Da su mi svi oni pusti razgovori koje sam u životu vodio bili tako ugodni (ne samo novinarski), život bi bio ljepši i veseliji. Neki su bili musavi, neki su bili pristojni, neki su se pravili važni… I tako to… Baš sam zadnjih dana mislio kako o sjajnoj pjevačici Beti Jurković nisam godinama ništa pročitao. A ni napisao! Povukla se iz glazbenog života vlastitom odlukom. A kako sam znao da je sklona šalama, nazovem je i kažem: „Gospođo Beti, ja sam vam onaj lipi, mladi, zgodni, visoki crni momak šta Vam je tamo neke davne godine u ljetnom kinu Bačvice dao ruku da se lakše na „uzbrdici“ popenjete do izlaza!“
- Asti, pa nisam ni ja bila za bacit! I tako smo lipo počeli razgovor, i rekao sam joj da je to za portal Dalmacija Danas iz Splita.
- Iz mog Splita?
Pa od kad ste Vi iz Splita?
- Otkrit ću vam jednu stvar. Meni je Split bio moja oaza. Godinama sam dolazila jer strašno volim Split. Jedino je Oliver znao za moje dolaske. Željela sam uživati u ljepoti. Volim Split, prave, fetive Splićane; Krstuloviće, Kaliterne, Trumbiće, Ozretiće… Išla bi s tovarom u Smrdečac!
A je… Smrdečac je predivni dio Splita, i još kad se ide tovaron!
- Bome lipši od Kalifornije i Švicarske! Ma Dalmatinci su sjajni. Split, pa on je po temperamentu i lipoti ravan Napoliju. Skoro na istom meridijanu. Dalmatinci su jako talentirani isto kao i Talijani. Pogledajte ono čudo od Al Bana, pa u Dalmaciji ih imaš koliko hoćeš. Imala sam životnu prijateljicu u Splitu i to od djetinjstva. Ima pet godina da je umrla. Njeni su me prihvatili kao da sam njihova. To se ne zaboravlja!
Već dugo se sluša dugo
Imali ste na splitskim festivalima i lipih pjesama. Mislim pri tom na ona lipa vrimena. Nikad neću zaboraviti kako ste digli publiku kad ste pjevali sa Maruškom i Terezom pjesmu Nikice Kalogjere i Ivice Krajača Peškarija. Tema je bila peškarija i sve ono što se na njoj svakodnevno zbiva. Ali, kad ste u jednom trenutku uzviknuli „Ajme meni svitu, ukralo mi takujin! – nastao je urnebes.
- A 'ko bi se sjetio svih tih pjesama i trenutaka. Ja sam pjevala i Runjićevu pjesmu „More“. Mislim da je to najljepša pjesma o moru. I nikad više nisam čula tu pjesmu. A šteta. Evo baš nedavno je bio rođendan Alfiju Kabilju. Mi smo ostali u dobrom kontekstu. On je napisao pjesmu „Već dugo“ i još se uvijek sluša. I to dugo!
Gospođo Beti, recite mi zašto ste tako rano otišli sa scene? Kako se ono danas kaže - struka Vas je jako cijenila, a i publika. I onda odjednom muk?
- Otišla sam jer sam imala važnije obaveze i prioritete, važnije od aplauza. Ja čuvam svoju intimu. Sve što je bilo - prošlo je. Ne gledam unatrag s nekom nostalgijom. Čovjek se sjeća nekih lijepih stvari ali ja gledam naprijed!
Kuma kukalima
Ali kad je glazba u pitanju, kao da to nije išlo naprijed. Što Vi mislite o glazbi danas?
- Puno toga se nije napravilo, nije neki napredak. Ne možete vi jednu oktavu promijeniti. Može se promijeniti ambalaža. Tako mislim. Nikada nisam došla u konflikt. Imala sam distancu. Sve se mijenja pa i ljudi se mijenjaju. Ja sam mislila da će ljudi biti dobri ali ljudi su postali lošiji.
Živite u Opatiji. Godine 2017. ste dobili i nagradu grada za životno djelo. Koliko Vam nagrade znače?
- Ma nagrade mi nisu važne, baš me briga. Znate šta je meni važno, važno mi je kad idem cestom i kad čujem povike prodavačica i kad me prodavačice pozdravljaju s „Betice, Betice Boh daj Betica, pridite, pridite ću vam ja dat smokve, čišpe…“ To mi znači kad me mali čovjek pozdravlja a ne nagrade… iza banka! Ja sam kuma za moje prijateljice. Eh, da se pohvalim s još jednom nagradom! Prošle godine sam bila kuma kukalima.
Kukali su galebovi po domaću. To su oni što se prvog dana Nove godine kupaju u moru. E njima sam bila kuma lani i poklonila sam im himnu! Napisala sam muziku i tekst, a aranžman Andrej Baša. Mario Batifjaka to pjeva kako tić… Ala ljudi ajmo se kupat!
Pišem ja tako kad mi pukne u glavu. Ja pjevanje nisam ozbiljno shvaćala. Bila sam normalna!
Beti, Betice jel vi znate koliko Vas ja cijenim?
- A kad sam tako daleko to i nije tako teško - odgovorila je Beti u svom stilu. Rođena je u Opatiji 1936. godine. Kći je Dinne Van Loenen Boersma, nizozemske profesorice jezika i opatijskog mikrobiologa Ivana Jurkovića. Diplomirala je germanistiku i anglistiku. Počela je pjevati još za vrijeme studija u Ljubljani 1954. Dobitnica je brojnih festivalskih nagrada.
I kuma kukalima!
Sjajno i nezaobilazno ime hrvatske glazbene povijesti.