Usudili bismo se napisati da na spomen grupe Dalmatino nitko neće ostati ravnodušan, bez obzira koji glazbeni žanr preferirali.
Ovaj dalmatinski pop sastav osnovali su Ivo Jagnjić i Zdravko Sunara te duže od dva desetljeća prkose svim izazovima pred kojima se nalaze. Njihov rad prepoznat je od svih generacija, a potvrdu toga su dobili izlaskom nove pjesme "Refužo", koja se nalazi na vrhu svih glazbenih ljestvica. Radi se o predivnoj baladi, koja već sada broji više od milijun i pol pregleda na YouTubeu.
I prije nego smo stupili u kontakt s legendarnim duom znali smo da se radi o skromnim, sasvim običnim ljudima, a u to smo se uvjerili i prilikom ugodnog druženja, u kojem smo porazgovarali o svemu - pomalo.
Nakon dužeg vremena ste izdali novi singl, koji je odmah oduševio glazbenu publiku. Kako je nastala "Refužo" i jeste li zadovoljni odjekom?
IVO: Odjekom smo i više nego zadovoljni. Na YouTubeu je u četiri mjeseca pregledana 1.5 milijun puta, što je više nego odlično. Teško mi je kao i za svaku našu pjesmu objasniti kako je nastala. Imaš neki literarni i glazbeni dar, a na papir prenosiš tekst i note. U trenutku kada mi dođe gušt i raspoloženje, povučem se u osamu i preobličim misli u pjesmu. Ljudi koji rade isto što i ja će znati o čemu pričam. Važno je da se na kraju napravi pjesma koja će ljude dirnuti u srce. Teško je govoriti o svome radu, ali kada sam napisao taj tekst, bio sam siguran da će se ljudima svidjeti. I nisam se prevario.
Više od dvadeset godina je prošlo kako ste pokrenuli vašu grupu. Koji je po vama singl broj jedan?
IVO: Imam troje djece i to je kao da me pitaš koje dijete najviše volim. Svaka pjesma ima karakter i veže te za neki detalj u životu. Posebno nam je važna "Ditelina s četiri lista", jer smo je snimili s legendarnim Oliverom. Ukazao nam je čast da snimimo pjesmu zajedno. To mi je prelijepa uspomena, pogotovo jer nije više s nama. Spomenuo bih i "Dajem ti rič", koju smo snimili 2003. godine, a "proradila" je tek petnaestak godina nakon. Također, srcu je draga i pjesma "Božić bijeli", čije vrijeme sada dolazi. U zadnje vrijeme od kolega koji sviraju svadbe čujem da je neizostavna pjesma na pirovima. Od nekih se nije dogodilo ništa, ali važno je dati se cijeli u to i dati najviše od sebe za svaku riječ i notu.
Teško je pobrojati sve vaše pjesme. No, hoćete li stati na "Refužo" ili ćemo uskoro slušati vaše nove hitove? Što nam možete najaviti?
IVO: Glazbeni posao se promijenio dolaskom interneta. Mnogi nas pitaju kada će album, a to je po meni kategorija koja je ostala iza svih glazbenika. Problem je što objaviš deset pjesama odjednom, a na programu se vrti njih četiri do pet. Najbolje je snimiti pjesmu, pustiti je nekoliko mjeseci u eter, da sama radi... Tako će se najbolje prezentirati i doći do ušiju i srca slušalaca. U trenutku kada ih se skupi desetak, izda se album zbog forme. Današnja mladost ne kupuje CD-ove. Sve je na internetu i tome se moramo prilagoditi. Naravno da nećemo stati jer svaki kreativac i umjetnik ima potrebu emocije izbacivati iz sebe. To uvijek tinja u tebi i trebaš kazati nešto novo i drugačije. Volio bih napraviti još puno pjesama.
Koliko je teško biti glazbenik u Hrvatskoj?
ZDRAVKO: Ako je čovjek u skladu sa svojim mogućnostima, nije teško biti ništa u Hrvatskoj. Problem je uvijek u prevelikim očekivanjima, bez obzira čime se čovjek bavi. Moja je poruka da se smanje očekivanja, da se više trudimo i radimo te ćemo uvijek biti zadovoljni. Svakako, od glazbe se može lijepo živjeti, ali treba biti čvrsto na zemlji. I mi smo se našli puno puta u bezizlaznim situacijama, kada smo mislili da nema naprijed, ali tada smo zapeli i radili. Meni osobno uvijek pomogne pomoliti se i nađe se neki izlaz te sve bude onako kako ste zamislili.
I dalje smo u korona vremenu. Jedno vrijeme ste bili bez nastupa i sigurno je bilo teško. Kako ste doživjeli i preživjeli taj period?
IVO: Da mi je netko ovo pričao prije pet godina, rekao bih mu da je lud. Prošla godina je bila katastrofalna za cijelo čovječanstvo. Morali smo se svi prilagoditi novonastaloj situaciji i nadamo se da ćemo početi živjeti normalno.
Kako je bilo vratiti se pred publiku?
ZDRAVKO: Deset mjeseci nam je bilo grozno, a povratak pred publiku je bio kao ponovno rođenje. Istaknuo bih koncert u Solinu, koji mi je bio posebno dobar. Prvi koncert nakon pauze je bio u Košutama u lipnju. I tamo je bilo fantastično.
Djelić atmosfere s koncerta u Košutama:
Kada usporedite hrvatsku glazbenu scenu prije dvadeset godina i sad... Kako je vidite?
IVO: Svako vrijeme donosi svoje talente. Ljudima uvijek ostaju neke stare uspomene, a tako i pjesme. Ja bih rekao da uvijek ima dobre glazbe. Dolaze mladi talenti i izvođači, koji će tek u periodu koji dolazi pokazati sve svoje kvalitete. Glazba će uvijek egzistirati, ali dobra pjesma će uvijek biti tu.
Koliko nam fali Oliver?
IVO: Bio je jedinstven. Htio bih izbjeći stereotipnu priču i kazati da je bio najveći, ali uistinu je bio to. Najveći. Često pročitam za nekog mladog izvođača da je novi Oliver. Nema novog Olivera, neće se više nikad roditi. Takav čovjek se u Hrvatskoj više nikada neće roditi. To je isto kao da kažeš novi Mozart, ali takva osoba ne postoji. Bio je sjajan glazbenik i čovjek. Nije volio da se oko njega trčkara i skače. Za njega me vežu najljepše uspomene.
ZDRAVKO: Fali i falit će sve više. Tješi me golema glazbena ostavština, a ona će se slušati stotinama godina. Suradnja s njim je bila jednostavna i ugodna. Osjećamo se počašćenim što smo surađivali s takvim velikanom. Osobno sam mišljenja da se takva osoba u našem narodu više neće roditi. Taj je bio najbolji u svemu. Ne može ga nitko nadomjestiti. Mogao bih pričati pet dana o njemu. Bio nam je idol i učitelj.
Jeste li imali neku pjesmu od koje ste puno očekivali, a nije opravdala povjerenje?
IVO: Svaka pjesma je kocka. U trenutku ti izgleda sjajno, ali kada je pustiš u eter ne pokaže se takvom. Imali smo pjesme od kojih nismo očekivali ništa, ali dogodilo se. Spomenuo bih "Bura okriće", koju sam napisao lijevom rukom. Na terenu se pokazala sjajnom, za razliku od pjesme "Viruj u mene". Ona je malo podbacila i očekivao sam više od nje. Meni je puno draga.
Kako je biti Dalmatino? Je li vas i nakon toliko vremena zaustavljaju na ulici i traže sliku, autogram?
ZDRAVKO: Nama takve situacije nisu problem i uvijek je ugodno. Volimo kontakt s ljudima. Stalno smo po gradu i na Peškariji. Drago nam je što ljudi vole Dalmatino. Mislim da su prepoznali poštenu ljubav prema glazbi. Nadamo se da će tako ostati. Davat ćemo sve od sebe, da ne razočaramo svoju publiku.
Jeste li dogovorili turneju ili idete koncert za koncertom, obzirom na nestabilnost situacije?
ZDRAVKO: Izgubile su se one turneje od prije dvadeset godina. Sada se svira od vikenda do vikenda. Idete petkom i nedjeljom ste u kući. Imali smo turneje u Americi, Kanadi i Australiji, koje traju po mjesec dana, a toga po Europi i Hrvatskoj nema. Do Nove godine smo zauzeti stalno, a 2022. godinu ćemo dočekati u Primoštenu. Već smo rezervirani i dobar dio subota iduće godine, ali i doček 2023. godine, koji ćemo proslaviti u Vodicama. Hvala svima koji su nas prepoznali, što vole našu glazbu i naše koncerte.
Vidite li neke predvodnike novog vala hrvatske glazbe?
IVO: Ne bih htio nikoga isticati jer to gledam kroz kompletan glazbeni uradak. Pratim ove emisije na kojima nastupaju mladi glazbenici i oni su sjajni. Za njihovu karijeru je bitno da imaju dobre pjesme. Ako ne budu imali dobre pjesme, džaba im glas. Da nije bilo pokojnog Runjića, možda se nikada ne bi dogodio Oliverov boom. Njegovo pjevanje je izvrsno, nema mu premca, ali Runjić je napravio prave pjesme i za početak Oliverove karijere je Runjić bio presudan. Znači, treba se mnogo toga poklopiti da uspiješ u glazbenom svijetu. Tko živ, tko mrtav, pokazat će vrijeme.
ZDRAVKO: Nakon gubitka Olivera, ne ističe mi se nitko. Imamo mnogo dobrih glazbenika, ali ne mogu nikoga istaknuti.
Kuda ide dalmatinska glazba?
IVO: Ona se mijenja. Kažu da je Dalmatino začetnik dalmatinskog popa, ali treba biti pošten i kazati da nije tako. Začetnici popa su Oliver i Runjić. Nakon toga dolazi Marijan Ban, Neno Belan, Hari Rončević, Gibonni, Dalmatino... Svi se izražavamo na svoj način i donosimo neku dimenziju. Doći će novi izvođači i ne sumnjam da će biti dobro.
Mogu li se naše pjesme produkcijski mjeriti s onima sa zapada, koliko se kod nas ulaže u produkciju i zašto hrvatskih izvođača odavno nema na stranim ljestvicama?
ZDRAVKO: Po meni mogu. Imamo dobru glazbu, dobre studije. Sve je na svjetskoj razini, ali problem nam je jezik. Nije nikome osim nama zanimljiv i zato naše pjesme ne prolaze vani. Pokušali su neki naši glazbenici pjevati na engleskom jeziku, ali osjeti se taj tvrdi izgovor, kojem u glazbi nema mjesta. Ja bih rekao da nas ima Hrvata po cijelom svijetu te je dovoljno pjevati pjesme na hrvatskom jeziku, za svoj narod.
Poruka za kraj...
IVO: Svima koji vole i prate rad Grupe Dalmatino sam beskrajno zahvalan. Ovo je jedan lud i neizvjestan posao i nikad ne znamo gdje će nas odnijeti. Hvala svima, a mladim generacijama bih poručio da budu strpljivi, uporni, realni i da daju sve za što bolji glazbeni proizvod.
ZDRAVKO: Činimo zajedno dobra djela svima. Onima koje poznajemo, ali i onima koje ne poznajemo. Svijet će tako biti bolje mjesto.