Na današnji dan 1923. godine preminula je Dora Pejačević
Hrvatska skladateljica Dora Pejačević, jedna od najznačajnijih figura hrvatske glazbene povijesti, preminula je prije 102 godine, ostavivši iza sebe opus koji je obilježio prijelaz iz kasnog romantizma u ranu modernu. Njezina prerana smrt 1923. godine u Münchenu bila je posljedica komplikacija nakon poroda, čime je hrvatska kultura izgubila izuzetno nadarenu umjetnicu u dobi od samo 38 godina.
Rođena je 10. rujna 1885. u Budimpešti, u aristokratskoj obitelji Pejačević. Njezin otac, grof Teodor Pejačević, obnašao je dužnost hrvatskog bana, dok joj je majka bila mađarska barunica Lilla Vay de Vaya. Obitelj Pejačević igrala je važnu ulogu u političkom i kulturnom životu Hrvatske — djed Ladislav Pejačević bio je ban Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1880. do 1883.
Dora je glazbeno obrazovanje započela u obiteljskom domu u Našicama, a nastavila ga je u Zagrebu, Dresdenu i Münchenu, gdje je studirala kod uglednih europskih pedagoga. Već sa dvanaest godina počela je skladati, a njezine rane minijature za klavir i violinu pokazivale su izniman glazbeni dar. Tijekom karijere, koja je trajala manje od tri desetljeća, stvorila je 57 dovršenih i zabilježenih djela — od solo pjesama i klavirskih minijatura do zahtjevnih orkestralnih partitura.
Posebno mjesto u njezinom stvaralaštvu zauzimaju simfonijska djela, poput Simfonije u fis-molu iz 1917., koja je jedno od prvih simfonijskih ostvarenja hrvatske skladateljice i često se ističe kao njezino kapitalno djelo. Također je poznata po svojem Klavirskom koncertu u g-molu, koji odražava njezin suptilan spoj romantike, impresionizma i individualnog izraza.
Veći dio svog života provela je u dvorcu u Našicama, koji je danas kulturno središte i muzejski kompleks posvećen upravo njezinom životu i radu. Dvorac Pejačević, obnovljen i otvoren za javnost, svjedoči o raskošnoj, ali i osjetljivoj duhovnosti jedne umjetnice koja je svojim djelima nadmašila lokalne okvire i ušla u europsku glazbenu povijest.