Odlasci na razgovor za posao često su uzbudljivi, ali stresni. Istraživanje tvrtke, prezentiranje u najboljem svjetlu i dokazivanje da ste baš vi idealni kandidat često znaju biti stresni. Ipak, u mnoštvu standardnih i pomalo dosadnjikavih pitanja na intervjuima, ponekad se naiđe i na ona neugodna, za koja se ni u peti nismo mogli pripremiti.
Svatko se barem nekad u životu susreo s neugodnim pitanjima koja u našem društvu nisu baš ni rijetka, no u socijalnim interakcijama možemo ih izbjeći. No, što kada nas ta pitanja dočekaju na razgovoru za posao? Kako postupiti u toj situaciji?
Potaknuti nedavnim primjerom loše prakse Zadranke koja je ispričala kako ju je poslodavac pitao ima li muža, djecu i slično, odlučili smo istražiti jesu li poslodavci u Splitu manje „zadrti“.
Najčešća su seksistička pitanja
Razgovarali smo s nekoliko građana koji su nam prepričali svoja iskustva.
Djelatnica jedne državne tvrtke kaže kako je od svog prvog nadređenog dobila pohvalu i preporuku za daljnje napredovanja. Međutim, prvotno oduševljenje ubrzo se pretvorilo u razočaranje.
„Moj šef me preporučio ravnatelju za višu poziciju u kuhinji za koju je tada bio otvoren i natječaj. Kada sam došla na razgovor s dotičnim, nakon što sam se predstavila rekao mi je „Žena za sve, kuva, pere, pegla i puši“, priča nam sugovornica, dodajući kako je poslodavac valjda htio ispasti smiješan.
Njoj smiješno nije bilo nimalo. Okrenula se i otišla.
S ništa manje seksističkim pitanjima, susrela se i mlada 25-godišnjakinja koja je nakon završenog Ekonomskog fakulteta krenula u potragu za poslom.
„Razgovor je tekao u normalnom smjeru, predstavljanje, opis CV-a, opisa posla kojeg bi trebala obavljati, atmosfera je bila ugodna sve do jednog trenutka. Direktor agencije me počeo ispitivati jesam li udana, kad se mislim udati, s kim živim, koje auto vozim, s čim mi se roditelji bave. Bila sam izvan sebe“, opisuje nam druga sugovornica svoje iskustvo u jednoj splitskoj marketinškoj agenciji.
Potencijalnom poslodavcu je dala do znanja da to nije tema razgovora i naravno kazala kako više nije zainteresirana za posao.
Fizički izgled presudan?
A koliko god vanjski izgled ne bi trebao biti odlučujući faktor na razgovoru za posao, čini se kako nekim poslodavcima ipak je.
„Prijavila sam se na razgovor u jedan knjigovodstveni servis. Vlasnica mi je nakon upoznavanja rekla da me nikada ne bi zaposlila jer imam tri naušnice u uhu. Duže sam čekala taj razgovor nego što sam se na njemu zadržala“, polušaljivo nam priča jedna Splićanka.
Traženje posla nakon 45
Za one iznad 45 pronalazak novog posla može biti dosta izazovan. Znate da će poslodavac uglavnom dati prednost mlađim osobama, ali ipak znanje i iskustvo skupljeno tijekom godina je nezamjenjivo.
Dok se ne nađete u ovoj situaciji…
„S 45 godina sam se prijavila na posao njegovateljice u jednom staračkom domu. Na razgovoru me dočekala vrckava simpatična 30-godišnja djevojka. U početku je razgovor tekao glatko sve dok me na kraju nije pitala: „A hoćete li vi brzo u mirovinu?“, odgovorila sam joj „Hoću ako je nudite“, prepričava nam naša iskusna sugovornica koja nije ostala dužna na ovo neugodno pitanje.
Najgora iskustva poslodavca s djelatnicima
S druge strane, i sami poslodavci se često znaju naći „pred zidom“. Radnika kronično nedostaje, a onog kvalitetnog naći je lutrija. Neki od njih su za Dalmaciju Danas otvoreno ispričali s kojim kalvarijama su se susreli prilikom zapošljavanja radnika.
Vlasnik jednog kafića u okolici Splita nam je potvrdio da je dobrog radnika teško naći. Kako kaže, svi bi pare, a da side i ništa ne rade.
„Jedna cura mi je rekla da se ispod 6000 kuna neće digniti iz kreveta, a kamoli kuvat kave“, priča nam.
Sličnu situaciju imao i vlasnik cvjećare u Splitu.
„Trebalo je iskrcati robu koja je stigla i posložiti je. U opisu radnog mjesta je jasno naznačeno da i prodavačice to rade. Međutim, djelatnica se naljutila rekla da je ona žena sa stavom i otišla kući“, rekao je naš sugovornik.
Voditeljica jedne pekare u centru grada nam je ispričala kako je muškarac morao pitati ženu za mišljenje.
„Muškarac srednjih godina prijavio se za mjesto pekara. Baš smo si nekako kliknuli i rekla sam mu da bi ga voljela vidjeti i u drugom krugu razgovora. Na to mi je kazao kako mora ići kući pitati ženu pa da će se javiti“, začuđeno nam govori sugovornica.
Kazne za "crvenu zonu"
Bernard Marr, autor i konzultant, u svom komentaru na LinkedInu izdvojio je 14 najčešćih neprikladnih pitanja: Imate li djece?
Koliko Vam je godina? Kakav je Vaš građanski status? Koliko ste teški? Pijete li alkohol? Kakav je Vaš obiteljski status? Kakva je Vaša financijska situacija? Jeste li u dugovima? Vjerujete li u Boga? Gdje idete u crkvu? Što radite vikendom? Koje religijske blagdane slavite? Koje ste rase? Jeste li ikad bili uhićeni?
Istaknuo je kako nitko nije obavezan odgovoriti na pitanja koja se tiču rase, religije, nacionalnog porijekla, obiteljskog statusa ili financijskog stanja. Ako smatrate da su pitanja uvredljiva slobodni ste okončati razgovor i otići.
Iako neka pitanja na razgovoru za posao mogu zvučati jednostavno i bezazleno, zapravo spadaju u 'crvenu zonu'.
Ako vam poslodavac ipak postavi neko od zabranjenih pitanja možete ga prijaviti Državnom inspektoratu i inspekciji za područje rada. Kazne se za pravne osobe kreću od 31.000 do 60.000 kuna, a za fizičke pod 4000 do 6000 kuna.