Vodeće europske selekcije zagrijavale su se za Svjetsko prvenstvo u SAD-u; Hrvatskoj, koja nije imala pravo niti sudjelovati u kvalifikacijama za SP '94., prijateljske utakmice su služile za stjecanje renomea. Prvi ogled protiv jakog suparnika dogodio se 23. ožujka 1994. protiv Španjolske. Bila je to prva gostujuća utakmica od neovisnosti.
Utakmica je u povijest ušla i kao prva koju je s klupe vodio novi izbornik Miroslav Blažević. Naime, pred tu utakmicu on je postavljen na izborničku funkciju, dok je za direktora reprezentacije imenovan Tomislav Ivić. „Zgromit ćemo ih!“ grmio je Ćiro u svom stilu prije utakmice.
Ogled se igrao u Valenciji, na slavnoj Mestalli, koja se tad još zvala Estadio Luis Casanova. U odsustvu Zvonimira Bobana, kapetansku traku nosio je Davor Šuker. Bio je to ujedno i prvi nastup Roberta Prosinečkog za hrvatsku reprezentaciju. Trebalo mu je točno šest minuta da upiše prvi pogodak. Koristeći puno prostora kojeg su mu Španjolci neoprezno ostavili u sredini, došao je na kakvih 18 metara i dao loptu skroz lijevo Šukeru. Šuker je oštro vratio Prosinečkom koji je pucao iz prve i savladao Zubizarretu. Četrdeset tisuća gledatelja zvižducima se obrušilo na svoju reprezentaciju.
U drugom je poluvremenu za Španjolce ponovno bila kobna šesta, ukupno 51. minuta. Jedno neprecizno španjolsko dodavanje presjekao je Ivica Mornar, sjurio se desnom stranom, nabacio u sredinu na 7-8 metara odakle ju je Šuker glavom pospremio u mrežu – 2:0! No, uzbuđenjima tu nije bio kraj – Dražen Ladić je u kaznenom prostoru srušio Beguiristaina i dosuđen je jedanaesterac za domaćina. Beguiristain ga je sam izveo i – promašio. Točnije, obranio je Ladić, koji je cijelu utakmicu branio izvrsno. Ovom pobjedom, makar se radilo o prijateljskom susretu, Hrvatska je prvi put svratila na sebe pažnju ljubitelja nogometa diljem svijeta.
Pet godina kasnije, točnije 5. svibnja 1999., Hrvatskoj je pripala čast da otvori novi stadion u Sevillu – La Cartuju, koja je jedan od stadiona domaćina i ovogodišnjeg EURO-a. Hrvatska je s niti godinu dana starom broncom s Mundijala '98. bila tih godina „tražena roba“ u prijateljskim utakmicama. Počelo je slično kao i 1994. godine – u devetoj minuti jedan udarac Roberta Jarnija obranio je Santiago Cañizares; lopta se odbila na nekih 12-13 metara odakle ju je u mrežu pospremio Šuker. No, do kraja poluvremena Španjolska je izjednačila sjajnim udarcem iz daljine Engonge. Na početku drugog dijela Igor Tudor povlači jednog španjolskog igrača izvan šesnaesterca, ali ovaj pada unutar kaznenog prostora i talijanski arbitar Pierluigi Collina dosuđuje najstrožu kaznu. Kapetan, legendarni igrač Real Madrida, Fernando Hierro pretvara je u španjolsko vodstvo. Nekoliko minuta prije kraja Dani García postavlja konačnih 3:1 za Španjolsku.
Treći međusobni susret Hrvatske i Španjolske odigran je 23. veljače 2000. u Splitu. Na Poljudu je bilo oko deset tisuća ljudi. Naime, Hrvatska je koji mjesec ranije neuspjehom okončala kvalifikacije za EURO 2000. u Nizozemskoj i Belgiji, pa je atmosfera oko reprezentacije bila dosta loša. Po hladnom vremenu, dvije su selekcije odigrale vrlo lošu utakmicu, bez pravih prigoda. Dobar dio utakmice s tribina se čulo skandiranje: „Oooo… Ovo je dosadnoooo!“ Završilo je 0:0.
I četvrti susret bio je prijateljskog karaktera – uoči Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj, Hrvatska i Španjolska susrele su se na neutralnom terenu, u Ženevi. Hrvatska je povela u 13. minuti kad je Pablo Ibañez zatresao vlastitu mrežu. Izjednačio je Mariano Pernía nakon sat vremena igre. Mirisalo je na novi remis, a onda se u drugoj minuti sudačke nadoknade ukazao Fernando Torres i majstorski, zaobišavši dva naša igrača, zabio za pobjedu od 2:1.
Sljedeći ogled, prvi službeni, odigran 18. lipnja 2012. u Gdanjsku na EURO-u 2012., vjerojatno se najviše pamti.
Uoči posljednjeg kola skupine C, Hrvatska i Španjolska imale su po 4 boda, Italija 2, dok posljednja Irska nije imala boda, a samim time ni šansi za plasman u četvrtfinale. Hrvatskoj je trebala pobjeda da bi bila sigurna u prolaz u četvrtfinale; bod bi nam odgovarao samo u slučaju da Italija ne dobije Irsku. Postojala je još jedna opcija – rezultat 2:2 vodio je dalje Španjolsku i Hrvatsku bez obzira s kolikom bi razlikom Italija dobila Irsku, pa su Talijani danima prije zadnjeg kola pozivali i Španjolce i nas da se držimo fair play-a, imajući na pameti EURO 2004. kad su Danska i Švedska u istoj situaciji odigrale međusobno 2:2 i poslale Talijane kući. U tom trenutku Španjolska je bila aktualni prvak svijeta i Europe te za poraz na Europskim prvenstvima nije znala od 2004. godine. No, u zraku se, danima uoči utakmice, osjećalo da bismo ih mogli pobijediti.
U prvom dijelu Furija je, očekivano, dominirala u posjedu, ali bez većih šansi. Ključni trenutak zbio se u 27. minuti kada je Sergio Ramos na rubu, ali unutar šesnaesterca pokupio Mandžukića. Njemački sudac Wolfgang Stark ostao je nijem. U 35. minuti stigla je vijest da Italija vodi protiv Irske, što je značilo da nas 0:0 ne vodi u četvrtfinale nego natrag u Hrvatsku.
Ključni promašaji se u nogometu pamte jednako koliko i važni, presudni pogodci. Uvjeren sam da nema navijača Hrvatske koji tisuću puta pred očima nije prevrtio situaciju kad je, u 59. minuti, Modrić vanjskim felšom poslao loptu na rub peterca gdje je sam k'o duh stajao Ivan Rakitić. Umjesto urlanja „GOOOOOL!“, među navijačima se samo između psovki moglo čuti: „Vidio sam je u golu.“ Zaista, bila je to šansa koja ulazi u kategoriju „teže je promašit nego pogodit“. Lopta je išla direkt u Ikera Casillasa.
Imali su potom i Španjolci neke polušanse, Perišić jedan opasan udarac desetak minuta prije kraja, a onda je u 87. minuti Hrvatska imala udarac iz kuta. Lopta je letjela na par metara od gola, na Vedrana Ćorluku, kojeg je Sergio Busquets judaškim zahvatom srušio na tlo. Wolfgang Stark opet se nije oglasio. Minutu kasnije, naša obrana je ispala, Iniesta je poslužio Jesusa Navasa koji je lako zabio u nebranjen gol za 1:0 i pobjedu Španjolske. Italija je, negdje u to vrijeme, zabila za 2:0 protiv Irske.
Hrvatska je ispala, ali nikad prije i kasnije (ne računajući, dakako, brončanu '98. i srebrnu '18.) reprezentacija nije dočekana s toliko lijepih riječi. „Herojska“, „hrabra“, „s mudima“ bili su izrazi koji su dominirali tiskovinama. Bila je to ujedno i posljednja utakmica koju je za kormilom reprezentacije proveo Slaven Bilić. „Hvala vam svima što ste me trpjeli“, rekao je u kameru HRT-a prije odlaska iz studija. Španjolska je otišla do kraja te obranila titulu europskog prvaka.
Šansa za revanš ukazala se već na sljedećem EURO-u. Opet posljednje kolo grupne faze, samo s razlikom što su i Hrvatska i Španjolska već bile osigurale prolaz u osminu finala. Pogotkom sličnim onom iz 2012., Alvaro Morata je doveo Furiju u vodstvo. Nekoliko minuta potom Rakitić lobom pogađa stativu. Na samom kraju prvog dijela, Nikola Kalinić na asistenciju Perišića petom izjednačuje. Uzbuđenja nije manjkalo ni u drugome dijelu – u 70. minuti dosuđen je jedanaesterac za aktualne prvake Europe, ali Ramosa stiže karma za prekršaj nad Mandžukićem od prije četiri godine i on skida udarac kapetana Španjolske (pošteno govoreći, penal je trebao biti ponovljen jer je Subašić izašao s linije više od dozvoljenog). Nekoliko minuta prije kraja, Perišić zabija za pobjedu Hrvatske i prvo mjesto u skupini. Kasnije su i Hrvatska i Španjolska ispale u osmini finala.
Posljednja sva susreta bila su u sklopu prvog izdanja Lige nacija. Još opijena ruskim srebrom, Hrvatska je u Elcheu naletjela na razigranog domaćina i doživjela najteži poraz u povijesti – (pre)velikih 6:0. Obzirom da je peti gol postignut u 57. minuti, u tim trenutcima bojali smo se i gorega. Dva mjeseca kasnije, u Zagrebu, dvama pogocima Tina Jedvaja (posljednji postignut u 93. minuti), Hrvatska je slavila s 3:2.
Hrvatska je u dosadašnjih osam susreta slavila tri puta – u sva tri postigli smo minimalno dva pogotka, u dvije je naš golman skinuo jedanaesterac. Dakle, recept je jasan: jednog Rebić, jednog Vlašić, Livaković skida penal Morati i – u četvrtfinalu smo!
