Odesa Butorović, koja je i sama nekad radila u Domu zdravlja, zahvalila se medicinskom osoblju hospicija "Matošić" jer su joj primili supruga (91) s moždanim udarom. S njom smo i posjetili tu instituciju koja radi od studenog prošle godine. Hospicij na splitskom Brniku ima kapacitet za 22 korisnika, no državni zdravstveni sustav i Grad Split financiraju njih 16. Za više čeka se nova zdravstvena mreža na nivou države pa će se tek onda znati kako one do 22 financirati. Naravno, bez zdravstvenog osoblja "za ludu" zdravstvena mreža. Plaće nisu za pohvalu, ali gospođa Butorović je za njih puna hvale.
- Još nisam našla takav primjer u našem Splitu, pa ni u našoj bolnici, način na koji njegujete pacijenta - kazala je doktorici Maji Božić Šakić s kojom je u pratnji posjetila svog nepokretnog supruga.
Stara ideja
Doktorica Božić Šakić voditeljica je jednog od dva mobilna palijativna tima u hospiciju "Matošić". U razgovoru nam je kazala kako je palijativna skrb jedan iskorak u zdravstvenoj službi, u formiranju službe koja je usmjerena za neizlječive, progresivne pacijente, a i kronične s teškim tegobama.
- Sretni smo da imamo zadovoljnih pacijenata i njihovih obitelji. Češće se ne zna kome je to potrebnije, da li obitelji ili pacijentu jer im treba pažnja, mir, briga. U klasičnim sektorima zdravstva često nije moguće na takav način sve to dati. Radi se o kompleksnim postupcima koji postižu rezultate u nekim drugim poljima. Tako se palijativna služba iz jedne stare ideje da se pomogne bližnjem svom, terminalnim pacijentima, trebala razviti u jednu službu primjerenu 21. stoljeću, da ima jedno čovjekoljubivo lice, što je dosta teško. Zato ta služba ima jednu drugu formu nego druge službe. Ona je jedna služba iz baze s mobilnim timovima i stacionarom. To smo uspjeli formirati nakon dugog čekanja.
Mobilni timovi
Radi se o dva liječnika, svak sa svojom sestrom. Imamo i dva koordionatora, medicinske sestre koje su ovdje. Oni povezuju sustav, primaju pozive i usmjeravaju pomoć. Uvijek je jedan liječnik pripravan za ležeće pacijente i kad se primaju novi. Mobilni timovi dolaze i vraćaju se. Ovdje nema nešto što ne možete predvidjeti. Međutim, ima kriza koje ne možete riješiti bez liječnika, odgovoriti adekvatno na neki bolni sidrom, probavni, neurološki simptom. One jesu hitne ali ne način klasičnih zdravstvenih službi.
Kako se postaje pacijent hospicija?
- Palijativan status je kompleksan jer puno danas tzv. neizliječivih bolesti kojima je izgledno da se mogu dovesti u stanje da ih nema više imaju svoj kronični tijek, a on svoj dinamizam. Kroz to vrijeme dajemo pomoć najčešće ambulantno ili u kućnim uvjetima. Ali kad su te krize česte ili postaju, ajmo reći, primjerene onome što mi ovdje pružamo, onda ga primamo u hospicij. No, treba reći da mi ovdje nemamo ni rendgen, ni ultrazvuk niti slične dijagnostičke aparate za visoko specijalističke postupke. Tu mi ulazimo sa svojim radom za teško bolesne progresivne pacijente koji imaju patnje takve da...
Lista prijavljenih
Tko procijenjuje "kandidata" za takav rad?
- Liječnik opće prakse, mi dvi liječnice koje vodimo palijativne mobilne timove, a predlažu ih liječnici bolnice. I bolnica procijenjuje pacijenta, ima koordinatora za palijativnu skrb. Ovje su prijemi planirani i dogovoreni. Ne postoji lista čekanja već lista prijavljenih. Jučer nam se najavio jedan iz bolnice za danas. U zadnji čas su javili da bi ipak odgodili par dana kasnije. Taj krevet stoji prazan i ja ga ne mogu predati... To je lista prijavljenih. Morate znati da ima dosta bolesti kod kojih ne možete znati vrijeme otkazivanja životnih funkcija. Držimo se, odnosno preporučeno je da pacijent bude kod nas ne više od 30 dana, ali svakako ne duže od 90 dana. Uvijek se radi o procijeni stanja pacijenta i tijeka bolesti. Ovdje dođu pacijeti do kraja života u najranjivijoj fazi, ali ne možete sa sigurnošću znati što će se unaprijed događati. Kod moždanih udara, većih ili manjih zatajenja unutrašnjih organa, to može trajati, mjesecima, godinama, ne može se reći odmah "tko će kako gdje". Priča se može ispričati na više načina.
Nije sve u plaći
Ima li značajnijih iznenađenja?
- Iznenađenja, kod ljudi koji umiru od raznih bolesti, ima puno. Tako se zna dogodit da imate umirućeg, ali je tijek bolesti takav da nije kandidat za hospicij. Njihovo stanje se može popraviti na neki drugi način. Npr., gušeći pacijent nije hitni pacijent za hospicij iako može umrijeti sutra ili prekosutra. Njemu treba olakšati stanje, osposobiti disanje koliko je moguće. Kardiološke krize nisu za hospicij. I ne žele svi pacijenti doći u hospicij. A zna se dogoditi i da nisu svi potomci za to da im roditelj završi u hospiciju računajući da za njih bolnice još mogu nešto poduzeti ili da će skrb biti manja. Stoga je "gužva" manja nego što smo očekivali. Potraživanja ima, ali su često u pitanju pacijenti koji nisu ni terminalni, niti im je stanje takvo da im bolesti "ide nizbrdo". Ako nisu za hospicij onda se razmišlja jesu li za umirovljenički dom ili ide prema svojoj kući. Mi neudomljavamo one pacijente koje nitko ne želi. Jednu mjeru teško je naći i vrijeme će pokazati kako će ova institucija djelovati u budućnosti. Ovo je tek prva godina. Znate, nije sve ni u plaći, ali ako ne vrednujete takvu djelatnost teško ćete naći ljude za nju. Kad ne budemo imali medicinske sestre onda ćemo vidjeti kako je to. Stoga očekujemo i zakonska poboljšanja.