion u Puli i napravili đir. Na to sam stvarno ponosan. Sigurno neću raditi komercijalno za aviokompanije, ali imati neki svoj aviončić za koju godinu, zašto ne - govori nam svoje planove.
Na kraju je uputio poruku svima koji dolaze na zagrebački Advent.
- Pozivam sve da dođu u Zagreb, ne samo na moje kućice, nego na sve. Impresivna je ponuda, pogotovo na "Fuliranju". Uz mene su tu Pažanin, Janković, Nikolić... Svi smo jedan do drugoga i definitivno se isplati doći - zaključio je Mario Mandarić.
