Grinta se na inflaciju. 'Cijene spize otišle u nebo, penzije male, a tek plaće. Jadni ti smo, radimo za minimalac' - rečenice su koje ćete često čuti u podmarjanskom gradu gdje se mjesto na štekatima omiljene šetnice, kad udre sunce, čeka i do 15 minuta.
Ipak, na cijenu kave se isto zna prokomentirat, ali ono kako se kaže 'kroz zube'.
Da, situacija u Splitu, ali i šire, svima frustracije. Složit ćemo se jednoglasno da inflacija stvarno pogađa svakodnevni život, cijene hrane, kave, pa čak i osnovnih potrepština rastu, dok plaće i penzije ne prate taj rast. I to stvara osjećaj nepravde i nezadovoljstva, osobito kod onih koji rade za minimalac, što je dodatno otežano visokim troškovima života.
Splitski ugostitelj i vlasnik ugostiteljskog objekta "Marčelina", Tonko Radomiljac, s kojim smo ranije razgovarali na temu cijene kave, ispričao je novu anegdotu koja glasi, otprilike ovako, kad uđeš neki od kafića, sve može izgledati kao scena iz komedije. Gosti naruče kavu koja košta, recimo, 2 eura, a onda iz džepa izvade novčanicu od 50 ili čak 100 eura. U tom trenutku, konobar samo pogleda, pa onda pogleda kavu, pa se smiješi onim specifičnim, "pa šta da radim" osmijehom.
Ruku na srce, dešava se to često u ugostiteljskim objektima.
S obzirom da je Tonkov profil na TikToku jako popularan jer realno prikazuje i razgovara s javnosti, ovog puta snimio je video koji je brzo postao hit, jer iako se radi o svakodnevnim situacijama. Tonko je uspio ugrabiti onu autentičnu, pomalo komičnu stranu splitskog života.
- Aj naplati konobar - govori gost s novčanicom od 100 eura.
-1.80 - odgovara mu konobar, na što gost dodaje: 'može dva'.
- U hvala vam lijepa, veliki ste gospodin - poručuje konobar dok pretražuje novčanik.
Ostatak pogledajte u videozapisu objavljenom na TikToku profilu MAURICIO CS📷.
Watch on TikTok
'A šta imaš ti mislit, to je njegov posa', 'auuu baš kad mi dode sa 100eura plaćati kavu', 'hahaha vrh', pišu korisnici TikToka. A mnogi su u komentarima videa označeni, slučajno ili ne...
*Video je objavljen uz dozvolu autora.
