Jutros rano, u danu kad se slavi žena, jutros rano sklopila je svoje oči Vlasta Juretić, književnica, nježna pjesnikinja koja je opjevala svoj istarski kraj kroz brojne stihove i s toliko ljubavi i topline koja se osjetila u svakom stihu. Preko 250 stihova, od kojih su mnogi znani s raznih festivala od Zagrebfesta, Festivala zabavne glazbe Split, MIK, Šibenski festival, Grobnička skala te festivalima hrvatskih klapa u Omišu, Kaštelima, Buzetu...
Objavila je osam knjiga (poezija, putopisi, novele, igrokazi) jedan roman, scenaristica je brojnih televizijskih emisija. Na scenu je postavila više djela na istarskoj čakavštini. I ne znam kako joj sad samo reći HVALA VASTA! Čini mi se da je i ta velika riječ HVALA, tako malo kad je Vlasta u pitanju.
Imao sam jedan susret s njom i upitao sam je što je vodi kad piše, kad se bavi brojnim humanitarnim akcijama, a Ona je to rekla vrlo kratko, vrlo kratko; „Samo jubav. Samo to“.
Gotovo jedno desetljeće bila je urednica jedinog glasila na čakavštini „Grobnički list“. Ona i Vinko Škaron, autori su Kantate od svetoga Bartola, praizvedene 2009. godine u povodu proslave 100 godina župne crkve u Cerniku. Članica je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, autorica brojnih manifestacija, poput Festivala Grobnička skala, glazbene manifestacije za mlade talente, opet u suradnji sa Škaronom.
A kad smo već kod festivala, sjetimo se njenih stihova festivalskih: Bracolet, Ča biš sad otel, Čavjanska himna, Domovino moja, Grobinšćino lipi moj kraj, Plače stara lesa , Pljesak više nema ništa s tim, Samo jubav ostaje, Večer boje naranče i Vilo moja koje se sjećamo u izvedbi brojnih klapa, Vinka Coce, Radojke Šverko;
-Danas, kada bismo trebali slaviti žene, opraštamo se od jedne moje dugogodišnje prijateljice i suradnice, gospođe Vlaste Juretić, pjesnikinje, književnice, žene s iznimnim znanjem o raznolikim područjima kulture, neiscrpne energije i pune ljubavi za svoj kraj Grobnik i čakavštinu. Vlasta Juretić bila je veliki borac za očuvanje baštine, čemu je cijeloga života posvećivala svu svoju energiju. Žao mi je što sve njezine ideje i zamisli nisu uvijek i u pravo vrijeme dopirale do ljudi koji su ih mogli ostvariti. Ostat će u našim mislima uz osjećaj zahvalnosti na svemu što je ostavila iza sebe-rekla je velika umjetnica Radojka Šverko.