Na njegovim leđima je samo 31 godina, a iza njega ogroman teret s kojim se ovaj hrabri lav nosio. Njegova priča, iako se na prvu čini tužna, zapravo je postala inspiracija mnogima.
Teškom dijagnozom, ali snažnim duhom i pozitivnom energijom arhitekt i marketinški stručnjak Marko Babić, opisujući svoju borbu sa sarkomom kroz Instagram postove skupio je skoro 30 tisuća sljedbenika. Upravo je svojim optimizmom u ovoj teškoj situaciji i humorističnim stavom privukao pažnju Hrvata.
Snagu za svaki korak u ovoj borbi ili kako Marko voli zapravo reći, igri, pronalazio je u ljubavi prema svoje dvije kćerkice i životnoj partnerici Tini te brojnim porukama podrške. Zahvaljujući svemu navedenom, 'podstanar' sarkom se iselio iz Markovog doma.
Svoju borbu je opisao u emotivnoj knjizi "Putovanje zvano igra". Više o knjizi, teškoj borbi, svojoj volji za životom te kako pliva u inflencerskim vodama, ispričao nam je Marko u intervjuu koji donosimo u nastavku.
Tvoja priča je veoma inspirativna i vjerujemo da je "mnoge spasila". Kako si se odlučio ogoliti javnosti?
Kao i većina dobrih stvari u životu, to se dogodilo prilično spontano. Ključan trenutak za moje „ogoljenje“ dogodio se u prvim danima nakon dijagnoze. Shvatio sam da mi najviše odgovara biti potpuno transparentan prema sebi i prema svojim ljudima. Vidio sam da iz razgovora u kojima ništa ne krijem, dobivam daleko najviše.
Nisam ništa htio kriti pod tepih jer sam znao da bi moglo izaći baš u trenu kad je kuća puna gostiju.
Jednako tako, kada sam objavio svoju priču na instagramu, od ljudi koje niti ne poznajem dobio sam toliko podrške i fenomenalne energije da sam znao da želim nastaviti otvoreno pričati o svemu što mi se događa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nakon otkrivanja bolesti, tvoj život se značajno promijenio. Kako si te promjene prihvatio i kako su utjecale na tvoje bližnje?
Ja sam bolest i sve što ona nosi prihvatio jako brzo. U principu na početku se sve događalo iznimno brzo i nisam niti imao previše vremena za razmišljanje o novostima koje mi život stavlja na stol.
Manjak vremena i dinamika događanja u ovom su slučaju znatno olakšale proces prihvaćanja, a i nekako sam intuitivno osjetio da me čeka puno toga i da će sve biti lakše ako odmah prigrlim izazove.
Mojim bližnjima sigurno je bilo puno teže nego meni. Nogometnim riječnikom rečeno, lakše je biti na terenu i imati priliku utjecati na ishod utakmice, nego na tribini gristi nokte i nadati se najboljem.
Zasigurno je u cijelom procesu bilo uspona i padova. Gdje si pronalazio snagu volje i optimizam?
Bilo je naravno svega. Brzo sam primjetio da iz teških trenutaka učim daleko više nego iz lakih dana. Zato sam im se na neki čudan način čak i pomalo veselio. Naravno, kada bi došao pad, nije bilo ni malo jednostavno vratiti se u pozitivan način razmišljanja.
Čini mi se da je ključna stvar bila osvijestiti da sam u lošoj fazi i odlučiti da želim izaći iz nje. Onda bih se svim silama trudio pronaći neku sitnicu koja će okrenuti špil u moju korist. Kada bih u tome uspio, znao sam da sam na dobrom putu.
Kakvo je trenutno tvoje zdravstveno stanje. Kako se psihički nosiš s očekivanjima?
Moje trenutno zdravstveno stanje je odlično. U mom tijelu nema znakova tumorske aktivnosti, što je najbolja moguća vijest. Zadnjih nekoliko tjedana imao sam neke uobičajenije probleme poput respiratornih smetnji, uklještenog živca i slično, ali i to je sada iza mene. Bilo mi je naporno dok je trajalo, ali sada s odmakom, na neki je način lijepo imati takve „svakodnevne“ bolesti.
S očekivanjima imam neobičnu romansu. Ja sam po prirodi optimist i sanjar. Tako da ne bježim od toga da mi je glava često u oblacima. S druge strane, naučio sam odvojiti vlastita očekivanja od onoga što donosi epilog neke situacije. Možda je najbolje objasniti to kroz metaforu. Ja se uvijek nadam da će moj travnjak biti najzeleniji. Ponekad to ne bude tako i vidim da je travnjak susjeda puno ljepši od moga. Tada pronađem način da vjerujem da je moj prorijeđeni žučkasti baš ono što mi u životu treba.
Mi često mislimo da znamo što nam u životu treba, a zapravo rijetko kada imamo ispravnu viziju svijeta.
Kada sam to shvatio, očekivanja su postala samo jedan od alata na ovom putovanju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ne skrivaš ljubav prema svojoj Tini. je li bilo teško osvojiti jednu temperamentnu Dalmatinku? Koja je vaša ljubavna priča?
Da ju je bilo lako osvojiti, ne bih se tako čvrsto držao u prvim godinama veze kada je tvrdi dalmatinski karakter puhao po 220 na sat. Naša ljubav započela je na hodnicima Arhitektonskog fakulteta.
Nesreća je bila što nije počela istovremeno. Moja je naime krenula skoro dvije godine prije njene, ali nekako smo se na kraju našli.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U svojoj borbi s bolešću transparentan si i na Instagramu. Koliko ti je to pomoglo ili odmoglo?
Transparentnost i iskrenost kao i većina drugih stvari u životu pitanje su navike. Kada se navikneš na nešto, onda ti to dolazi prirodno i bez puno truda. Da bi se navikao moraš aktivno raditi na tome da neku misao pretvoriš u naviku. Transparentnost na Instagramu često mi je olakšala biti transparentan i prepoznati neke situacije kada sam sam sa sobom.
Naravno kao i svaka medalja i ova ima dvije strane. Ponekad mi jednostavno nije bilo do kontakta s virtualnim svijetom. U tim trenutcima bih se jednsotavno isključio, ne bih objaljivao, ne bih odgovarao na poruke i slično. Prihvatio sam da nije svaki dan i tjedan jednak i zato mi je bilo jednostavnije distancirati se kada sam za tim imao potrebu.
Namjeravaš li ostati u influencerskim vodama. Koliko je zahtjevno i kakav je život jednog influencera?
Za mene influencerstvo ima puno različitih slojeva. Moći utjecati na ljude, čitati njihove poruke kako se danas lakše nose sa izazovima jer su primjerice pročitali moju knjigu, nešto je najljepše na svijetu. U tome neizmjerno uživam i to smatram jednim velikim maksimumom koji sam izvukao iz ove situacije. Ako pričamo o komercijalnom aspektu, ja iskreno uživam i u tome. Ja sam po prirodi kreativac i odgovara mi imati kreativni ventil.
U sebi nosim neku čudnu boju perfekcionizma tako da se trudim uvijek isporučiti sadržaj koji smatram kvalitetnim. Imam sreću da radim s brendovima koji mi vjeruju i ne rade pritisak oko toga da nešto mora ići baš danas. Naravno, rokovi su tu da se poštuju, ali istovremeno treba znati poštivati kreativni proces.
Zadnji sloj influencanja je i popunjavanje kućnog budžeta. Izuzetno sam sretan da kroz nešto što smatram hobijem mogu i zaraditi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Možeš li nam više reći o svojoj knjizi "Putovanje zvano igra"?
Knjiga prati priču od prvog trenutka kada sam tokom šetnje sa tada dvoipogodišnjom kćeri Tonkom dobio poziv i saznao da u meni stanuje sarkom pa sve do transplantacije matičnih stanica koju sam prošao godinu dana nakon toga. Ima tu svega, od teških i emotivnih trenutaka, povrataka u djetinjstvo pa sve to dubokog gledanja u svoju nutrinu da bih pokušao shvatiti kako da Putovanje završi epilogom koji ja želim.
Iako se radi o knjizi s naizgled teškom temom, ja sam joj, kao i svemu ostalom u životu, pristupio izuzetno lagano. Težio sam tome da priče budu obojane humorom, a ne patetikom.
Za sve koje zanima knjiga, ali nisu sigurni je li ovakva tema nešto što žele čitati, na mom webshopu (markobabic.hr) mogu dobiti 3 besplatna poglavlja te vidjeti je li ovo knjiga za njih.
Što si najviše naučio iz ovog svog "Putovanja" što želiš prenijeti i svojoj djeci?
Naučio sam previše stvari da bi stale u jedan odgovor. Ovo putovanje opremilo me nevjerojatno korisnim lekcijama koje će mi zasigurno olakšati godine koje su ispred mene.
Knjigu sam u principu pisao upravo za svoje cure. Da bi one jednoga dana kada odrastu mogle pročitati kako se tata nosio s izazovom koji je život stavio pred njega, a i da mogu shvatiti kako je naš život izgledao u tim trenutcima.
Važno mi je naučiti ih da je svijet mjesto beskonačnih mogućnosti, ali da moraju biti dovoljno hrabre da igraju igru zvanu život i dovoljno marljive i posvećene ideji, jer to je za mene radost života.
Želim da znaju da je na kraju dana jedino važno leći sretan u krevet i da ispred svega drugoga stavljaju odnose i ljude.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što bi poručio svima onima koji se u ovom trenutku bore s nekom teškom bolešću?
Poručio bih im da budu jaki, da ne troše energiju na razmišljanje o stvarima na koje nemaju utjecaj, nego da se fokusiraju na brojne aspekte života koji im mogu uvelike pomoći na putu do ozdravljenja.
Bilo da se radi o prehrani, životnim navikama ili načinu razmišljanja. Svaki pacijent po meni bi trebao prihvatiti činjenicu da nije slučajni prolaznik u potrazi za zdravljem.
Treba preuzeti odgovornost i dati sve od sebe da tijelu damo priliku da se izbori za sebe. Naravno da to nije svaki dan jednako jednostavno, ali baš zato priču treba gledati kroz prizmu fraze dan po dan.
Ovaj mladi i hrabri dečko nas je naučio kako nepredvidivi životni udarci ne moraju biti brod koji tone, baš naprotiv, uz glavno oružje - optimizam, smijeh i ljubav, daleko jači i bolji možemo poletjeti, baš poput Marka.
Hvala Marko, ovakvi ljudi svijet čine ljepšim!
