Obitelj, vjera i domovina za njih su svetinja, a statusni simbol uspjeha predstavlja samo jedna marka automobila. Grad njihov Imotski se zove! Grad Mercedesa.
I zar postoji bolje mjesto na ovoj kugli zemaljskoj od grada Mercedesa da se upravo u njemu iz kamena rodi spomenik tom bezvremenskom vozilu? Ma ne postoji ljudi moji, ne postoji i zato se upravo u Imotskome i gradi spomenik Mercedesu, prvi takav u svijetu!
Ideja se rodila prije par godina, korona je stopirala sve, ali sada je došlo vrijeme kada se sve praši i radi punom parom – doslovno!
U istočnome dijelu grada, mjestu Rebići, u kamenoklesarskoj radionici skrivenoj od pogleda svakojakog znatiželjnika, po uzoru na maketu koju je izradio naš vrhunski meštar od kamena Mislav Rebić, iz kamena se rađa dio po dio Mercedes 115-ice, legendarne Minike. Jedan od najkvalitetnijih i najpouzdanijih automobila ikada, iznimno skupocjen 1974. godine bio je najprodavaniji automobil na zapadnonjemačkom tržištu. Jednostavno neuništiv. Mercedes 115, upravo onaj kojega i dan danas posjeduje dobar dio Imoćana.
Grandiozni spomenik Mercedesa u prirodnoj veličini koji će krasiti Trg imotskih iseljenika, bit će otkriven početkom lipnja u čast i slavu gastarbajterima koji su trbuhom za kruhom otišli (uglavnom) u Njemačku te se upravo Mercedesom 115 vraćali kućama u Imotski.
Riječ je o projektu započetom još prije nekoliko godina, a koji su inicirali članovi Oldtimer kluba Imotski na čelu s predsjednikom Ivanom Topićem zvanim Nota koji nam je u vrlo živom razgovoru otkrio kako na ovom jedinstvenom vozilu rade kipari i klesari iz cijelog svijeta, a moramo reći i da nam je zagolicao maštu svakojakim pričama pa nam je tako, između ostalog, i otkrio da se upravo u ovom Mercedesu koji je njegov otac dotra 1975. godine u Imotski, a prema kojem se gradi spomenik, začeo njegov jedini sin. Živio Nota i Nota junior!
Kako je sve započelo?
„Ta ideja odavno vrije u nami, sada je uskuvalo i vrime je. Naši ljudi kada su išli vani, simbol uspjeha je bio taj Mercedes. 60.,70. i 80-ih godina. Njima iz zahvalnosti smo izabrali Mercedes 115 da bi zahvalili našim iseljenicima na njihovom trudu jer oni su izgradili ovaj kraj, izgradili nas, obrazovali nas koji smo uspili. Svi naši iseljenici nisu uspili u svitu, njih 10, 15% nije uspilo, a što napraviti da bi zahvalili svima nego zahvaliti im kroz jedan spomenik Mercedasa i napravit Trg iseljenika u centru našeg grada Imotskog.
Ja nisam usamljen u tome, imam podršku članova, podršku našim Imoćana. Službeno je sve započelo 2019. godine kada smo imali imovinsko pravnih problema jer se svatko htio uknjižiti na taj dio u gradu, onda je došla korona i blokirala nas dvi godine i tako smo malo stagnirali, ali sada smo tu, imamo sponzore, donatore i idemo punom parom. Radimo dan i noć“, kazao nam je Nota.
Moram odmah dodati, kada ga vidite, na prvu pomislite 'koji komad od čovika'; jak, malo krupniji, ozbiljna lica, a onda kada se uvučete s njim u razgovor to je jedna jednostavna ličnost, čovik toliko jednostavan i u svojim ričima, a kojemu je svaka na mistu i na koju se nema šta nadodat osim se slatko nasmijat ili zamislit. A takav je bio i naš razgovor, pun smija, ali istovremeno i ozbiljnosti. Teško je objasniti to onima koji ne razume, triba to doživit.
No vratimo se na ono zbog čega smo ja kao novinarka u društvu sa svojim frčkavim fotografom otišla u Imotski, zbog čega je ovaj tekst i napisan - na spomenik voljenome autu i na sve one koji su ošli na arbajt i vratili se njime kućama.
Iz kamena se rađa ljubav
Spomenik 'stopetnajstici' u izvornoj veličini radi se od imotskog kamena i bit će sastavljen od 12 dijelova.
„Ovo je tvrdi imotski kamen, tvrd je ka i imotski čovik i njegova opstojnost ovoj grudi. Ovo je izričito naš vapnenac koji će odlit ovom vrimenu, suncu, vrućini, kiši. Isto je spreman ka i mi - da to bude vječno, da to bude jedna ljubav pokazana prema čovjeku, a i prema Mercedesu, jednom klasičnom automobilu koji će trajat i najboljem automobilu koji Imoćani i najviše cijene. Kamen temeljac blagoslovio nam je i položio don Ivan Turić, počasni predsjednik Časnog suda Oldtimer kluba Imotski i vlasnik old timera. Naravno Mercedesa“, pojašnjavam nam Nota i smije se.
Svaki dio ovog spomenika se radi zasebno, a kultni Mercedes 115-ica ulazi u završnu fazu. Na redu su finese i nema mjesta greškama jer to je auto bez greške i upravo takav treba biti i ovaj spomenik.
„Mislav Rebić je dobio taj posao na natječaju, pokazao se kao izvrstan kipar i svojom vrijednošću i preciznošću je pokazao da može prihvatiti ovaj posao. Mi smo s njim dogovorili cijenu, on je osnovao Eurposku koloniju kipara. Javilo se 35 kipara i svi će proć ovdje. Svi će se potpisat na taj rad, na svoje remek-djelo. Svaka guma, kotač, sve će imati svoj potpis".
"Imamo dosta studenata, tu su i njihovi mentori. Bili su momak i cura iz Kopenhagena, pa kipari iz Zagreba, Sarajeva, Slovenije. Moram pohvaliti Bračane. Klesarska škola svestrano je prihvatila moju ponudu da sudjeluju u ovom projektu, fantastična ideja je to, oni će u travnju na licu mista klesat. Stvarno je to nešto veličanstveno kako su oni to prihvatili, tu našu ideju. Početkom veljače je započela i likovno-kiparska kolonija koju je organizirao mladi Roko Rebić, sin od Mislava i okupili su se studenti iz Hrvatske i inozemstva. Stvarno nešto predivno“, priča nam u dahu Nota te ističe kako ništa od ovoga ne bi bilo bez – ženske ruke.
„Finije dijelove rade žene, oduševila me njihova preciznost, odradile su ove točkove i masku. Samo započeti masku je muškaraca užasno strah, one su sposobnije, one su nježnije i te finije stvari rade baš žene“.
U Mercedesu nema samo muške ruke?
„Nema, nema, pa i u samoj proizvodnji u Mercedesu su žene. Oko tih finijih i preciznijih stvari su žene. Od 4,5 milijunainženjera u Njemačkoj, dva je žena, ništa bez njizi.“
Možemo li onda reći da i u Imotskome vrijedi ona da žena drži tri kantuna kuće?
„Ja bi prepušta njima sva četri, ja uvijek zalutam s jednim kantunom“, smije se Nota, a smijemo se i mi, a on dodaje: .“Ja sam steka takvo povjerenje u svoju ženu i naše ćeri, svoje društvo žena, da su one ispred nas“.
„Pa mogu vam reći – ništa. Težak je život bez Mercedesa! Ja uvijek kažem 'Ako jedan mlad momak vozi neko drugo auto, ima određenu poteškoću'. Mi smo ovdje plemenski narod, ja po izgledu znam odakle je ko, ko je ko, a po imenu ne triban ni govorit da san upućen u to sve. Jadan ti je on bez Mercedesa. Tu svi sugeriramo livo, desno, svako njemačko auto valja, ali ja ne prihvaćam nikoje drugo osim Mercedesa pa me zovu, prite mi, ali daleko im kuća od moje“, smije se Nota.
„Imoćanin ne može biti bez Mercedesa jer imaš sportski tip, imaš limuzina, teretnih, kamiona, radnih auta.“
A Imoćanke?
„A naše Imoćanke“, oteže i slatko se smije. „Za njih ćemo napraviti sve. Moje dvi ćere su se udale i obe su dobile old timer Mercedesa, to je jedan od najljepših poklona i to će trajat dovijeka!“ Model je Mercedes iz 1972.godine, spomenik se sastoji od 12 dijelova
„52 godine broji Mercedes po kojem se radi spomenik. 1972. godine se on rodija. Moj ćaća ga je dotra 1975. godine i u ovome se začeja moj sin. U ovom Mercedesu!“, ponosno nam govori Nota.
„Trenutno radimo desnu stranu Mercedesa, prednju i zadnju. U tijeku je izrada svih 12 dijelova Mercedesa. On će ići iz 12 dijelova kako bi spomenik bio fleksibilan, da ne bi pukao, ispukao. On će imati svoja milimetarska kretanja koja ćemo mi predvidjeti tehnološkim betonom i jednom plastikom unutra koja može trajati milijun godina. Provjerit će se ta milimetarska preciznost ovdje prije nego dijelovi odu gori na postavljanje. Kada odu gori na montažu, zadnjih misec dana će se raditi najfinije stvari isprid vih ljudi.
Sve je započeto, još ostaju zadnja hauba i štopovi. Žene će odraditi to. Evo pogledajte ovaj retrovizor, ko bi to mogao tako napaviti i ovu ručicu, ta finoća, ta izrada“; pokazuje nam ručicu nastalu iz kamena i prislanja je uz original srebrnu ručicu ćaćinog mu Mercedesa.
Kada se sve iskleše, prebacit će se na samu lokaciju spomenika. To bi trebalo biti kroz mjesec travanj gdje će se na licu mjesta svaki kameni dio u prirodnoj veličini sastavljati dok se ne složi kamena replika 115-ica koja će imati prigodne registarske oznake 'IMOTSKI 2024'.
„Kad taj Mercedes osvane na Trgu imotskih iseljenika onda je naš posa završen“, ustvrdio je Nota te opet, onako usput, dobacio:
„Ja sam reka da neću obuć novu misnu robu dok se ne završi ovaj spomenik!“.
„To mora imati jedan Mercedes. Mi nemećemo nešto što provocira ljude, to je naše. Za nas je Imoćane obitelj na prvom mistu, religija, domovina i posal. Svete četri stvari i to kada se istakne u autu, to nije provokacija.“ Spomenik Mercedesu na samom ulazu u grad s njegove sjeveroistočne strane bit će otkriven 8. lipnja, uoči blagdana svetoga Ante. Spomenik kakav u svijetu ne postoji, a koji će težiti preko 50 tona, toga dana će, najavljuje Nota, privući preko 20 tisuća posjetitelja i blokirati grad.
„8. lipnja je otvaranje. Očekivamo preko 20 tisuća ljudi. Svaki dan nam se javlja neki novi klub i svi su dobrodošli uz napomenu da sami moraju osigurati spavanje jer je meni to nemoguće sve organizirati. Pozivam svih 50 gradova u okruženju da im pruže što jeftinije i bolje utočište, kvalitetnije. Nekoliko dana će oni krstariti kroz Imotski.
Mi tada planiramo blokirati pola grada, molit ćemo i Grad i Županiju da nam daju ruke za taj dan. Preusmjerit će se promet i granični prijelazi, oće sigurno. Iznenađujuće je velik interes za time i mi ne posustajemo“, jasan je Nota.
Zašto baš 8. lipnja?
„Pa to je eto jedan datum prije svetoga Ante jer na svetog Antu nećemo da ne bi božanstvo i ljubav mišali zajedno. A to je i vrime kada je iseljenicima već zgodno doć, njima u čast radimo i želimo da oni dođu. Javilo nam se i dosta udruga naših iseljenika, nude nam i pomoć koju za sada odbijamo jer nećemo uzeti ni centa viška“
Oko Mercedesa će biti postavljene i sponzorske pločice, classic, elegance i avantgarde. Ne bi ni valjalo drugačije nego da i pločice budu u znaku Mercedesa, klasične ili sportske, odnosno sive, crne i zlatne pločice koje će 'težiti' 500, tisuću i tri tisuće eura.
Svi donatori bit će upisani u knjigu 'Put Imotskog – od duvana do Mercedesa'.
„Paralelno izgradnji spomenika volonterski se radi jedna knjiga koja će sadržavati sve svoje sponzore i nešto naših ideja. Pisat će za sponzora ko je, šta je, koga ima od obitelji i 1/3 lista je slobodna da on sam kaže što on želi. Pričaj sam o svom junaštvu dalje, a znamo da je junaštvo dozvoljeno i izmišljati i kad pričaš o sebi kao junaku to je 90% izmišljeno, pa nek ljudi pišu ko šta želi“, kazuje nam Nota i kao da nam usput dijeli životne mudrosti.
Knjiga će ugledati svjetlo dana kada i spomenik, 8.lipnja. A sam spomenik kao i sve nazočne, toga dana blagoslovit će imotski gvardijan od kojega je Nota na samom početku tražio odobrenje za izradu spomenika.
„Tražio sam odobrenje našeg gvardijana jer ovo je evolucija, on se rađa iz kamena. Gospe iz Međugorja, ljubav iz kamena. Mercedes iz kamena. Tražio sam njegovo dopuštenje jer evolucija nije s Božje strane, a ja želim da on blagoslovi taj spomenik i zato sam prvo tražio dopuštenje da ti krenemo u izradu“.
Na Trgu imotskih iseljenika, osim spomenika Mercedesu, postavit će se i ploča sa 128 imena, imena onih koji se nikada nisu uspjeli vratiti u svoj rodni Imotski.
„128 Imoćana se nije uspjelo vratiti u svoju rodnu grudu te su sahranjeni, zbog svog siromaštva, po svijetu. Njima u čast stavit ćemo njihova imena na trg, vrati ćemo ih u Imotski iz kojeg su išli s najboljom namjerom, ali se nažalost zbog siromaštva na kraju nisu vratili. I zato će sada na Trgu imotskih iseljenika njihova imena biti vječno uklesana“, kazuje nam Nota.
„Ovaj spomenik koji mi radimo je možda jedini spomenik na svitu bez politike, zabranjena je politika. Niko se ne smi kiti ovim spomenikom, ni Grad, ni Županija, ni oporba, niko.
Radimo i dva stećka, jedan će biti imotski a drugi hercegovački jer Hercegovci su nama braća i ja krećem od Mostara, pa Čapljina, Ljubuški, Grude, …svim Općinama i načelnicima ću ponuditi sponzorski ugovor“, pojašnjava nam Nota svoj plan.
Govori nam i o odnosu Imoćani – Hercegovci.
„Mi Hercegovce dobro poštivamo i oni nas. Međusobno se udajemo, ženimo. Oće oni dotrat Fiata đava ih odnijo, jadan ti je onaj koji ga vozi. To je sramota, dica trče za njim i rugaju se. U nas onaj koji bi se vratio s Fiatom sramota ga je bilo pojavit se u gradu, tako je i sada. Skuplja se pomoć, drži se misa, iđe se u psihijatra“, nabraja i smije se.
A smijemo se i mi, od sveg srca, onako dječji, iskreno.
Svečano otvaranje uoči blagdana svetog Ante: Svi dolaze na rodnu grudu
Politika je zabranjena, a Fiat sramota!
