Svjetionik na otoku Mulo nalazi se između Rogoznice i Šibenika. Otok je malen, dužina mu je oko 80 m, a širina čak manja od 50 m.
1873. godine austro-ugarska mornarica sagradila je svjetionik na goloj stijeni. Otok, koji je do tada bio u vlasništvu župe Rogoznica, kupile su pomorske vlasti. U zamjenu za otok, župi je darovan sat, koji je i danas ugrađen u zvonik crkve Blažene Djevice Marije. Kamena dvokatnica nekada je bila namijenjena brojnim svjetioničarskim ekipama. Svjetionik je bio opremljen i liftom kako bi se u slučaju lošeg vremena njihove drvene čamce i čamci ribara koji su se sklonili na otok mogli podići na obalu i zaštititi od razbijanja.
Kasnije je u kući živio samo svjetioničar. Na otoku nikada nije bilo struje. Za potrebe svjetioničarske posade imali su vlastiti spremnik pitke vode. Uz kuću je kamena kula visoka 18m s dvije rasvjete. Jače primarno svjetlo ima domet od 21 nmi, a slabije rezervno 12 nmi.
Bijela svjetlost svjetionika vidljiva je u krugu od 360 stupnjeva. Bljeskalica treperi svakih 5 s. Duljina je blizu 0,5s. Svjetionik je danas automatiziran te se napaja solarnim ćelijama i baterijama. Na otok je moguće sletjeti s manjim brodom i razgledati vanjski dio.
Legenda iz 70-ih godina prošlog stoljeća kruži i o svjetioniku Mulo kojeg mještani nazivaju i Biofanat. Po lošem vremenu tijekom oluje, teretni brod koji je prevozio južno voće na brodu se navodno nasukao na otok. Ogromna količina voća je zbog nesreće završila u moru. Mještani su ga brali s mora, a tržnice u Šibeniku, Rogoznici i Splitu bile su nekoliko mjeseci dobro opskrbljene voćem s broda. Nakon što je svjetioničar napustio svjetionik, zaboravljene su i legende sa svjetionika.
A prekrasne prizore svjetionika u zalazak sunca pogledajte u fotogaleriji.
