Gospodin? Zna se što ta riječ znači. Bila sam u društvu mnogih koji su za sebe mislili da su „gospoda“, bila su im puna usta dok su hvalili sami sebe. O, tako predivni, prekrasni, puni dobrih djela. Oprezna sam kad ljudi sebe hvale. Odmah mi se upali alarm, i to zvučno i na sve moguće načine. Zašto bi netko sebe hvalio? Nema mi tu logike. Neka me hvale djela, ona su najmjerodavnija. Čim se netko s nečim hvali, to je mentalna sirotinja. Hvalite me usta moja, jer tuđa neće.
Zašto bih se hvalila dobrim djelima? Napravim ih zato jer želim, jer sam takva, a ne zato da bih osjećala nadmoć nad nekim. Ako nekome pomažete da bi se hvalili, radije nemojte pomagati. To je humanije. Onda, dok slušaš sve te hvalospjeve, upitaš se da li pred tobom stoji gospodin, ili samo narcisoidna osoba? Ovo drugo je sigurno. Nema tu greške. Jedno je kad se nešto spomene, a drugo je kad su riječi pune djela, a u stvarnosti ih nema nigdje na vidiku. Susretala sam se sa raznim profilima ljudi. Jedno je ipak sigurno, gospodin nikada neće dozvoliti da se u njegovom društvu osjetite nelagodno, posramljeno ili manje vrijedno. A znala sam se i tako osjećati, i to bezbroj puta. Čim dođem u situaciju da mi je nelagodno, ne zbog mene i mojih postupaka, nego zbog postupaka drugih ljudi, napuštaš tu gospodu. Ja nisam sebe našla na putu da bih se tako osjećala.
"Naslušala sam se lovačkih priča"
Nikad ne bih dozvolila da nekog ponizim, da bih sebe lažno uzdigla. Nikad ne bih izišla, a da nemam za platit večeru, piće, ili bilo što. Nikad sebe ne bih dovela u situaciju da sa strepnjom razmišljam hoće li ta druga osoba posegnuti za novčanikom? Ako nemam, stojim doma. To isto sam govorila i svojoj djeci. Ne želim nikome biti dužna ni za šta. Lijep je to osjećaj. Naslušala sam se ja lovačkih priča. Bogate riječi, siromašna djela. Dragi moji, tko god da je doveo drugu osobu da se osjeća jadno, nije ništa drugo nego iskompleksirana budaletina.
Veliki ljudi, ostvareni ljudi, ne pričaju, oni pokažu. Oni nemaju tu potrebu da nekog ponize da bi bili veliki u svojim očima. Oni su veliki u svojoj jednostavnosti. Oni oko sebe šire toplinu. Bilo je situacija da sam u nečijem društvu imala dojam kao da sam na rendgenu. Sve je matematika, sve se svodi na to koliko će netko od tebe imati koristi. Ako sam išta naučila, naučila sam da znam kad sam dobra, a kad ta dobrota dolazi do granice od koje sam budala. Tu granicu neću prijeći. Nisam škrta, te se osobine ježim. A nisam ni glupa. Volim pustiti ljude da vidim dokle su kadri ići. Volim taj osjećaj, kad sve znaš, sve je tako jasno, a druga te osoba smatra maloumnom. Misli da su njegove laži pale na plodno tlo.
Ego
Većina gospode koju sam upoznala, ne znaju ni osnove bon tona. Ne znaju se ponašati prema ženi, jer zbog svojeg ega, i svojeg samoljublja, zbog visine na koju su sebe postavili, to i ne mogu. Njima je sve dozvoljeno, jer bi meni trebala biti čast što sam u njihovom društvu. Pa da, volim takve počastiti svojim odlaskom. Bila mi je čast dobiti neke lekcije u životu, bila mi je čast što su mi neka gospoda pokazala kakva nikada ne trebam biti. Onaj tko je rekao da od dobrih ljudi možemo naučiti puno, a od loših još i više, imao je potpuno pravo.
Uvijek se ponašajte prema ženi onako kako bi voljeli da se netko ponaša prema vašoj majci, sestri, kćeri… To je formula koja garantira da pred sobom imate gospodina. Ne postoje veliki i mali ljudi, važni i nevažni, postoje samo dobri i loši. Mislim da neki to nisu, niti će ikada naučiti.
