Jedan od najiskusnijih hrvatskih turističkih stručnjaka Veljko Ostojić, nekadašnji IDS-ov ministar turizma i današnji direktor Hrvatske udruge turizma (HUT), krovne organizacije hotelskih kuća i ugostiteljskih tvrtki, analizirao je za Index proteklu turističku sezonu i posljedice koje je donio novi val apartmanizacije Jadrana.
Ostojić kaže da sezonom možemo biti zadovoljni, ali ne dijeli oduševljenje koje se čuje u političkim krugovima.
Indexov sugovornik upozorava na nekoliko problema s kojima se susreće turistička privreda - na desetke tisuća novih apartmana koji rade dva mjeseca godišnje - te tvrdi da oni uzrokuju manju potrošnju gostiju nego što bi se mogla očekivati.
Turistička sezona i posezona su na izmaku. Neki ovu sezonu ocjenjuju "osrednjom", poput iskusnog turističkog poduzetnika Borisa Žgombe, drugi odličnom, kako tvrde u Ministarstvu turizma. Kako je Vi ocjenjujete?
Moja je ocjena da turistička godina protječe u skladu s očekivanjima i procjenama stanja na konkurentskom mediteranskom tržištu te gospodarske situacije na emitivnim tržištima. Ona nije bila jednostavna, no možemo je smatrati uspješnom i biti zadovoljni.
Tko je bolje prošao, hoteli ili apartmani?
U organiziranom smještaju - hoteli, turistička naselja i kampovi - imali smo odličnu predsezonu, jako dobru glavnu sezonu, a sada ostvarujemo i vrlo dobru posezonu. U ostalim oblicima smještaja, obiteljskom i nekomercijalnom, imali smo povremene izazove s popunjenosti, no to je prije svega odraz snažnog povećanja kapaciteta u tim tipovima smještaja.
Je li došlo do pretjerane apartmanizacije?
Držim da hitno moramo preispitati postojeći model koji potiče izgradnju nekretnina za potrebe kratkoročnog turističkog najma koje se najčešće registriraju kao obiteljski smještaj, a nalaze se u uskom obalnom pojasu, popunjene su 60-ak dana godišnje te ne pridonose značajno razvitku lokalnih zajednica. Za ilustraciju dinamike te gradnje najbolji je podatak da je samo lani na tržište stavljeno 60.000 novih kreveta u takvom obliku nekretnina.
To je ekvivalentno 120 hotela poput Ambasadora u Opatiji ili Olympia u Vodicama. Utjecaj na gospodarstvo koji bi donijelo otvaranje toliko hotela bi bio ogroman s obzirom na to da hoteli generiraju veću prosječnu potrošnju, uz značajno manje opterećenje prirodnih resursa i infrastrukture.
Hotela je, dakle, premalo?
Još jedan važan podatak je da danas hoteli čine tek oko 9.5 posto ukupnog turističkog smještaja, a taj udio se s godinama dodatno smanjuje. To predstavlja najlošiju strukturu smještaja na Mediteranu i jedan je od ključnih razloga zašto imamo malu prosječnu dnevnu potrošnju po gostu, svega okvirno 100 eura. U Italiji i Španjolskoj je ta potrošnja oko 300 eura, a u Francuskoj oko 400 eura. Nastavak provođenja takvog razvojnog modela znači rapidan pad atraktivnosti hrvatskog turizma u srednjem roku. Taj model iscrpljuje naše vrijednosti i prirodno bogatstvo za male novce, što je suprotno našim željama i planovima.
Nisu li previsoke cijene odbile turiste? Ne izgleda dobro kad se Nijemci i/li Austrijanci žale da je preskupo.
Iako je dojam gosta iznimno bitan, cijene su egzaktna kategorija. U HUT-u smo proveli istraživanje uspoređujući cijene smještaja u hotelima, turističkim naseljima i kampovima u špici sezone u popularnim odredištima u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Rezultati istraživanja su pokazali da Hrvatska nije najskuplja ni najjeftinija destinacija u nijednom od smještaja, što potvrđuje našu konkurentnost u pogledu cijena smještaja. Uostalom, zašto bi Hrvatska trebala biti najjeftinija i takmičiti se isključivo cijenama?
Kako su bili popunjeni najskuplji oblici smještaja?
Paralelno s ovim, analizirajući popunjenost u hotelima i kampovima u samoj špici sezone kada su cijene najviše, 12. kolovoza, uočili smo da su najskuplji objekti, s četiri i pet zvjezdica, imali najveću popunjenost. Problem s punjenjem su imali objekti niže kategorije unatoč nižim cijenama. Dakle, cijena sama po sebi, bez da je se usporedi s kvalitetom, ne govori puno.
Više pročitajte na OVOJ poveznici.