Biolog Goran Šafarek je u sklopu istraživanja pučinskih ptica proveo tjedan dana istražujući otok Palagružu. Objavio je i fascinantan video u kojem pokazuje svu raskoš najudaljenijeg hrvatskog arhipelaga.
– Sa mnom su mladi biolozi Ivana Šarić i Sven Kapelj iz BIOM-a, strukovne biološke udruge. Ovdje su u sklopu izrade Akcijskog plana vezanog uz ptice cjevonosnice – kaukala i gregulu – ispričao je Šafarek za Index.
U rujnu im je krenuo i veliki projekt LIFE Artina čiji je cilj identificirati morska područja u južnom dijelu Jadrana, važna za tri vrste morskih ptica (sredozemni galeb, kaukal i gregula), te procijeniti glavne prijetnje koje utječu na njihove populacije i definirati i provoditi aktivnosti koje će ih ublažiti. Osim Udruge BIOM kao voditelja, partneri su Udruga Sunce, Javna ustanova Park prirode Lastovsko otočje te BirdLife Malta. LIFE program je instrument Europske unije za financiranje okolišnih i klimatskih aktivnosti, a od svojeg početka, još od davne 1992. godine, financirao je više od 4600 projekata diljem Europe.
Malo se zna o pticama cjevonosnicama. Njihove kolonije su poznate, no još ne znamo gdje se hrane, kuda se kreću po prostranom Jadranu ili čak po Mediteranu. Da saznamo što više, uputili smo se sredinom srpnja na Palagružu, piše Šafarek.
– Posao nam se odvijao tijekom noći. Kakukali, koje istražujemo, provode cijeli dan na moru tražeći hranu. Vraćaju se u kasnu večer, zapravo dobrano u noć, da bi nahranili ptiće skrivene po gnijezdima u pukotinama stijena. Oko 22 sata iz crnila pučine počeli su dolaziti zvukovi. Približavali su nam se uz “dijabolično” cviljenje kao noćne utvare, duše utopljenika. No to su, dakako, bili samo kaukali. Mogu samo zamisliti kakvu nelagodu i strah su nekoć ove ptice izazivale moreplovcima i prvim stanovnicima.
Osvijetljeni mjesecom i zvijezdama te pomoću čeonih lampi hodamo po vrlo strmim, mrvljivim i opasnim stijenama koje poput zidova utvrde okružuju otok. No upravo ovakva nedostupnost paše neslućenim stanarima otoka – kaukalima. Ove ptice provode na moru skoro cijeli život, no, dakako, gnijezditi se moraju na čvrstom. Kao i galebovi, ne grade gnijezdo na stablu, nego na tlu, odnosno bolje rečeno u tlu. Kaukali traže pukotine u stijenama s mekom zemljom na dnu, što dublje, to bolje, a razlog je, dakako, zaštita od grabežljivaca.