Alen Juginović, dr. medicine, Splićanin, mladi je znanstvenik s nizom priznanja za svoj rad. U Splitu je završio Medicinski fakultet, i od samog početka studija bio je izrazito aktivan. Na svim poljima. Od početka 2020. radi kao postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard u Bostonu. U ovom (ne)vremenu za čovjeka i čovječanstvo, popričao sam malo s Alenom po tko zna koji put. Bio mi je redoviti gost u emisiji koju sam vodio na Radio Splitu. I tamo je bio aktivan, pa je to bilo prvo pitanje, a na ono pravo, doći ćemo malo kasnije.
- Naravno! Gotovo od početka studija na Medicini u Splitu sam se bavio brojnim vannastavnim aktivnostima, a sve je počelo organizacijom malih predavanja i radionica za javnost na temu neuroznanosti i medicine spavanja. Imao sam veliku sreću da u samim počecima upoznam jedan izvrstan tim studenata s fakulteta koji su odigrali nezamjenjivu ulogu, ne samo u daljnjoj popularizaciji znanosti kroz razne aktivnosti, već i kod organizacije nekoliko važnih međunarodnih kongresa.
Naime, od 2017. do 2019. smo svakog travnja organizirali četverodnevni međunarodni kongres “Praktična znanja za studente” čiji je cilj bio podučiti studente medicine, dentalne medicine i farmacije najvažnijim praktičnim znanjima koja su im potrebna u budućoj karijeri preko brojnih radionica, predavanja, networkinga i ostalih aktivnosti. Kongres je okupio više od 1.000 gostiju iz 27 zemalja svijeta te 2 dobitnika Nobelove nagrade u Splitu u prekrasnoj i inspirativnoj atmosferi te facilitirao međunarodne kolaboracije i networking. Zbog snažnog utjecaja koji su nobelovci imali na studente i širu akademsku zajednicu, u rujnu 2019. smo organizirali konferenciju s fokusom na ove stručnjake naziva Nobel Days. Split su posjetila nova 4 dobitnika Nobelove nagrade te preko 1.000 gostiju koji su imali priliku poslušati znanstvene puteve koji su nobelovce doveli do revolucionarnih otkrića te panel raspravu o važnim biomedicinskim temama. Također, značajan dio konferencije je bilo druženje mladih s nobelovcima u cilju profesionalne i osobne inspiracije. Želio bih se i ovim putem zahvaliti fenomenalnom timu studenata i osoblja Medicinskog fakulteta u Splitu koji su doista odradili nevjerojatan posao i pozicionirali ovaj kongres u jako kratkom vremenu kao jedan od najznačajnijih studentskih medicinskih kongresa u Europi.
Još uvijek pomalo nestvarno
E sad dolazimo do Harvarda?
- Što se tiče Harvarda, službeno sam započeo rad na njihovom Medicinskom fakultetu u veljači 2020., nakon što sam imao iznimno lijepo iskustvo rada kao liječnik u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina u Zagrebu. Za Harvard sam ponudu dobio nekoliko mjeseci ranije i to na doista nesvakidašnji način. Pošto sam u rujnu 2019. bio na jednom kliničkom programu usvajanja novih medicinskih znanja na Odjelu neuroonkologije u bolnici MD Anderson Cancer Center u Houstonu u SAD-u, odlučio sam posjetiti najbolja sveučilišta svijeta kao Stanford, Harvard, MIT i Columbia i to u području neuroznanosti ili medicine spavanja kako bih skupio što više iskustva te to prenio natrag u Hrvatsku. Kada sam došao na Medicinski fakultet na Harvardu na jedan dan, profesorica koja vodi laboratorij za medicinu spavanja me srdačno dočekala. Otišli smo u njen ured i pričali o tome čime sam se bavio u prošlosti, što me interesira u znanosti te njihovim trenutnim istraživanjima. Nakon možda dva sata sam kratko posjetio i laboratorij te smo se vratili u njen ured gdje sam doživio pravi šok kada mi je ponudila da ostanem tamo raditi. Teško je opisati emocionalno stanje u tome trenutku, tako da ću samo reći da sam nakon par mjeseci ponudu i prihvatio te sada tu i radim u području medicine spavanja. Još uvijek pomalo nestvarno!
Otkrića vrijedna Nobelove nagrade
Dakle medicina spavanja. Ja bih mogao doktorirati na medicini nespavanja. A ima nas puno koji pretendiramo na tu titulu. Zašto te spavanje najviše zanima i čime se baviš točno u laboratoriju? Koja su najvažnija otkrića u vezi spavanja koja je tvoj laboratorij otkrio?
- Spavanje, odnosno njegova neurobiologija i klinički poremećaji, su mi od sredine studija medicine postali zanimljivi kada sam počeo učiti o njima. Spavanje je još uvijek nedovoljno istraženo područje znanosti koje samim time predstavlja jedan izazov. Čovjek provede trećinu života spavajući, a zapravo ne znamo točno zašto. Neke životinje spavaju par sati dnevno, a druge gotovo cijeli dan. Mala djeca provedu spavajući dvije trećine vremena, dok stariji ljudi trebaju puno manje sna. Zbog svih ovih razloga spavanje mi predstavlja jedno područje od velikog interesa, a pogotovo zato što je neophodno za život te što loša kvaliteta spavanja može dugoročno imati značajne zdravstvene posljedice. Upravo se sada u laboratoriju i bavim utjecajem loše kvalitete spavanja na zdravlje te patofiziološkim promjenama koje loše spavanje uzrokuje. Naš laboratorij je pokazao na modelima vinske mušice i miša da nedostatak sna uzrokuje štetnu razinu oksidativnog stresa u crijevima, odnosno stanja gdje se previše slobodnih radikala nakuplja u stanicama, što uzrokuje u konačnici i staničnu smrt. Zanimljivo, u našim istraživanjima nije pronađen oksidativni stres niti u jednom drugom organu osim crijeva, pa tako ni mozgu.
Ono što je i najvažnije je da je pronađena direktna veza između okisdativnog stresa u crijevima životinja koje ne spavaju i skraćenja životnog vijeka. U vinskih mušica, iznimno korisnih modela u proučavanju spavanja i drugih bolesti na kojima su napravljena brojna otkrića vrijedna Nobelove nagrade, laboratorij je pronašao kako je životni vijek mušica koje ne spavaju skraćen na gotovo trećinu normalnog. Ukoliko uklonimo oksidativni stres specifično u crijevima, a mušice još uvijek ne spavaju, njihov je životni vijek praktički isti kao kod mušica koje normalno spavaju. I kod miševa smo pokazali da se već nakon 2 dana slabog spavanja stvara štetni oksidativni stres u crijevima što potencijalno govori u prilog da ovo stanje može povećati rizik za brojne bolesti koje onda mogu smanjiti životni vijek, no ovo još trebamo dokazati u miševa. U svakom slučaju, rezultati govore u prilog iznimnoj važnosti spavanja kod održavanja zdravog životnog vijeka.
Na temelju ovih rezultata i naše hipoteze da se nešto slično moguće događa i kod ljudi, provodim projekt gdje na modelu miševa želimo pronaći biomarkere u krvi, urinu, fecesu i slično koji nam mogu na jednostavan način ukazati na razvoj oksidativnog stresa kako bismo ga onda mogli ukloniti prije nego što počne imati štetni učinak. Želimo vidjeti i utjecaj crijevnog mikrobioma na oksidativni stres, kao i propusnost same crijevne barijere kod životinja koje slabo spavaju. Također, želimo pronaći i najefektivniji način uklanjanja ovog oksidativnog stresa kako bismo ove rezultate mogli translatirati u kliniku te vidjeti da li se kod ljudi događaju slične promjene jer je konačni cilj otkrivanje načina kako loše spavanje uzrokuje povećanje rizika za brojne bolesti kako bismo isti mogli i smanjiti.
Jako je zanimljivo i zabrinjavajuće čuti da nedostatak spavanja značajno skraćuje životni vijek u životinja u vašim istraživanjima. Bez obzira na to, mnogi ljudi još uvijek doživljavaju spavanje kao jedno pasivno stanje. Možeš li nam reći zašto je spavanje važno za zdravlje i koje su posljedice lošeg spavanja?
- Spavanje je neophodno za život, a svi smo barem jednom u životu mogli vidjeti učinke koje samo jedan dan lošeg spavanja može imati na naše raspoloženje, koncentraciju i slično. Loša kvaliteta spavanja značajno utječe na kognitivne sposobnosti čovjeka. Specifičnije, mogućnost kvalitetnog pamćenja je smanjena, kao i koncentracija tijekom dana, a umor je povećan. Česte su nagle promjene raspoloženja, kao i generalno slabo raspoloženje i osjećanje tijekom dana. Ovo je itekako značajno, osobito kod vozača te ljudi koji prevoze opasne terete ili rade poslove koji zahtijevaju iznimnu koncentraciju i pozornost. Procjenjuje se da se u SAD-u godišnje preko 100.000 prometnih nesreća dogodi zbog poremećaja uzrokovanih slabim spavanjem. Nadalje, spavanje ima veliki ekonomski impakt jer se procjenjuje da u SAD-u tvrtke gube preko 150 milijardi dolara godišnje zbog umora i slabe produktivnosti radnika koji imaju poremećaje spavanja. Spavanje utječe i na razine stresa. Kratko vrijeme spavanja podiže razine stresa što onda povećava rizik za povećani arterijski tlak, dijabetes, kardiovaskularne i ostale poremećaje.
Dugoročno loša kvaliteta spavanja može imati puno teže posljedice. Studije pokazuju kako se rizik za kardiovaskularne bolesti povećava i do 50%, a za dijabetes 3 puta. Također, jedna od češćih poveznica s lošim spavanjem je i povećani arterijski tlak koji za sobom vuče rizik za moždani i srčani udar. Loše spavanje je također povezano i s određenim vrstama raka, ponajprije kolorektalnim i rakom dojke. Rizik za demenciju, koja uključuje i Alzheimerovu bolest, se znatno povećava, kao i za depresiju i još neke psihijatrijske bolesti. Primijećeno je da ljudi koji loše spavaju imaju više sklonosti jesti nezdravu hranu bogatu šećerima te sukladno tome dobivaju na težini. Ovo se događa iz razloga što slabo spavanje povećava razine grelina, hormona gladi, a smanjuje razine leptina, hormona sitosti. Postoje i brojna druga loša stanja koja su povezana sa slabom kvalitetom spavanja, no mislim da su i ova nabrojana dovoljna kako bi ljudima osvijestila važnost optimalnog spavanja.
Koji su najčešći poremećaji spavanja i zašto ih je važno pravovremeno liječiti?
- Ovdje bih se fokusirao na nesanicu i apneju tijekom spavanja. Nesanica je najčešći poremećaj spavanja te se procjenjuje da više od trećine svjetske populacije barem u jednom periodu života pati od nje, dok ju samo oko 6% ima i dijagnosticiranu. Dijeli se na akutnu i kroničnu. Akutna je najčešće uzrokovana traumatskim događajem ili privremenim stresom u obitelji, na poslu ili u okolini. S druge strane, kronična nesanica, koja traje mjesecima ili godinama najčešće je povezana s depresijom ili dugoročnom anksioznosti, kao i boli za vrijeme spavanja. Osobe koje pate od nesanice žale se često na umor, slabu koncentraciju, nedostatak energije i volje tijekom dana i slično. Kronična nesanica koja uzrokuje lošu kvalitetu spavanja može dovesti do povećanja rizika za brojne kardiovaskularne, neurološke, psihijatrijske i druge poremećaje koje sam opisao u prethodnom pitanju. Primarni izbor kod liječenja akutne nesanice je pronalaženje načina kako se bolje nositi sa stresom ili traumatskim događajem te metode koje mogu pokušati maknuti misli s ovih događaja prije spavanja. Također, osobe mogu ići na kognitivno-bihevioralnu terapiju čiji je cilj eliminiranje negativnih misli, briga i aktivnosti koje mogu poremetiti spavanje. Ukoliko ovo ne pomogne, određeni lijekovi za smanjenje anksioznosti i poticanje spavanja se mogu koristiti, kao i fokusiranje na podležeći poremećaj koji moguće uzrokuje probleme spavanja. S druge strane, apneja tijekom spavanja je najčešći poremećaj disanja za vrijeme spavanja.
Ljudi koji imaju apneju prestanu u potpunosti disati na kratke periode vremena (obično 10-30 sekundi) za vrijeme spavanja te se ovo može ponoviti 100, 200 i više puta tijekom samo jedne noći. Ovaj poremećaj češće zahvaća starije muškarce te pretile osobe, ali može i bilo koga drugoga. Česti simptomi su umor tijekom dana, nedostatak energije i koncentracije, jutarnja glavobolja, a partneri koji spavaju u istoj sobi mogu primijetiti da osoba povremeno ne diše ili hrče. Vodeći uzrok apneje je zapadanje jezika straga koje onda sprečava protok zraka do pluća iako osoba pokušava disati. Ova vrsta se zove opstruktivna apneja. Vodeći problem apneje je što se za vrijeme prestanka disanja smanjuje razina kisika u krvi koja, zajedno s pokušajima disanja, aktivira dio živčanog sustava koji se zove simpatički živčani sustav, čija konstantna aktivacija veliki broj puta tijekom jedne noći, mjeseci ili nekoliko godina podiže rizik za povišeni krvni tlak, dijabetes i druge poremećaje. Stoga, apneju je iznimno važno pravovremeno prepoznati i liječiti, ponajprije uređajem koji se zove CPAP (engl. continuous positive airway pressure) koji funkcionira kao obrnuti usisavač – upuhuje zrak putem maske u nos i/ili usta za vrijeme spavanja i sprečava prestanke disanja i štetno spuštanje razina kisika u krvi.
Nakon što si opisao sve ove rizike lošeg spavanja, možeš li nam reći koliko bi ljudi zapravo trebali spavati dnevno i imaš li neke savjete kako osigurati što kvalitetniji san? Je li zdravo drijemati popodne?
- Optimalno vrijeme spavanja za odrasle osobe između 18 i 65 godina starosti bi bilo između 7 i 9 sati po noći. Važno je naglasiti po noći i u kontinuitetu jer nije isto spavati 8 sati po noći ili 4 sata po noći pa onda 4 sata po danu. Ovdje zbrajanje sati spavanja nije tako jednostavno. Novorođenčad može spavati 12 do 17 sati dok stariji ljudi generalno mogu i ispod 7. Doista bi bilo važno spavati barem 6-7 sati po noći jer kronično kratko spavanje može biti okidač za brojne bolesti koje smo gore nabrojali.
Kvalitetu spavanja bih definirao ne samo kao dužinu spavanja već i kao strukturu stadija spavanja kroz koje čovjek prolazi. Spavanje se sastoji od REM (engl. rapid eye movement) faze i non-REM faze. Kada čovjek sa zdravo posloženim stadijima spavanja zaspe, obično ide prvo u plitko spavanje, odnosno stadij 1, nakon čega ide u stadij 2 pa stadij 3 koji se smatra dubokim spavanjem važnim za konsolidaciju memorije, osjećaj odmora idući dan, regeneraciju tkiva i ostalo. Ovo su sve non-REM stadiji spavanja, a nakon njih osoba ulazi u REM stadij spavanja koji je često povezan s vrlo bizarnim snovima. Ovaj cijeli ciklus stadija spavanja traje oko 100 minuta i ponavlja se tijekom noći. Naravno, nekada se neki stadiji preskoče ili su dominantniji vremenski u određeno doba noći, ali je važan zdravi udio ovih stadija u jednoj noći jer se inače čovjek koji spava optimalnih 8 sati može nakon toga osjećati umorno i bezvoljno idući dan.
Što se tiče savjeta za osiguravanje što kvalitetnijeg sna, postoji pojam higijene spavanja koji obuhvaća sve ono što je potrebno za kvalitetno spavanje. To bi značilo da je prostor u kojem spavate mračan i optimalne temperature i vlažnosti, ugodnog mirisa i bez buke. Nadalje, kvalitetan madrac i jastuk su jako važni, kao i to da ne pijete alkohol, kavu ili slična pića netom prije spavanja. Isto tako, ne treba imati fizičku aktivnost prije spavanja niti jesti obilnu hranu. U idealnom svijetu bilo bi poželjno da barem 30 minuta prije spavanja ne koristite mobitel, računalo ili bilo koje uređaje koji imaju zaslon koji emitira plavo svjetlo jer je poznato da ono može smanjiti lučenje melatonina, važnog hormona za poticanje spavanja. Na kraju, bilo bi jako dobro kada bi se osoba taman prije spavanja mogla opustiti i ne misliti o stresnim stvarima koje vrlo lako mogu poremetiti mir i san.
Drijemanje u popodnevnim satima nije nezdravo, dok god ne traje duže od 30-45 minuta jer pokušavamo izbjeći boravak u dubokim stadijima spavanja što može poremetiti cirkadijani ritam, odnosno 24-satni ritam budnosti i spavanja. Ukoliko ovo bude poremećeno, ne mora nam se početi spavati kasno navečer, već moguće prerano ili prekasno što opet onda ima svoje posljedice na dnevno funkcioniranje osobe.
Mislim da svi s vremena na vrijeme loše spavamo zbog stresa ili brojnih drugih faktora. Jedan od prvih vidljivih znakova loše prospavane noći su podočnjaci i često zijevanje. Zašto se to događa?
- Da, podočnjaci se doista brzo pojave nakon lošeg spavanja, a njihova je pojava relativno jednostavno objašnjiva. Nespavanje uzrokuje širenje kapilara, malih krvnih žila, ispod vrlo tanke kože ispod očiju te se zapravo kroz tu kožu krv u kapilarama prozire što stvara tamno plavu ili ljubičastu boju podočnjaka. S druge strane, zijevanje je značajno kompliciranije te nema definitivnog odgovora zašto se to događa. Najčešća hipoteza je da čovjek zijeva radi povećane temperature unutar lubanje. Da bi se ta temperatura smanjila, osoba zijeva što za kratki trenutak poveća frekvenciju srca te “hladnija” krv iz srca može stoga brže zamijeniti “topliju” krv unutar lubanje kako bi se temperatura snizila.
Kava je jedno od najpopularnijih pića na svijetu, a mnogi, osobito za vrijeme studentskih dana je piju kako bi odgodili pospanost. Kako kava utječe na spavanje i zašto kod nekih uopće ne djeluje?
- Kava, odnosno pića koja sadrže kofein, u većine ljudi povećavaju budnost i pozornost, a samim tim odgađaju spavanje. Adenozin, kao molekula koja potiče pospanost, stvara se tijekom cijelog dana dok smo budni i radimo fizičke ili mentalne aktivnosti. On je jako važan kod poticanja spavanja kada se veže za svoje receptore u mozgu. Kofein upravo blokira njegove receptore te onemogućuje da adenozin ostvari svoje djelovanje. Nadalje, u ovom procesu se potiče oslobađanje adrenalina, hormona koji nam podiže krvni tlak i frekvenciju srca, kao i pozornost i koncentraciju te odgađa spavanje. Poluvijek života kofeina iznosi 1,5 do 9 sati što znači da ako kavu popijemo oko 15 sati popodne da bi moglo biti prisutno još uvijek do pola koncentracije kofeina u krvi navečer oko 22-23 sata što može omesti spavanje. No, kod nekih ljudi kofein nema očekivani učinak. To je najvjerojatnije zbog mutacije u genu koji je odgovoran za stvaranje adenozinskih receptora tako da utjecaj kave na čovjeka može itekako imati genetsku podlogu.
Ako želiš doći negdje brzo – idi sam. Ako želiš dogurati daleko – idi zajedno
Na kraju, imaš li neku poruku, osobito za mlade, u vezi znanstvene ili profesionalne karijere generalno?
- Definitivno. Mislim da je iznimno važna ambicioznost i želja za nečim višim što može dovesti do fenomenalnih puteva u karijeri. Također, na tom putu treba očekivati da će biti dosta žrtvovanja koje neće biti nimalo lagano, ali mislim da će u konačnici vrijediti. Volio bih vidjeti da su mladi doista one osobe koje su sadašnji i budući pokretači promjena na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini u pogledu znanosti ili bilo kojih drugih pozitivnih primjera. Mislim da je od velike važnosti da mladi već u studentskim danima počnu graditi ulaz u profesionalni put van samog regularnog učenja i da se za vrijeme studija već trebaju izdvojiti po nečemu kako bi si povećali šanse za uspješnu karijeru. To može biti volontiranje u laboratoriju, klinici, ili bilo gdje drugo nakon nastave ovisno o polju interesa. Mogu se baviti organizacijom izvannastavnih aktivnosti te na taj način pomagati zajednici. Ne moraju ovi projekti biti megalomanski, ali važno je vidjeti već u mladim danima da ti ljudi imaju želju za promjenom koju i ostvaruju putem svog rada. Ukoliko je moguće, važno je okružiti se kvalitetnim i pouzdanim ljudima koji stvaraju motivirajuću sredinu gdje svatko svakoga inspirira da bude bolji.
Razumijem da je ovo lakše reći nego ostvariti, ali putem volontiranja ili organizacije projekata često pronađete ambiciozne mlade ljude slične vama s kojima možete dalje graditi zajednicu u kojoj živite. A u vezi timskog rada, uvijek volim istaknuti moju omiljenu frazu koja se pokazala nebrojeno puta točnom: “Ako želiš doći negdje brzo – idi sam. Ako želiš dogurati daleko – idi zajedno.” Sveukupno, mislim da je važno studij iskoristiti za stvaranje temelja za daljnju karijeru jer brzo prođe 5-6 godina i onda se često imaju žaljenja za nekim propuštenim prilikama. Rijetko tko će vas vući za rukav i voditi vas kroz profesionalnu karijeru i studij, a često će se nailaziti na prepreke koje treba savladati. Zato je neophodno da mladi skupe što je moguće više iskustva prije samog početka svoje profesionalne karijere kako bi mogli biti ne samo iskusniji za životni put koji ih čeka, već i da budu cjelokupno kompletnije osobe.
