Nagrađivani mladi harmonikaš Mirko Škarica 19. i 20.4. u Multimedijalnom kulturnom centru Split predstavit će svoj multimedijalni projekt „The Stranger Within“. Nakon nacionalnog kazališta, Splitskog ljeta i inozemnih izvedbi Škarica u novom ruhu priprema glazbeno-scensku poslasticu za ljubitelje harmonike, klasične glazbe, ali i psihologije i filozofije. Uoči novih nastupa razgovarali smo s ovim perspektivnim glazbenikom.
Kako je došlo do pokretanja projekta The Stranger Within?
- Projekt „The Stranger Within“ nastao je kao spoj mojih interesa jer sam već od srednje škole pokazivao iznimno zanimanje za psihologiju i filozofiju. Moje se istraživanje o tim temama nastavilo tijekom studiranja na Glazbenoj akademiji. Na trećoj godini fakulteta u Bratislavi krenuo sam razmišljati o multimedijskom projektu koji bi na neki način privukao mlađu publiku i učinio klasične koncerte zanimljivijima. Ideja mi je bila spojiti vizualnu umjetnost, animaciju i ples u multimedijski projekt jer su gledajući generalno klasični koncerti ili recitali mali galerijski koncerti. Slabo su posjećeni. Ideja je bila zadržati umjetnički integritet, napraviti nešto kvalitetno, a opet primamljivije i zanimljivije mlađoj publici koja nema običaj ići u kazalište i na koncerte klasične glazbe. Na kraju se pokazalo da smo uspjeli privući mlađu publiku. Prvotna je ideja bila multimedijski projekt, a kada sam razmišljao koja bi to bila priča, budući da sam u tom periodu bio jako uključen u psihološke i filozofske teme koje se obrađuju u projektu, organski je proizišla ta priča koja se dramaturški postupno oblikovala i tako je nastao „The Stranger Within“. Naslov se odnosi na arhetip sjene Carla Gustava Junga, na ljudsku sposobnost za najmračnija djela. Neka današnja događanja primjeri su što se događa u društvu i pokazuju što je čovjek u domeni zla sposoban učiniti. Mnogi genijalci kao Carl Jung, Hannah Arendt, Solženjicin ili čak Dostojevski vidjeli su kapacitet ili mračnu mogućnost u svim ljudima. Projekt ne govori isključivo o tome, već upućuje na viziju dobra, svijesti o postojanju mraka, a isto tako kako možemo spriječiti, odnosno obuzdati taj mrak.
Jeste li u začecima projekta doživjeli skepsu zbog nekog njegova dijela, primjerice harmonike kao klasičnog instrumenta koji je mnogo više od stereotipa feštarskog instrumenta?
- Istina je da je harmonika podcijenjen instrument i mali ju je broj ljudi imao priliku čuti u klasičnom izdanju. To je prirodan proces koji svaki instrument mora proći, pa tako i harmonika koja je jako mlad instrument na kojem se svira klasična glazba. Nema ni dugu povijest, 70-ak godina je vrlo malo u usporedbi, primjerice, s violinom ili sličnim instrumentima koji imaju jako dugu tradiciju. Nije ni čudno da su sve mogućnosti harmonike mnogima nepoznanica i to je dodatni motiv da se ovakvi projekti rade i izvode jer promoviraju instrument koji je zaista moćan. Oni koji su ga imali priliku čuti u takvom izdanju, posebice mladi kompozitori, ostali su zapanjeni mogućnostima instrumenta koje su neusporedive s drugima. Harmonike su maltene orgulje u malom, samo s još više dodatnih tehnika koje čak ni na orguljama nisu izvedive. To je jako primamljivo kompozitorima i sve je više modernih kompozicija koje su baš zato pisane za harmoniku, jer daje slobodu skladateljima napisati ono što malo koji instrument može odsvirati.
Koji su vaši suradnici na ovom projektu?
- „The Stranger Within“ ne bi bio moguć bez ključnih ljudi koji su odigrali veliku ulogu u samome projektu. Sve je krenulo s kompozitorom Predragom Radisavljevićem koji je odgovoran za genijalnu glazbu koja je velik dio projekta i za orkestraciju drugih komada skladatelja koje koristimo, kao što su Victor Vlasov i Václav Trojan. Karla Leko moja je dugogodišnja prijateljica koja je u početku bila u ulozi savjetnice i dramaturginje kako bi mi pomogla dramaturški oblikovati moje misli i početnu ideju priče. Eduardo Rosa je ilustrator, a ujedno je prijatelj kojeg poznajem iz Londona i bavi se umjetničkim i grafičkim dizajnom te animacijom. Kasnije nam se priključila Jelena Prljević koja je tu animaciju oživjela. Tijana Grumić potpisuje scenarij, Magdalena Mrčela naraciju, glumac Donat Zeko interpretira hrvatsku verziju animacije, a asistentica je scenskog pokreta Slavena Verić. Ja sam autor i izvršni producent.
The Stranger Within nastupao je na različitim pozornicama - od dasaka nacionalnih kazališta preko otvorene (kišom okupane) pozornice na Meštrovićevu Kaštilcu, a sad dolazite u Multimedijalni kulturni centar. Što će novi prostor donijeti ovom projektu?
- Projekt je imao priliku gostovati u HNK-u u Splitu, što je bilo predivno iskustvo, velika čast, zadovoljstvo i izvrsna promocija instrumenta. Smatram da je potrebno više takvih projekata koji će pomladiti i privući publiku za slušanje ozbiljne umjetnosti. Nakon toga imali smo izvedbu na 68. Splitskom ljetu u Meštrovićevu kaštilcu, padala je kiša i bilo je stresno iskustvo, ali nagrada je publika koja je pokazala ogromnu podršku ostavši na kiši zajedno s nama, a reakcije su bile predivne. Potom smo gostovali u inozemstvu u suradnji s Gradskim komornim orkestrom Šlezinger koji je ujedno bio i gostujući orkestar na Splitskom ljetu. Iz toga se izrodila nova izvrsna suradnja na Đačkom trgu u Kragujevcu u skladu s pričom o kojoj mi sviramo, govorimo i interpretiramo te anomalije na koje upozoravamo. Nadolazeće dvije izvedbe u Domu mladih čine nam veliko zadovoljstvo jer smatramo da je Dom mladih dugo inkubator alternativne umjetnosti i mlađe scene. Možda je podcijenjen, ali prostor je s jako puno potencijala i namijenjen je multimedijskim projektima, nadam se da će zaživjeti u boljem ruhu.
Kako teku pripreme i probe s obzirom na to da ste od prošlog puta, osim što ste idejni začetnik projekta, producent i solist na harmonici, krenuli u lov na svoju drugu diplomu i postali i student psihologije na FFST-u? Stižete li sve?
- Moram priznati da je velik zalogaj sve pohvatati. Zadovoljan sam i fakultetom koji je plod mojih interesa spojen u projekt. Mislim da tako najiskrenije mogu stati iza umjetnosti jer ništa u njoj nije nepoznato i tuđe, već zaista moje. „The Stranger Within“ duboko osjećam u svakom pogledu, i kao izvođač i kao autor priče koja rezonira sa mnom. Davno sam si obećao da ću upisati psihologiju, a taj je fakultet prije tri godine otvorio svoja vrata, treća sam generacija brucoša. Sve se namjestilo tako da mi je izvedivo. Pripreme su već duže vrijeme u tijeku, od organiziranja same logistike do orkestra, materijala, scenografije, pripreme naracije koja je prilagođena hrvatskome… Već kreće ono stresno razdoblje, a same pripreme orkestra, rasvjete, zvuka i svega ostaloga krenut će ovaj tjedan. Imat ćete priliku vidjeti kraće video-uratke na mojim društvenim mrežama i mrežama projekta (https://linktr.ee/mirko.skarica.official).
Kad biste mogli izabrati jednu stvar koju želite da publika ponese s vašeg koncerta, što bi to bilo?
- Otpočetka sam imao publiku u vidu i pokušavao sam postići i oblikovati cijeli koncept tako da se poruka utjelovi. Neke je ideje lakše izraziti kroz umjetnost nego artikulirati riječima. Čak i kada nam sve nije jasno na nekoj intelektualnoj razini, umjetnost daje mogućnost recepcije. Potiče nas na pokret i inspirira u smjeru koji umjetnik to želi, ne cilja se da osoba prihvati ili shvati neku ideju. Kada vas umjetnost gane kroz suze, kajanje, osjećaje, bilo što, to ima puno veći utjecaj na čovjeka nego intelektualno shvaćanje teme. Konkretno, u mome projektu – ljudi su sposobni za zlo, radili su neizrecive zločine, pa mi nemojmo ponavljati te greške.. Kada poslušate vrhunski koncert ili pročitate Dostojevskog, vjerojatno će vam se trajno urezati u sjećanje. To nam je i bio cilj – prodiranje do publike kako bi cijelu priču osjetili na dubljoj razini. Efekt koji želimo postići na kraju koncerta istovremena je poniznost i inspiracija kako bismo shvatili gdje smo, da ne letimo visoko i da imamo viziju dobra. Naposljetku, pokušavamo promovirati mogućnost napredovanja i pokajanja u zajedničku viziju dobra. Sve to kroz predivnu glazbu koja dopire do čovjeka.