Studeni je, kako mu je i samo ime značenjski motivirano, hladni i ujedno pretposljednji mjesec na kalendaru u godini.
Ti gorostasi su su hrabri branitelji Vukovara i Škabrnje, civili; žene, djeca i starci, ranjenici grubom rukom iz podruma bolnice na stratišta studena odvedeni…
U koloni doktor Njavro i Vesna Bosanac, doktorica bolne rane vukovarske, hodaju sa svojim pacijentima, kroz studen u studen mjesecu, sa zadnjim zavojem za nečiju ranu, još i danas nezacijeljenu…
Svoju zakletvu Hipokratu oni su žrtvom posvjedočili i krvavim pečatom ovjerili. Jesu li ove njihove kolege nedavno u studenom uhićene vrijedne i dostojne tog časnog zvanja, zapravo njima nepojmljivog sebedarja?
Kupljeni i prodani
Za Judine škude kupljeni su njihovi bijedni obrazi, čast, diplome i zvanja. Kupljeni su i prodali su se za ono što nikada koloni hrabroj u studenom nije bilo važno. Koji i kakav ministar? Koji i kakav profesor; takav da nam uči djecu?! Koji i kakav predstojnik ili pročelnik nekakve katedre, one i onakve preko koje su pljunuli u lice danoj zakletvi i svima nama. No, umrijeti će u pustoši svog mrtvog srca, kako je u znamenitom govoru svojedobno zborio veliki Vlado Gotovac.
Kakvi su to ljudi, neću ih spominjati, ni imena svoga vrijedni nisu, koji su djeci bolesnoj u Klaićevoj postotak uzeli? Kolika hulja od čovjeka moraš biti i hodati hodnicima državnih bolnica pored kolona iznurenih čekanjem “svojih” bolesnika, koji čekaju u redu koji je sve duži zbog pohlepe za novcem, slavom i prestižem. Istodobno nema čekanja u njihovim poliklinikama, sve funkcionira kao švicarski sat, kako već funkcioniraju sustavi debelo podmazani i posoljeni.