Toni Pavić je hercegovački glazbenik koji je unatoč gotovo potpunom gubitku vida, strašću, upornošću i zavidnom talentu izgradio impresivnu karijeru. S emotivnim izvedbama, Toni je postao prepoznatljivo ime na našoj glazbenoj sceni, ostavljajući trag ne samo kao odličan pjevač, već i kao autor pjesama. U razgovoru s Tonijem, saznali smo kako je započeo njegov glazbeni put, koje su ga prepreke oblikovale te što ga motivira da nastavi stvarati i inspirirati ljude svojom glazbom.
Njegova priča počinje još u ranom djetinjstvu, a sve je krenulo s – harmonikom.
„Talent za glazbu sam otkrio u onom vremenu kojeg ni ne pamtim, a počelo je tako što je moj pokojni dida Bože donio dvije harmonike iz Njemačke, koje su više od dvadeset godina stajale i skupljale prašinu, dok ih ja nisam otkrio i zainteresirao se za njih. Jednu malu crvenu harmoniku sam razvlačio po kući i sviruckao, pokušavajući da ponovim ono što čujem na radiju i to mi je polazilo za rukom i moji ukućani su shvatili da to što ja radim ima smisla i poticali me da nastavim. Tako sam s te manje prešao i na veću harmoniku, a u osnovnoj školi sam se zainteresirao za klavir i upisao se u glazbenu školu. Pjevanje je isto tako bilo nešto što me je tako rano zainteresiralo i stvar se razvijala nekako prirodnim tijekom“, kazuje nam Toni na početku.
S trinaest godina ušao je u prvi bend 'Razlika' kao klavijaturist i vokal s kojim je imao i prve nastupe, a zatim kreće pisati pjesme.
„U bendu Razlika ostao sam do kraja srednje škole, a u tih pet godina prošli smo put od svirki na školskim priredbama do kafića, klubova i velikih pozornica, kao što je ona na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, u sklopu F=M festivala. Iza nas ostala je jedna objavljena pjesma "Sada znam" i nikad završen studijski album. Nakon što sam se razišao s bendom, odlučio sam svoju glazbenu priču nastaviti pod svojim imenom i prezimenom i u idućih nekoliko godina surađivao sam s više različitih glazbenika. 2020. godine započinjem suradnju s gitaristom Juricom Krištom, s kojim sam u zadnje četiri godine odsvirao preko tristo svirki i jedan spontani dogovor ispred sportske dvorane u Livnu postao je naša primarna profesija“, priča nam Pavić.
„Godinama sam živio u zabludi da postoje trenutci 'inspiracije'“
Zanimalo nas odakle dolazi inspiracija za pisanjem pjesama, a mladi glazbenik na to pitanje ima jednostavan odgovor.
„Kao i želja za sviranjem i pjevanjem, ideja da pišem svoje pjesme pojavila mi se jako rano, čak već u devetoj godini života. Naravno da su te pjesme bile nešto što sada nije vrijedno spomena, ali sam uporno razvijao taj dar i s 14 godina donio u bend moju prvu "ozbiljnu" pjesmu koju smo snimili, a zove se "Sada znam".
Iako sam godinama živio u zabludi da postoje trenutci "inspiracije" i čekao na njih, shvatio sam da inspiracija može doći jedino radom. Budući da sam više melodijski tip, dosta vremena provodim u svom kućnom studiju svirajući klavijaturu i tako najlakše dođem do novih melodija, a za pisanje tekstova mi je potrebna malo veća koncentracija. Uvijek su intenzivni ljudski odnosi ono što zaokuplja moju pažnju kada su tekstovi u pitanju, tako da u svoje pjesme unosim svoje impresije o vlastitom ili tuđem iskustvu. Napisanih pjesama imam puno, ali objavljeno je njih 12“, kaže nam.
Naš sugovornik smatra kako bi njegove pjesme dobro zvučale u izvedbi nekog od poznatih glazbenika. No, to se zasad nije dogodilo, no upravo ovo je Tonijeva želja za koju se nada da će se ostvariti.
„Odrastao sam na pop-rock školi domaće glazbe, ali mi ni narodna nije ni strana ni mrska. Volim one pjevače koji stvarno znaju odlično pjevati, ali još više volim dobre autore pjesama. Kad bi ih nabrajao, to bi bio urnebes od žanrovskih razlika i vokalnih suprotnosti. Možda bi najbolji primjer bili Tifa i Hari Varešanović. Postoji želja da mnogima napišem pjesmu, vrlo intenzivno radim na tome jer stvarno imam vrlo interesantnih pjesama, koje bi jako dobro zvučale u izvedbi nekog od nama poznatih imena“, otkriva nam Toni.
Tijekom nastupa, ovaj glazbenik pažljivo osluškuje puls publike, prilagođavajući repertoar njihovim željama i raspoloženju, a otkrio nam je gdje 'leži' ključ uspješnosti.
„Imamo neki okvir repertoara kojeg izvodimo, međutim vrlo je važno da na svirkama koje su još uvijek na razini upoznavanja s publikom i stjecanja iste, postoji širok odabir pjesama i žanrova koje možemo ubaciti. Zapravo je ta povratna informacija publike jedino bitno u cijeloj priči i ljudima je prilagođeno sve. S već prilično dugim stažom nastupa uživo čini mi se da smo naučili prepoznavati što je to što ljudima paše i tome se uvijek prilagodimo. S veseljem ispunimo želje ljudi, ali uvijek iskoristim priliku i izvesti svoje pjesme zbog kojih sve ovo i radim i jako mi je stalo do toga da ih ljudi čuju“, smatra Toni.
„U Splitu se bilo teško probiti“
I sami smo se uvjerili kako su publiku u splitskom Lena S baru oduševili. Stoga nas je zanimalo ima li posebnu vezu sa splitskom publikom, iako nastupa diljem BiH i Hrvatske.
„Split je grad koji je dugo nama bio izazov kojeg nismo mogli ispuniti, međutim ove godine desio se bum, a to me posebno veseli. U 2024. najveći broj nastupa bio je upravo u Splitu i okolici Splita, zahvaljujući tome stekli smo brojna poznanstva, a neka se već sad pretvaraju u prijateljstva. Zaista mi je velika sreća da je Split tako dobro prihvatio ono što radim i to govorim bez trunke želje za "uvlačenjem", jer znam koliko je teško ući u tu tvrđavu“, iskreno će hercegovački glazbenik.
Toni dolazi iz okolice Livna u Bosni i Hercegovini, a nakon srednjoškolskog obrazovanja u Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ u Zagrebu, upisao je Fakultet političkih znanosti, smjera politologije. Znači li to da osim u glazbenim vodama želi zaplivati i u političkim?
„Nisam taj! Politologiju sam upisao iz želje da naučim i shvatim teoriju i svrhu iste. Ambicije za aktivno sudjelovanje u politici nikad nisam imao i ne vjerujem da će se to promijeniti. S druge strane, taj fakultet mi je donio znanje i vještine koje su mi korisne i u drugim sferama života, a i ideja da studiram upravo politologiju došla je iz želje da imam još neku alternativu u životu, ako glazba ne profunkcionira. Međutim zahvaljujući dragom Bogu, desilo se baš kako sam htio i ne bih rado iz ovih cipela“, kazuje nam Toni, a potom na izdvaja neke od nastupa koji su mu posebno ostali u sjećanju.
Nastupao na dočeku Zlatka Dalića 2018.godine
„Budući da smo svirali jako puno privatnih događaja, pamtim brojne emotivne trenutke kao što su rođenja djece, ispraćaj u vojnu misiju, ređenje novaka, trideset godina svećeničke službe, stoti rođendan, brojne proslave firmi kojima smo svirali kad su imali petero zaposlenih, pa sve do njihovog rasta na tržištu, ali najveći nastup za mene bio je onaj u Livnu, na dočeku Zlatka Dalića 2018. godine. To je za mene i sad nešto što je u onoj kategoriji "ma to sam sanjao", taj veličanstveni događaj, cijela atmosfera i 60 tisuća ljudi u publici u mom rodnom gradu jednostavno su za mene nešto jedinstveno“, priča nam.
Kroz cijeli njegov glazbeni put vodila ga je ljubav, a upravo to Toni želi prenijeti publici.
„Volio bih kad bi ljudi osjetili tu iskrenu ljubav prema muzici, koju toliko volim da joj želim dati samo lijepe stvari. Ja još uvijek vjerujem u to da kvaliteta uvijek nađe put, zato se i trudim dati što više i što bolje, a sve drugo će doći ako treba, a ako ne treba nije ni važno. Volio bih naučiti one koji to ne znaju da se muzika ne mjeri brojkama, pregledima, zarađenim parama i sličnim budalaštinama, već time koliko ljubavi ima u njoj i koliko ona može donijeti iste“, navodi Pavić.
Smatra da hrvatska glazbena scena, više nije nešto što se može svesti pod zajednički nazivnik, a ima i savjet za mlade glazbenike.
„Samo je jedan original“
Mi živimo u vremenu kad imamo za svakog po nešto, raštrkano puno sadržaja na malom tržištu, pa je se tu teško bilo kome nametnuti. Mislim da je vrijeme u kojem živimo prijelazni period iz diskografije kakvu smo poznavali u nešto što se tek treba definirati, kako zakonom, tako i tržištem, pa ćemo možda za koju godinu znati točnije što je i kakva je hrvatska glazbena scena.
Svima koji se namjeravaju ili se već bave glazbom mogu samo savjetovati da budu svoji i da inzistiraju na svojoj originalnosti, mislim da bi mi svi trebali više raditi na autorskim pjesmama, jer se polako uljuljamo u sviranje i snimanje covera, a samo je jedan original“, poručuje Toni.
Livanjski glazbenik s puno entuzijazma govori nam o svojim budućim planovima.
„Upravo na tragu prošlog odgovora. Želja mi je da što više sviram svoje autorske pjesme. Ove godine potpisao sam ugovor s diskografskom kućom Hit records, koja mi je omogućila puno bolje mehanizme da snimam i prezentiram svoju muziku, tako da se nadam da ću snimati češće i sve više svojih pjesama ubacivati na svoj repertoar. Isto tako, već sad dogovaramo nove nastupe za 2025., kalendar se polako puni i to me beskrajno veseli. I kao i svi drugi, nadam se sreći sebi dragih ljudi i čekam što će život novo donijeti“, zaključuje na kraju našeg razgovora Toni Pavić.
