Siniša Jalić (52) nogometni je trener posljednjih 30 godina. Radi i kao profesor tjelesnog odgoja jer je diplomirani kineziolog, ali nogomet je strast koja u njemu već dugo živi. Bio je trener u Hajduku skoro 17 godina, što omladinska škola što prva momčad, vodio je juniore Hajduka, trenirao mlađe uzraste u reprezentaciji. Trenerski posao radio je i u Solinu, Dugopolju, Mosoru, Cibaliji, Junaku, Zadru, Slogi iz Mravinaca. Od siječnja prošle godine trener je GOŠK-a iz Kaštel Gomilice. Vratio ih je iz četvrte u treću ligu. Vraćao je također u viši rang natjecanja Junaka iz Sinja, Zadra iz druge u prvu ligu. Trener za povratak u viši rang. Tako ga zovu. Kao trener već tri desetljeća sigurno zna dobro komentirati svjetsko prvenstvo i naše pobjede, te nadolazeći susret protiv Brazila.
Najprije, kako ste vidjeli našu igru jučer protiv Japana?
- Bila je očegledno za primjetiti da smo odlučili promjenili ideju i taktiku protiv Japana koji su brzi, sposobni, taktički disciplinirani. Išli smo iz zadnje linije s dugim loptama prema naprijed, s tim da nismo baš ekstra dobro taj dugi balun i hvatali. Dakle, ne kratki pas, nego duge lopte. To je dobro funkcioniralo prvih pola sata kada smo i dominirali. A onda smo zadnjih 15 minuta rvog dijela krenuli igrajući kratki pas, pa su nam napadali balun po trojica, uzimali su nam loptu, okrećali strane, stvarali prekide, bili opasni u kontri i zabili gol. Ubacivanja sa strane su išli iza leđa naše obrane i tu su bili opasni.
U drugom smo se poluvremenu digli visoko i napravili pritisak na vezne igrača Japana i došli do dominacije i više naših ubacivanja sa strane. Rezultat je Perišićev pogodak glavom. Gvardiol i Lovren, te Juranović su tada dobro odigrali, nisu pustili slobodan prostor, dobro su zatvarali, bili smo opasniji. E, onda smo se umorili, pa smo morali mijenjati. Tu je Dalić pokazao hrabrost jer je mjenjao Modrića, Kovačića, Perišića. Naše glavne igrače. Malo bi to izbornika napravilo baš na Svjetskom prvenstvu.
"Marko Livaja nikad nije dilema"
Mnogi su se našli pozvani komentirati kako je Livaja pucao penal poslije produžetaka?
- Kad se školski priča o penalu treba izabrati stranu, jako opaliti i ako pogodiš to je neobranjivo. Marko Livaja je u Hajduku pod tolikim pritiskom da nosi puno toga na svojim leđima, pa onda toga imao je osobnu tragediju, i cijeli pritisak koji ga prati... Ja mu se divim kako je sve izdržao, na koncu i postigao gol za preokret protiv Kanade. Mislim da taj penal, on je dao svoje i on je igrač Hajduka koji je na SP zabio gol. Zadnja dva, tri mjeseca kako je izdržao, to je fantastično. Hajduk bi imao puno manje bodova da nema Livaje. Uvijek daje sve od sebe. Svaka mu čast, meni on uopće nije sporan, kao ni njegov penal. Marko Livaja nikad nije dilema. On tako puca penale i zabija. Velik je to pritisak.
Brazil kao novi izazov, prilika za polufinale. Kako ga pobijediti?
- Vodilja bi trebala biti Švicarska. To je jako dobro radila. Izdržati što duže da se ne razigraju, da ne zabiju. Da uđu u neku nervozu i to da bude naša prilika. Mi kroz grupu nismo mogli odmarati naše veznjake, ili Perišića, ili Joška. Jer nam je svaka sljedeća utakmica ključna. Brazil ne radi pritisak kao Japan, ali dozvoljava više odigravanja. Veznjaci bi ih trebali umiriti i ne dozvoliti tranziciju Rafinhe, Naymara, dakle zatvoriti dubinu koliko se može. Igrati na duge lopte nema smisla. Utakmica protiv Brazila bi po meni bila povratak na staru taktiku, pokušati zadržati posjed što duže. To neće biti lako jer Brazil ne vrši toliki pritisak na loptu.
Borna Barišić je nastupio umjesto Sose, jeli po Vama zadovoljio?
- Poginuo je terenu, a zadnjih mjesec dana nije imao utakmicu. Ostavio je dušu i srce na terenu. Sosa će po meni sigurno igrat u prvih 11 protiv Brazila. Juranović je standardno dobar, možda prvih pola sata protiv Kanade nije bio na svojoj razini, ali nemamo bolje riješenje. Ako me pitate za Barišića - palac gore, zaključio je Jalić.